Kada je u avgustu 2023. godine stanovništvo Bosne i Hercegovine gotovo uživo pratilo potragu za ubicom Nizame Hećimović, teško je bilo zamisliti da će se godinu i po kasnije skoro isto ponovo dogoditi.
Inela Selimović i njen 13-godišnji sin ubijeni su u Kalesiji u noći sa srijede na četvrtak u porodičnom stanu kojeg su dijelili sa osumnjičenim napadačem, Inelinim suprugom koji se sada nalazi u bjekstvu.
Za Zijadu Vuković Pamuković, tetku Nizame Hećimović kod koje se ona skrivala u posljednjim satima života, ubistvo u Kalesiji podsjeća na sve ono što je njena nećaka preživjela u Gradačcu nekih 50 kilometara dalje. Teško je opisati to bilo kome ko nije prošao kroz isto kaže ona za Radio Slobodna Evropa.
"Ali stvarno sam žalosna, razočarana. Veoma je teško opisati ovaj osjećaj, ovu prazninu."
Tokom prošle godine u Tuzlanskom kantonu, u kojem se nalaze ova dva mjesta, ubijeno je pet žena. Ukupno u cijeloj BiH iste godine je ubijeno 12. Ovo je drugi put da u najmnogoljudnijem kantonu u Federaciji BiH svjedočimo potrazi za napadačem na ženu.
"Nažalost svi smo se bojali toga da će se ponovo desiti. Došlo je do nekih izmjena, ali sve je to sporo", kaže Zijada Vuković.
Prema podacima Vive žene, tokom prošle godine došlo je do povećanog broja SOS poziva za prijavu nasilja u ovom kantonu, a u njihovoj sigurnoj kući u Tuzli tokom prošle godine bilo je smješteno 117 osoba. Od toga, 57 žena i 60 djece.
"Ovo je sramota više. Femicid, femicid, femicid i na kraju čuješ i dijete", dodaje tetka Nizame Hećimović.
No, nema specifičnog razloga zbog kojeg se ubistva žena dešavaju na prostoru Tuzlanskog kantona kaže psihoterapeutkinja Vahida Djedović. "Jednostavno se dešava", kaže.
"Domino efekt kada se poredaju domine jedne iza druge i kad se jedna ruši, onda se sve ostale ruše. I tako zapravo možemo govoriti i o ovim masovnim slučajevima. I zato treba voditi račina kako se informiše o takvim slučajevima", navodi Djedović.
'Ako nema prijave, ne znači da nije bilo nasilja'
Prema do sada dostupnim podacima Inela Selimović nije ranije prijavljivala nasilje, a bila je u procesu razvoda od napadača.
"S obzirom da imaju stan koji se nalazi u zajedničkom vlasništvu, živjeli su i dalje zajedno i pokušavali naći odvojeno stambeno rješenje. Nijednu prijavu nasilja nismo nikada dobili", rekao je direktor Centra za socijalni rad Kalesija Muhamed Majdančić.
No, to ne znači da nasilja nije bilo, kažu sagovornice RSE. Čak 84 posto slučajeva nasilja nad ženama nikada ne bude prijavljeno.
"Žrtve koje u ovom momentu trpe nasilje sigurno su vidjele šta se dešavalo sa onima koje su prijavljivale nasilje," kaže Alma Kratina, zastupnica i predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova Federalnog parlamenta.
Alma Kadić koja je ubijena na porodičnom pragu u Sarajevu pred očima majke i kćerke prijavila je nasilje 150 puta, policiji i Centru za socijalni rad.
Njen napadač suprug Eldin Hodžić je za ta djela više puta osuđivan uslovno, a presude je kršio više puta i bez posljedica. Na kraju je osuđen na 20 godina zatvora.
Neophodno je, dodaje Kratina, obučiti sve uključene u lanac zaštite da znaju kako raditi sa žrtvama, kako im pružiti podršku i uputiti ih na njihova prava.
"A ne da razmišljaju ako prijave nasilje hoće li završiti kao one žene koje su prijavljivale nasilje i na kraju ubijene", kaže Kratina i dodaje da je ovo signal da žrtve nasilja nemaju povjerenja u sistem.
Nepovjerenje u sistem za žene se možda ogleda i u činjenici da mali broj prijavljenih slučajeva nasilja završi teškom kaznom za napadača.
Od slučajeva koji su okončali sa okrivljujućom presudom u BiH, prema podacima Centra ženskih prava Zenica koji radi monitoring pravosudnih predmeta, u 74,17 posto slučajeva počinitelj je uslovno osuđen.
'Poduzeti hitne i konkretne korake'
Nakon ubistva u Kalesiji iz Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini su pozvali nadležne da poduzmu hitne i konkretne korake, uključujući unapređenje zakonodavstva, jačanje mehanizama zaštite i prevencije "osiguraju adekvatnu podršku žrtvama i eliminišu nekažnjivost za krivična djela nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja."
"Ovaj užasni zločin još jednom potvrđuje bolnu istinu – nasilje u porodici i rodno zasnovano nasilje ne jenjava i nastavlja se, uprkos datim obećanjima i uloženim naporima", naveli su iz OSCE-a.
Također su pozvali Ministarstvo pravde FBiH i Vladu FBiH da hitno vrate na dnevni red usvajanje izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH. Zakon je nedavno skinut sa dnevnog reda zbog previše amandmana i potrebe za doradom, a među izmjenama nalaze se i odrednice o rodno zasnovanom ubistvu.
Sa druge strane, u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Federacije BiH usvojen je izmijenjen zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
Za njegovo stupanje na snagu slijedi dugačka parlamentarna procedura, no prema riječima zastupnice Alme Kratina zakon jeste prvi sveobuhvatni korak zaštite žrtava.
"Kroz ove užasne slučajeve ubistava žena u proteklom periodu u Federaciji mi smo vidjeli fokusne tačke koji treba mijenjati u sistemu", kaže Kratina.
Također dodaje da je mnogo toga izmijenjeno u zakonu koji je prvi put usvojen 2013. godine. "Pred nama je još uvijek zadatak da napravimo punu zaštitu", dodaje Kratina.
Šta nakon nasilja?
Dan žalosti u Kalesiji biće određen kada bude poznat datum ukopa Inele Selimović i njenog sina rekao je načelnik ove opštine.
Fizičkom nasilju uvijek prethode ružne riječiVahida Djedović
Dok traje rasvjetljavanje slučaja i potraga za počiniocem, oni koji su ostali iza Inele i njenog sina treba da nastave sa svojom borbom za preživljavanjem. A to jeste velika borba kaže tetka ubijene Nizame Zijada Vuković Pamuković.
"Porodicama kojima se ovo desilo samo bi poručila da imaju nekoga pored sebe jer vjerujte mi to je veoma veoma teška situacija u kojoj se teško izboriti", navodi Vuković Pamuković.
Ona kaže i dalje ima psihologa i da se i dalje bori svaki dan.
"Još uvijek se ujutro ustanem, sjednem i samo mislim da sam to vjerovatno sanjala, samoj sebi natjerujem te misli da sam ja to sanjala i uzmem telefon i gledam da li ću i naći poruku od Nizame."
Prema riječima psihoterapeutkinje Djedović, svi mi moramo da radimo na prevenciji, moramo raditi na tome da sami sebe zaštitimo i da naučimo sami sebe da volimo.
"Kada se desilo ubistvo Nizame Hećimović ja sam imala veliki broj klijentica koje su došle uspaničene i sa strahom jer imaju nekoga ko je nasilan, bio to komšija, otac, brat, muž. Tako da će i ovo izazvati, a sigurno i već jeste izazvalo lavinu neprijatnosti i nesigurnosti kod žena koje trpe bilo kakav vid nasilja", pojašnjava Djedović.
Ono što ona savjetuje jeste naravno prijaviti i otići od nasilnika.
"Nemojmo sebi dozvoliti da nas neko omalovažava i obezvređuje, nemojmo sebi dozvoliti nikakav vid nasilja, jer fizičkom nasilju uvijek prethodi ono psihičko, uvijek prethode ružne riječi", zaključuje psihoterapeutkinja.
Nasilje u BiH se može prijaviti na SOS brojeve gender centara i to 1265 za Federaciju BiH i 1264 za Republiku Srpsku.
Nasilje se može prijaviti i na broj policije na 122.
Na teritoriji BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Detaljnije pronađite ovdje.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.