Pišu: Aigerim Akylbekova i Chris Rickleton
Nakon što su se pridružili ruskoj vojsci, desetine ljudi iz Centralne Azije završile su kao ratni zarobljenici u Ukrajini, gdje u neizvjesnosti čekaju razmjenu. Njihova sudbina zavisi od složenih pregovora Moskve i Kijeva, dok njihove matične države ostaju suzdržane u pokušajima da ih vrate, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Prošlog mjeseca, Rusija i Ukrajina razmijenile su po 25 ratnih zarobljenika, što je bila prva od dvije razmjene ove godine i jedna od desetina od početka rata. Većina vojnika uključenih u razmjenu pretrpjela je teške povrede.
Među njima je bio i Uzbekistanac koji se pojavio na videu koji je ukrajinska strana objavila 15. januara.
Muškarac je rekao da je proveo godinu i tri mjeseca u ukrajinskom zarobljeništvu nakon što je izgubio ruku i povrijedio nogu dok se borio za rusku vojsku.
"Dok sam odlazio, moj susjed je bio uzrujan", rekao je muškarac u videu. "Rekao je: 'Tebe vode, ali mene ne, a ja sam ovdje duže od tebe'. Rekao sam mu da sve ima svoje vrijeme. I ja sam dugo čekao i proplakao mnoge noći želeći da se vratim svojoj djeci", prisjetio se muškarac.
Za više od 50 ljudi iz Centralne Azije koje je Ukrajina zarobila, ključno pitanje je – kada će doći na njih red?
S jedne strane, nakon što su razmjene zarobljenika između Rusije i Ukrajine stagnirale u drugoj polovini 2023., sada se ponovo redovno odvijaju, ponekad uključujući stotine ljudi odjednom, dok se rat približava četvrtoj godini.
Međutim, ratni zarobljenici iz Centralne Azije i dalje nemaju način da saznaju gdje se uklapaju u ove složene pregovore.
Također ne znaju da li bi njihove matične vlade, koje održavaju bliske odnose s Rusijom, ali su upozorile građane da ih čeka zatvorska kazna ako učestvuju u sukobu, mogle pokušati da intervenišu u njihovo ime.
Novinari RSE razgovarali su s bivšim ratnim zarobljenicima, njihovim rođacima te ukrajinskim civilnim i vojnim zvaničnicima upoznatim sa situacijom zarobljenika kako bi dobili jasniju sliku stanja.
Ubačeni u 'žestoke borbe'
Kao i kod mnogih drugih pitanja, Moskva i Kijev se ne slažu kada je riječ o šansama da ratni zarobljenici koji nisu etnički Rusi ili državljani Rusije dobiju jednak tretman od Kremlja u pregovorima o razmjeni.
Portparolka ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova izjavila je u novembru da Moskva nastoji vratiti sve ratne zarobljenike zarobljene u Ukrajini "bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost ili pripadnost vojnoj jedinici".
Međutim, Bohdan Ohrimenko, šef sekretarijata ukrajinskog Koordinacionog štaba za postupanje s ratnim zarobljenicima, rekao je ovog mjeseca za Kirgistanski servis RSE da Rusija daje prioritet "svojim građanima, posebno iz evropskog dijela zemlje, Moskve i Sankt Peterburga".
Ohrimenko je naveo da su vojnici iz Centralne Azije zarobljeni od strane ukrajinskih snaga raspoređeni na prve linije "najintenzivnijih borbi" u Ukrajini, poput Bahmuta, Avdijivke i Pokrovska, kao i u ruskoj Kurskoj oblasti, gdje je Ukrajina pokrenula iznenadnu ofanzivu u augustu.
Vijest o tome da je Ukrajina zarobila još jednog Uzbekistanca koji se borio za Rusiju u južnoj Zaporiškoj oblasti pojavila se u decembru.
Prvobitno je objavljena na društvenim mrežama ukrajinske brigade pod nazivom Spartan.
U intervjuu za Ukrajinski servis RSE ove godine, Artem Šoludko, oficir te brigade, opisao je Uzbekistanca kao jedinog preživjelog u odredu od četiri vojnika koji su poslani da napadnu ukrajinske položaje bez komunikacijske opreme.
Šoludko je rekao da je taj čovjek ranije radio u restoranu prije nego što je prihvatio posao kuhara u jednoj ruskoj vojnoj jedinici.
Nakon toga, ruska komanda ga je prebacila u jurišnu jedinicu, tvrdi oficir.
Na drugoj strani
Ohrimenko je za RSE rekao da od 54 vojnika iz Centralne Azije koje Ukrajina drži, vjeruje da su 14 Uzbekistanci, 21 Kazahstanci, 18 Tadžici, a samo jedan Kirgiz.
Ukrajinski zvaničnik je potvrdio da su mnogi zarobljenici imali ruske pasoše, što je dodatno zakomplikovalo određivanje njihovog stvarnog državljanstva.
Na primjer, Tadžikistan ima sporazum s Rusijom o dvojnim državljanstvima, dok Kirgistan u praksi dozvoljava svojim građanima da posjeduju dva pasoša.
Uzbekistan, s druge strane, ne priznaje druga državljanstva svojih građana, a proces izlaska iz uzbekistanskog državljanstva je dugotrajan i složen. Kazahstanski zakon također ne dozvoljava dvojno državljanstvo.
Ohrimenko je napomenuo da su samo šestorica od 21 "Kazahstanca" zapravo stvarni državljani Kazahstana, dok su ostali državljani Rusije.
Ukrajinske vlasti do sada su odbijale objaviti koliko je Centralnoazijaca već oslobođeno iz zarobljeništva u Ukrajini.
Međutim, ranije ovog mjeseca, kirgistanski servis RSE-a uspio je stupiti u kontakt s jednim kirgistanskim državljaninom, koji ima i rusko državljanstvo i izjašnjava se kao etnički Rus, skoro tri godine nakon što je oslobođen u razmjeni u kojoj je sa svake strane učestvovalo po 86 ljudi.
Taj čovjek, sada 27-godišnjak, proveo je nešto više od mjesec dana u zarobljeništvu nakon što je uhvaćen u ukrajinskoj sjeveroistočnoj Sumskoj oblasti, a potom se vratio civilnom životu u Rusiji.
U intervjuu, u kojem je tražio da ostane anoniman, čovjek rođen u južnom kirgistanskom gradu Ošu rekao je da su uslovi u ukrajinskom logoru za ratne zarobljenike bili "kao u zatvoru", ali je dodao da nije bio loše tretiran.
Priznao je da je dobrovoljno potpisao ugovor s ruskom vojskom, ali je očekivao da će služiti u nemilitarnom svojstvu.
"Vjerovatno sam imao sreće. Neki su u zarobljeništvu proveli godinu ili dvije", dodao je, navodeći da su među njegovim sapatnicima bili "Rusi, Tatari, Baškiri i Tuvaanci" iz Rusije, ali ne i ljudi iz Centralne Azije.
Ime još jednog čovjeka rođenog u Kirgistanu, koji je brzo pušten nakon zarobljavanja, široko je poznato.
Porodica Ališera Tursunova bila je potpuno šokirana kada se njegov video pojavio na ukrajinskom Telegram kanalu Prisoners of the Special Military Operation, gdje je opisao svoju sudbinu i apelovao na kirgistanskog predsjednika Sadira Žaparova da ga spasi.
Tursunov, koji je imao 56 godina kada je zarobljen, rekao je da je u maju 2024. otputovao u ruski grad Rjazan kako bi posjetio sina, dok su još trajala masovna hapšenja centralnoazijskih migranata nakon terorističkog napada u koncertnoj dvorani kod Moskve dva mjeseca ranije.
Tamo ga je, kako tvrdi, uhapsila policija, pretukla i prisilila da potpiše ugovor za služenje u ruskoj vojsci.
Na frontu su ga natjerali da puca iz bacača granata i kopa rovove.
Tursunov je rekao da je iskoristio prvu priliku da se preda ukrajinskim snagama.
Kada se ratni zarobljenici pojave u videozapisima, često nije jasno da li to rade dobrovoljno ili pod prisilom. Također, ne postoji garancija da govore istinu o svojoj službi ili motivima.
Međutim, od početka rata postoji mnogo izvještaja o tome da su Centralnoazijci prevareni ili prisiljeni da služe u ruskoj vojsci.
Tursunovljev video-apel snažno je odjeknuo u kirgistanskom društvu, vjerovatno doprinoseći tome da bude uvršten u razmjenu zarobljenika između Rusije i Ukrajine 17. jula.
"On nije osoba koja bi otišla u stranu zemlju da ubija ljude. On je penzioner. To nema nikakvog smisla", rekao je njegov brat Ulugbek Tursunov za RSE kada se video prvi put pojavio.
RSE nije uspio stupiti u kontakt s Tursunovom nakon njegovog oslobađanja.