Na Haškom sudu tužiteljstvo je ustvrdilo da je dokazalo sve optužbe u 11 točaka protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića osporavajući njegov zahtjev za oslobađanjem na poluvremenu suđenja. Optuženi je prije dva dana u raspravi po Pravilu 98 bis zatražio oslobađanje prije iznošenja svoje obrane, ustvrdivši da tužiteljstvo tijekom 2 godine dokaznog postupka nije ništa dokazalo.
Zato je optužba suce podsjetila na brojne dokaze i svjedočenja o masovnim pogubljenjima u Srebrenici, protjerivanju genocidnih razmjera u više bh. općina, teroru nad Sarajevom i uzimanju međunarodnih promatrača za taoce – za što se Karadžića optužuje po zapovjednoj odgovornosti.
„Dokazi pokazuju da je optuženi imao sveobuhvatno zapovjedništvo nad kampanjom terora u svrhu provođenja svojih političkih ciljeva“, izjavio je tužitelj Alan Tieger citirajući iskaze svjedoka koje su suci imali prilike čuti.
Civili (nesrpske nacionalnosti) su, prema njegovim riječima, bili meta Vojske Republike Srpske koja je slijedila direktive Karadžića - od etničkog čišćenja na početku rata 1992. godine, trogodišnje opsade Sarajeva do pokolja u Srebrenici u koji je optuženi, prema tužiteljstvu, bio direktno umiješan.
Tužitelj Tieger je podsjetio na do sada utvrđene (od strane optužbe) najmanje 6772 žrtve bošnjačkih dječaka i muškaraca koje su ubile srpske snage sprovodeći genocidni plan optuženog.
„Sam optuženi je rekao da je Krstić planirao srebreničku operaciju pred njim, u njegovoj nazočnosti. Čak dok je gledao na televiziji prijenos o Srebrenici 14.srpnja 1995.godine Karadžić se hvalio svjedoku Đorđeviću da je napad na Srebrenicu bio, citiramo: „Dio mog naređenja broj 7“. I da mu je namjera bila da se, citiramo: „Temperatura podigne do razine ključanja.““, naveo je Tieger dodajući da je na kraju Operacije Srebrenica optuženom bilo jedino žao što je 9000 muškaraca uspjelo pobjeći.
Jasna namera da se deportira stanovništvo
Tužitelj je spomenuo i brojnu vojnu dokumentaciju zaplijenjenu od Drinskog korpusa i Zvorničke brigade VRS-a, koja pokazuje naređenja viših oficira u vezi spornih događaja u Srebrenici što je u suprotnosti tvrdnji Karadžića – da vojno i političko rukovodstvo bosanskih Srba nije znalo što se događa na terenu.
Također tužitelj Tieger je osporavao i navode optuženog – da je stanovništvo evakuirano, a ne protjerano - odnosno da je dobrovoljno otišlo iz Zaštićenih zona Žepe i Srebrenice.
„Naprotiv postojala je jasna namjera da se deportira stanovništvo. I to je jasno bilo iz naređenja bratunačke brigade, zapovjednika Ognjenovića, koji je jasno rekao da je cilj bio, citiramo: „Potpuno srpsko Podrinje.“ I da, citiramo: Život neprijatelja treba da se učini nepodnošljivim i njihov privremeni boravak u enklavi nemoguć. Tako da napuste enklavu i to što prije, shvativši da tamo ne mogu preživjeti““, iznio je protuargumente Karadžićevoj raspravi od ponedjeljka tužitelj Tieger.
Tužiteljstvo je argumentiralo kako se u brojnim općinama ljudi nesrpske nacionalnosti nisu željeli samo protjerati, već fizički uništiti i to na organizirani način. To je prema optužbi također pokazatelj genocidne namjere budući da se na tisuću ljudi uzimalo kao meta sa ciljem da se fizički unište grupe Hrvata i Bošnjaka.
Takav stav i optužbe različite su od presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) u slučaju Bosne protiv Srbije i Crne Gore, a na koju se pozvao prije dva dana u ponedjeljak Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson osporavajući točke optužnice za genocid.
Nakon dvodnevne argumentacije strana u postupku suci su se povukli kako bi odlučili - hoće li Karadžića osloboditi na polovici suđenja ili će trebati osporavati neke ili pak sve od 11 točaka optužnice u svom dokaznom postupku. Suci, pod predsjedanjem O Gon Kwon-a, će svoju odluku objaviti 28.lipnja ove godine. Početak Karadžićeve obrane zakazan je pak polovicom listopada ove godine.
Zato je optužba suce podsjetila na brojne dokaze i svjedočenja o masovnim pogubljenjima u Srebrenici, protjerivanju genocidnih razmjera u više bh. općina, teroru nad Sarajevom i uzimanju međunarodnih promatrača za taoce – za što se Karadžića optužuje po zapovjednoj odgovornosti.
„Dokazi pokazuju da je optuženi imao sveobuhvatno zapovjedništvo nad kampanjom terora u svrhu provođenja svojih političkih ciljeva“, izjavio je tužitelj Alan Tieger citirajući iskaze svjedoka koje su suci imali prilike čuti.
Civili (nesrpske nacionalnosti) su, prema njegovim riječima, bili meta Vojske Republike Srpske koja je slijedila direktive Karadžića - od etničkog čišćenja na početku rata 1992. godine, trogodišnje opsade Sarajeva do pokolja u Srebrenici u koji je optuženi, prema tužiteljstvu, bio direktno umiješan.
Tužitelj Tieger je podsjetio na do sada utvrđene (od strane optužbe) najmanje 6772 žrtve bošnjačkih dječaka i muškaraca koje su ubile srpske snage sprovodeći genocidni plan optuženog.
„Sam optuženi je rekao da je Krstić planirao srebreničku operaciju pred njim, u njegovoj nazočnosti. Čak dok je gledao na televiziji prijenos o Srebrenici 14.srpnja 1995.godine Karadžić se hvalio svjedoku Đorđeviću da je napad na Srebrenicu bio, citiramo: „Dio mog naređenja broj 7“. I da mu je namjera bila da se, citiramo: „Temperatura podigne do razine ključanja.““, naveo je Tieger dodajući da je na kraju Operacije Srebrenica optuženom bilo jedino žao što je 9000 muškaraca uspjelo pobjeći.
Jasna namera da se deportira stanovništvo
Tužitelj je spomenuo i brojnu vojnu dokumentaciju zaplijenjenu od Drinskog korpusa i Zvorničke brigade VRS-a, koja pokazuje naređenja viših oficira u vezi spornih događaja u Srebrenici što je u suprotnosti tvrdnji Karadžića – da vojno i političko rukovodstvo bosanskih Srba nije znalo što se događa na terenu.
Također tužitelj Tieger je osporavao i navode optuženog – da je stanovništvo evakuirano, a ne protjerano - odnosno da je dobrovoljno otišlo iz Zaštićenih zona Žepe i Srebrenice.
„Naprotiv postojala je jasna namjera da se deportira stanovništvo. I to je jasno bilo iz naređenja bratunačke brigade, zapovjednika Ognjenovića, koji je jasno rekao da je cilj bio, citiramo: „Potpuno srpsko Podrinje.“ I da, citiramo: Život neprijatelja treba da se učini nepodnošljivim i njihov privremeni boravak u enklavi nemoguć. Tako da napuste enklavu i to što prije, shvativši da tamo ne mogu preživjeti““, iznio je protuargumente Karadžićevoj raspravi od ponedjeljka tužitelj Tieger.
Tužiteljstvo je argumentiralo kako se u brojnim općinama ljudi nesrpske nacionalnosti nisu željeli samo protjerati, već fizički uništiti i to na organizirani način. To je prema optužbi također pokazatelj genocidne namjere budući da se na tisuću ljudi uzimalo kao meta sa ciljem da se fizički unište grupe Hrvata i Bošnjaka.
Takav stav i optužbe različite su od presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) u slučaju Bosne protiv Srbije i Crne Gore, a na koju se pozvao prije dva dana u ponedjeljak Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson osporavajući točke optužnice za genocid.
Nakon dvodnevne argumentacije strana u postupku suci su se povukli kako bi odlučili - hoće li Karadžića osloboditi na polovici suđenja ili će trebati osporavati neke ili pak sve od 11 točaka optužnice u svom dokaznom postupku. Suci, pod predsjedanjem O Gon Kwon-a, će svoju odluku objaviti 28.lipnja ove godine. Početak Karadžićeve obrane zakazan je pak polovicom listopada ove godine.
