"Rusiji Vladimira Putina je od koristi da Zapadni Balkan ostane nestabilan i pod utjecajem Moskve, jer joj to olakšava destabilizaciju Europe i slanja signala da demokracija ne donosi rezultate i da bi ljudi trebali odustati od nade u nju".
Ovo u intervjuu za Radio Slobodna Evropa kaže Valery Perry, (ko)autorica knjiga "Ekstremizam i nasilni ekstremizam u Srbiji", "Izgradnja države i demokratizacija u Bosni i Hercegovini" i dokumentarca "U potrazi za Daytonom".
Ona navodi i da je "iznenađuje što Zapad ignorira povezanost ideologije "Ruskog mira" i "Srpskog sveta", jer obje promiču iredentističke, neliberalne, teritorijalno ambiciozne ideje".
Perry je u Bosnu i Hercegovinu prvi put došla 1997. da prati prve poslijeratne lokalne izbore. I odlučila je ostati.
Tada su se, kaže, osjetili energija i entuzijazam, otvarale su se firme, vraćale izbjeglice, bilo je mnogo različitih stranaka i nade da se nakon tragedije rata stvari mogu pokrenuti naprijed.
"Danas osjećam pad vjere u liberalnu demokraciju", kaže ova američka istraživača i konzultant brojnih međunarodnih organizacija, specijalizirana za pitanja izgradnje mira, demokratizaciju i sigurnosna pitanja na Zapadnom Balkanu.
Ističe i da 30 godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je 1995. godine okončan rat u BiH, svi znaju za njegove slabosti - koje su političke elite iskoristile.
Navodi da stranke čim preuzmu dio vlasti u BiH prvo preuzimaju kontrolu nad državnim poduzećima, medijima i općenito državnim resursima, koristeći ih za vlastitu korist, umjesto za dobrobit građana.
Sa Perry smo razgovarali na marginama sigurnosne konferencije koja je krajem septembra održana u Sarajevu.
Ruski mir, Srpski svet i kineski Pojas i put
RSE: Kakav je položaj Rusije na Zapadnom Balkanu?
Perry: Rusiji Vladimira Putina je od koristi da Zapadni Balkan ostane nestabilan i pod utjecajem Moskve.
Godinama me iznenađuje što Zapad ignorira povezanost ideologije "Ruskog mira" i "Srpskog sveta" jer obje promiču iredentističke, neliberalne, teritorijalno ambiciozne ideje
Putin ne želi da Ukrajina postane funkcionalna članica EU, jer bi to potaknulo Ruse da preispitaju vlastiti sistem: "Pa, čekajte malo, zašto mi to nemamo?"
Rusija za malo uloženog novca u, naprimjer, obnovu pravoslavne crkve ili podršku nekom kulturnom događaju kroz vješto korištenje medija lako privuče ciljanu publiku na svoju stranu.
Iako je ta svota novca neusporedivo manja u odnosu na onu koju je EU do sad dala tim zemljama.
RSE: Može li od toga profitirati Kina?
Perry: Kina, za razliku od Rusije, nema ideološki interes za destabilizaciju Balkana.
Njezino djelovanje je fokusirano na projekte poput infrastrukture i energetike u okviru inicijative Pojas i put.
SAD neaktivan, Brisel dosadan
RSE: Koliko je Washington danas zainteresiran za Balkan?
Perry: SAD je imao ključnu ulogu u BiH do pada "Aprilskog paketa" ustavnih promjena 2006. godine. Washington se tad htio odmaknuti od Balkana i više se usredotočiti na Aziju i druge dijelove svijeta.
Aprilski paket ustavnih promjena su dogovorili Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Socijaldemokratska partija (SDP), Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpska demokratska stranka (SDS), uz posredovanje SAD-a i EU-a.
Cilj je bio uspostavljanje efikasnijih i racionalnijih državnih institucija na putu BiH prema članstvu u Evropskoj uniji i NATO.
Predviđao je uvođenje funkcije predsjednika i dva potpredsjednika, kao i premijera BiH. Kandidati bi bili direktno izabrani članovi Parlamentarne skupštine BiH.
Broj sadašnja 42 zastupnika u Zastupničkom domu povećao bi se na 87, a dvije trećine bile bi birane iz FBiH i jedna trećina iz RS-a, neposredno na izborima, a tri mjesta išla bi predstavnicima Ostalih.
Broj delegata u Domu naroda također bi se povećao s 15 na 21, čime bi svaki konstitutivni narod dobio sedam, i njih bi posredno birao Zastupnički dom i ne bi se birali kao danas u entitetskom parlamentu.
Za izmjenu ustava BiH potrebna je dvotrećinska većina, a za usvajanje ovog paketa ustavnih promjena su na glasanju u Parlamentarnoj skupštini BiH 26. aprila 2006. godine nedostajala dva glasa.
Pored šest zastupnika iz Stranke za BiH koju je osnovao Haris Silajdžić nakon napuštanja SDA, te četiri zastupnika Hrvatske demokratske zajednice 1990 koju su osnovali Božo Ljubić i Martin Raguž nakon raskola u HDZ-u BiH te godine, "protiv" su još glasali po jedan zastupnik Hrvatske demokratske unije, Nove hrvatske inicijative koju je osnovao Krešimir Zubak nakon napuštanja HDZ-a BiH, Bosanske stranke i Srpske radikalne stranke Republike Srpske.
Protiv je bio i Sead Avdić, koji je uoči glasanja napustio SDP BiH, te Mehmed Žilić iz SDA, koji je mimo stava svoje političke stranke glasao protiv.
Financijska kriza, Brexit [britanski izlazak iz EU) i uspon Trumpa dodatno su smanjili američku pažnju prema regiji.
U BiH i regiji već dugo nema aktivne američke politike
Posljednji značajniji angažman bio je za prve Trumpove administracije, kada se govorilo o opasnoj ideji razmjene teritorija između Kosova i Srbije, što je odmah izazvalo uzbunu u regiji, jer kada se jednom počne igrati s granicama postavlja se pitanje gdje će to stati.
RSE: Može li se EU više angažirati?
Perry: EU ima što ponuditi, a većina građana i dalje vjeruje da bi im budućnost bila bolja unutar EU.
Pad podrške [članstvu u EU], primjerice u Srbiji, rezultat je političke retorike, kampanje dezinformacija i zamora. Ali, kada se netko posljednji put istinski uzbudio zbog ideje priključenja EU?
RSE: Kad je EU ukinula vizni režim za Zapadni Balkan 2010. godine.
Perry: Upravo tako. To je bio opipljiv dar, ali to je bilo tako davno.
I brine me što je ta priča o proširenju i EU perspektivi postala toliko dosadna da ljudi jednostavno ne vjeruju više u nju.
Stalno slušamo istu retoriku: Njemački dužnosnik kaže da je budućnost BiH u Europi, [komesarka za proširenje EU] Marta Kost kaže isto.
Ljudi slušaju isto 2009., 2016. i 2025. godine. Lako je razumjeti zašto ljudi više ni ne obraćaju pažnju na to, zašto im se čini da ili ljudi u EU ne znaju, ili ne razumiju što se događa u BiH ili da su sudionici u nečemu što vide kao šaradu.
EU bi mogla pokrenuti stvari, ali mora ozbiljno pristupiti problemima poput zarobljene države, korupcije i slabe vladavine prava.
Zabrinjava me trend fokusiranja na ekonomsku integraciju bez političkih reformi i zaštite ljudskih prava.
To je pogrešan pristup i nadam se da se to neće dogoditi.
EU mora svaki dan tražiti da BiH promijeni Ustav
RSE: Ko je još osim, kako kažete, političkih elita, kriv za takvo stanje?
Perry: Bojim se da je Europska unija na mnogo načina utjecala na ovo zbog svoje nevoljkosti da izravno razgovara s građanima ove zemlje.
EU mora jasno reći da BiH mora promijeniti svoj ustav prije nego što postane članica EU. Tačka!
Pogledajte druge zemlje koje su se pridružile EU, gotovo sve su morale napraviti barem neke, ako ne i značajne, promjene u svom ustavu.
Pogledajte Hrvatsku, Sloveniju, Bugarsku itd.
RSE: Sjevernu Makedoniju.
Perry: Da, o moj Bože, pa promijenili su ime države.
Pa, zašto onda ne čujemo od EU svaki dan da će ustavna reforma u BiH biti potrebna?
EU više ne ističe ustavnu reformu kao prioritet, već se fokusira na tehnička pitanja poput fitosanitarnih standarda, dok ključna politička pitanja ostaju neriješena.
Prije nekoliko godina održane su "građanske skupštine" u kojima su ljudi iznijeli oko 50 preporuka. Bile su vrlo razumne i pokazale da građani, bez obzira na etničku pripadnost, žele odgovornost, zastupljenost, jednaka prava, pristup zdravstvenoj skrbi i funkcionalnu vlast.
Sjeverna Makedonija je najviše zakinuta jer njeni susjedi koriste proces proširenja za vlastite interese, što postavlja loš presedan i sramotu
Delegacija EU u BiH je potom o tome objavila samo jedan "tvit". Jeste li čuli ikad išta više o tome? Niste.
Znam da će ovo zvučati idealistički i naivno, ali zašto EU to ne koristi i vrši pritisak na elite da zapravo saslušaju što treba učiniti da bi ova zemlja postala članica?
RSE: Komesarka za proširenje Marta Kos smatra da će se Crna Gora i Albanija pridružiti EU u iduće dvije godine. Smatrate li EU perspektivu realnom za BiH, Srbiju i Sjevernu Makedoniju, koje su preostale sa Zapadnog Balkana?
Perry: Sjeverna Makedonija je najviše 'zakinuta', jer njeni susjedi koriste proces proširenja za vlastite interese, što postavlja loš presedan i sramotu.
Budućnost BiH u EU je moguća, jer već postoji velika integracija, ali političari nemaju volju, jer bi EU ograničila njihove profite iz netransparentnih poslova, javnih nabavki i kontrolu državne imovine.
Danas političari u BiH nemaju stvarne volje za potrebne promjene.
S druge strane, zabrinjava rast desničarskog populizma u EU, što može smanjiti podršku proširenju.
Zarobljena zemlja BiH
RSE: Nakon pada tzv. Aprilskog paketa 2006. nije bilo ozbiljnijih pokušaja promjene Daytonskog Ustava BiH.
Perry: Mislim da je važno podsjetiti da je "Aprilski paket" ustavnih promjena propao, jer su nedostajala dva glasa u parlamentu. Povijest je mogla biti drukčija da je usvojen.
I to je bio posljednji put da smo vidjeli pozitivan pokušaj promjene Ustava BiH.
Aprilski paket ustavnih promjena su dogovorili Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Socijaldemokratska partija (SDP), Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpska demokratska stranka (SDS), uz posredovanje SAD-a i EU-a.
Cilj je bio uspostavljanje efikasnijih i racionalnijih državnih institucija na putu BiH prema članstvu u Evropskoj uniji i NATO.
Predviđao je uvođenje funkcije predsjednika i dva potpredsjednika, kao i premijera BiH. Kandidati bi bili direktno izabrani članovi Parlamentarne skupštine BiH.
Broj sadašnja 42 zastupnika u Zastupničkom domu povećao bi se na 87, a dvije trećine bile bi birane iz FBiH i jedna trećina iz RS-a, neposredno na izborima, a tri mjesta išla bi predstavnicima Ostalih.
Broj delegata u Domu naroda također bi se povećao s 15 na 21, čime bi svaki konstitutivni narod dobio sedam, i njih bi posredno birao Zastupnički dom i ne bi se birali kao danas u entitetskom parlamentu.
Za izmjenu ustava BiH potrebna je dvotrećinska većina, a za usvajanje ovog paketa ustavnih promjena su na glasanju u Parlamentarnoj skupštini BiH 26. aprila 2006. godine nedostajala dva glasa.
Pored šest zastupnika iz Stranke za BiH koju je osnovao Haris Silajdžić nakon napuštanja SDA, te četiri zastupnika Hrvatske demokratske zajednice 1990 koju su osnovali Božo Ljubić i Martin Raguž nakon raskola u HDZ-u BiH te godine, "protiv" su još glasali po jedan zastupnik Hrvatske demokratske unije, Nove hrvatske inicijative koju je osnovao Krešimir Zubak nakon napuštanja HDZ-a BiH, Bosanske stranke i Srpske radikalne stranke Republike Srpske.
Protiv je bio i Sead Avdić, koji je uoči glasanja napustio SDP BiH, te Mehmed Žilić iz SDA, koji je mimo stava svoje političke stranke glasao protiv.
Jedan od razloga zašto je taj zamah izgubljen bila je promjena pristupa Ureda visokog predstavnika (OHR) s Paddyja Ashdowna [visokog predstavnika koji je nametnuo najviše odluka i smijenio najviše dužnosnika u usporedbi s drugim šefovima OHR-a] na "lokalno vlasništvo" u donošenju odluka.
Nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja da se građane informira i uključi u razgovor o novom društvenom ugovoru.
Kada elite to nisu same učinile, proces je jednostavno stao.
RSE: Da li je BiH zbog ovakvog ustavnog uređenja "zarobljena zemlja"?
Perry: Fenomen "zarobljene zemlje" u BiH može se dogoditi na razini države, entiteta ili kantona.
Politička stranka koja preuzme dio vlasti može kontrolirati državna poduzeća, medije i resurse, koristeći ih za vlastitu korist umjesto za dobrobit građana.
To proizlazi iz sistema koji ne dopušta neovisne institucije, niti istinski konkurentne izbore.
Političari ne trebaju biti seksi, već dosadni birokrati
RSE: Neki procjenjuju da su stotine hiljada ljudi napustili BiH u posljednjih dvadesetak godina. Popisa i točnog broja nema. Znači li to da su odustali od pokušaja da promijene ovu zemlju?
Perry: Neposredno prije pandemije radila sam istraživanje u Goraždu. Mladić s kojim sam razgovarala, iako je imao dobar posao za tamošnje uvjete, rekao mi je da je nakon posjete rođaku u Švedskoj poželio biti negdje gdje nije okružen uvijek istim licima i glasovima koje gleda i sluša doslovno svaki dan svog života.
Uz vrlo malo iznimki, svaka mlada osoba s kojom razgovarate u BiH odrasla je s istim licima vođa koji siju istu mržnju, prijetnje i zahtjeve, a ne nude ništa.
Mogu razumjeti zašto odlaze. To je često način psihičkog odmora.
Ljudi u Bosni su upali u osjećaj naučene bespomoćnosti, te su prešli u način preživljavanja i preteško im je uopće artikulirati viziju drukčije zemlje
Politika i političar bi trebali biti dosadni i oni ne trebaju biti seksi.
Ljudi bi se trebali osjećati sretnim što imaju vrlo dosadnog birokratu koji se brine da je meso koje jedu sigurno, da im neće avion pasti na glavu i da sve ustvari funkcionira.
Umjesto toga, ovdje je sve pitanje života i smrti, sve postaje kulturni rat, što ljude ili radikalizira ili potpuno isključi iz praćenja vijesti.
RSE: Razlikuju li se "obični" ljudi u BiH od političara?
Perry: Toliko dugo traje dosljedno ispiranje mozga da i ljudi tako razmišljaju, jer postoje prednosti proglašenjem pripadnosti Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima.
Mislim da je problem s pregovorima o ustavnoj reformi upravo to što njima dominiraju neispunjeni teritorijalni apetiti i programi učvršćivanja moći glavnih elita.
Hoćete li imati treći entitet za Hrvate, na primjer, hoće li entitet Republika Srpska biti jača ili slabija? Kakva bi bila uloga središnje vlade u smislu pregovora s EU, itd.? To nisu problemi običnih ljudi.
U Glamoču smo u fokus grupi čuli ženu kako kaže: "Ovo je kao terapija. Nas nitko ne pita kakvu zemlju želimo."
Ljudi u Bosni su upali u osjećaj naučene bespomoćnosti, zaglavljeni, te su prešli u način preživljavanja i preteško im je uopće artikulirati viziju drukčije zemlje.
'Daytonski sporazum u osnovi legitimirao teritorijalne podjele'
RSE: Ako pogledamo 30 godina unatrag, što je Dayton dobro napravio i koje su bile njegove najveće propuštene prilike?
Perry: Znam da je ovo klišej, ali mislim da je to bio najbolji dogovor koji su mogli postići u to vrijeme kako bi zaustavili ubijanje.
Nakon tri godine patnje, Zapad se konačno uspio sabrati kako bi pokušao izvršiti pritisak na agresore. Stoga je završetak rata bio važan da se omogući ljudima da nastave dalje.
Od samog početka ljudi su prepoznali njegove slabosti, administrativne podjele u zemlji, bilo da se radi o dva entiteta [Republika Srpska i Federacija BiH] ili deset kantona [u Federaciji BiH], koje su blisko odražavale prve crte rata, granice postavljene kroz okrutne kampanje etničkog čišćenja.
Čak je i karta miniranih područja izgledala kao međuentitetska linija.
Daytonski sporazum u osnovi je legitimirao teritorijalne podjele koje su omogućene ratom, što je razočaravajuće.
Frustrirajuće je vidjeti da je naglasak stavljen na prava triju konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, dok su građani i "Ostali" gurnuti u stranu.
RSE: Zašto je Dayton tako skrojen?
Perry: Jer ste, nažalost, za stolom imali tri šefa zaraćenih strana. Nisu namjeravali priznati poraz, osim ako ne bi bilo puno većeg pritiska.
I mnogi bi tvrdili da je trebalo biti većeg pritiska, posebno prema srpskoj strani, prema Beogradu.
Postojala je i ideja da će Dayton biti temelj, a ne strop, ako se u njega ugrade reference na razne konvencije o ljudskim pravima, transatlantske konvencije, organizacije itd.
Da će, ako imamo anekse Daytonskog sporazuma koji se odnose na slobodne i poštene izbore, reformirane policijske snage, kulturnu baštinu, to pružiti temelj za napredak.
RSE: Zašto se to nije dogodilo?
Perry: Mnogo različitih stvari je poremetilo te namjere.
Nasilje na Kosovu 1999. godine ljude je odvratilo od razmišljanja o Bosni.
Potom je 11. septembar 2001. pomaknuo fokus SAD-a s Balkana i stvarno ih natjerao da puno više razmišljaju o globalnom ratu protiv terorizma itd.
Sve te druge stvari su do određene mjere odvraćale pažnju kreatorima politika u SAD-u i Europi, što je značilo da su ljudi zaboravili da postoji mnogo nedovršenog posla u smislu pravednije ustavne strukture.
I danas smo tu gdje jesmo.
RSE: Je li bila dobra ideja održati izbore godinu nakon rata? Za ministre, zastupnike, gradonačelnike su izabrane osobe koje su kasnije osuđene za genocid i najteže ratne zločine?
Perry: Ne. U mnogim slučajevima u svijetu prerani izbori samo učvrste i legitimiraju ratne politike i aktere.
Još je luđe, jer su se opći izbori trebali održati u roku od šest mjeseci od potpisivanja mirovnog sporazuma, ali su prolongirani i održani za manje od godinu nakon rata.
Nisu bila riješena pitanja ratnih zločinaca na listama, kontrole medija, narativa, glasanja izbjeglica i povratnika.
Odluka o tako ranim izborima više je imala veze s Washingtonom i predsjednikom Billom Clintonom, koji je želio pokazati da ima strategiju izlaska i izbjeći dojam da SAD zapada dublje u balkanski konflikt.
