"Samo ako poginem u ovom ratu, postat ću pravi pisac", našalio se proljetos Maksim Krivcov svom prijatelju.
No riječi crnog humora ovog mlađeg vodnika postale su stvarne.
Maksim Krivcov (33), mitraljezac, pjesnik i fotograf, ubijen je 7. januara navodno u artiljerijskom napadu na njegov položaj u regiji Harkiv.
Sahrana bi mu trebala bi biti održana u Kijevu 11. januara.
Njegova prva i jedina knjiga, Pjesme s bojnog polja (Poems From The Battlefield), rasprodana je samo nekoliko sati nakon što je objavljena vijest o njegovoj smrti.
Sada, drugo izdanje publikacije, koju je ukrajinski PEN proglasio jednom od najboljih knjiga u prošloj godini, trebalo bi biti objavljeno takođe 11. januara.
Na drugo izdanje već čeka više od 6.000 naručilaca.
Vladislav Kiričenko, vlasnik izdavačke kuće koja je prva izdala Krivcovljevo djelo, kaže za Radio Slobodna Evropa da je mladi pjesnik "bio vrlo topao i bistar momak, poput malog sunca".
Ispričao je da mladi, lukavi Ukrajinac, koji je redovno volontirao u ljetnim kampovima za djecu, nije imao karakter tipičnog ratnika.
"Niko ko ga je prvi put sreo nije vjerovao da je to tip koji drži pištolj u ruci", rekao je Kiričenko.
Krivcov se prvi put dobrovoljno prijavio na vojnu dužnost ubrzo nakon ruske aneksije Krima 2014., ali se kasnije vratio civilnom životu.
Kada je Kremlj u februaru 2022. pokrenuo invaziju punog obima na Ukrajinu, Krivcov se ponovno prijavio za borbu.
Tema kontrasta između vojnog i civilnog života čest je motiv njegovih radova.
Radio Slobodna Evropa ima dopuštenje da objavi dijelove njegove tri pjesme koje nemaju naslov:
U Buču je prešao sredinom marta 2021.
unajmio stančić u podrumu i nabavio mačku
čije je krzno bilo boje kreme, kao na eklerima.
Išao je na časove engleskog, u teretanu i na ispovijed
volio je gledati kako pada snijeg
i kada ulica nestane u magli.
Slušao je Radiohead, stare albume Okeana Elzyja,
kišu, grmljavinu i otkucaje djevojčinog srca
s kojom je zaspao u malom podrumskom stanu
i probudio se u malom podrumskom stanu.
Poljubio bi njeno toplo lice
privio se uz njeno ljepljivo tijelo
dlanom zaronio u talase njene kose
i tu lutao kao muha u mreži.
Napustila ga je u jesen
kao što ptice napuštaju šume
dok inženjeri napuštaju fabrike na kraju smjene
i otišla u Poljsku
da ostane tamo.
Uzeo je mačku koja je izgledala kao pecivo
i rekao: mačko, moraš ići
s nama, kao jutro
kao tvoj život
kao bolest
Desilo se, hladno kao led
Rat
završila je lekcija "Tihi život".
Ulica nestaje u magli
kiša pada,
niko ga ne sluša
mačak je istrčao u polje, vjetar mu nosi ime.
Na krstu, kao na ličnoj iskaznici, piše:
Ovdje leži broj 234.
Počivaj u miru.
Kad zaspi
polako proteže prednje noge
sanja o ljetu
sanja neoštećenu kuću od cigle
snove o kokošima
koje trče po dvorištu
snove o djeci
koja ga časte burecima
kaciga mi ispada iz ruku
pada na blato
mačka se budi
žmiri očima
pažljivo gleda oko sebe:
da, to su njegovi ljudi:
i opet zaspi.
"Preokrenut ću svoj život,
Obećavam."
Napisano je markerom na zidu
popularnog mjesta u Kijevu,
Ima kafe, peciva, elegantne odjeće, muzike i balkona s nevjerovatnim pogledom.
Vidio sam
kako magla grli neboder
nježno i tiho.
"Ljubav ne postoji"
napisano je na drugom spratu ovog mjesta.
Niti more,
niti zrak,
niti snovi,
niti ja,
ali je kafa ovdje dobra.
Neko je ispod dodao:
"Sunašce, šta te navelo da tako razmišljaš?"
Slušaj, reći ću ti šta:
močvara, kroz koju je teško doći do zemunice
granate koje padaju u blizini,
smrznuto uže stegnuto oko vrata
dijelovi osobe
raštrkani
izgubljeni u polju
ćudljivo i neuredno.
San koji te tjera da vrištiš
kiša - kad vam je preostalo još koji dan da sačekate promjenu
i sunce
koje se spušta u podrum
zbog alarma na nebu
zaista,
ko te, sunašce, natjerao da tako razmišljaš?
Kratki je odmor,
nekoliko je dana na putu,
susrećem prijatelje,
kalupna je glina,
prvi put u dvije godine pečem kolač od sira
što je ispalo sasvim OK,
s prijateljem sam, mi gledamo
dok mačka zimi hvata uličnog miša
držimo se,
disati mogu
djevojka prelazi cestu
držeći velikog mršavog psa na uzici
negdje izranjaju zadnji spratovi stanova u Hruščovki
poput plivača koji pliva "delfin"
vijenci svjetlucaju
sada i više
i želim postati dio toga
opet običan grad
prošetati velikog psa
ispeći koje jaje
piti kafu u šarmantnim knjižarama s visokim policama
opasno je
vrlo je opasno
miran život je bolest
odbaci te misli
poput iznošenih papuča
bježi odavde
u svoju zemunicu
u svoju močvaru
svojem omotaču
Preokrenut ću svoj život
Hoću li preokrenuti?
Obećavam.
Maksimu Krivcovu su odate mnoge počasti. Ukrajinci ukazuju na dugačku listu umjetnika čije je živote prekinula ruska invazija.
"Ubijaju najbolje od nas", napisao je jedan komentator.
Prihod od prodaje njegove knjige poezije bit će podijeljen porodici pokojnog vojnika i fondu za kupovinu knjiga ukrajinskoj vojsci.
Facebook Forum