Ovaj tjedan u nizozemskom gradu Den Haagu održana je pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) uvodna argumentacija hrvatskog pravnog tima u tužbi za genocid protiv države Srbije. Tijekom višednevne argumentacije hrvatski i britanski pravni stručnjaci iznijeli su niz dokaza o napadima na mjesta u Hrvatskoj koja su se 1991.godine željela priključiti Velikoj Srbiji.
Pri tom se najviše podsjećalo na presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, na kojem se sudilo pojedincima odgovornim po zapovjednoj odgovornosti za zločine srpskih snaga.
Hrvatski tim istaknuo je kako odgovornost Srbije leži u tome što je njezina vojska, Jugoslavenska narodna armija, JNA – vodila napade združenih srpskih snaga prilikom čega su počinjeni brojni zločini protiv civilnog stanovništva na jednoj trećini Hrvatske. Ti napadi imali su za posljedicu 12.500 mrtvih, dok se za oko 850 osoba još uvijek traga i zahtjeva od države Srbije pomoć u rasvjetljavanju njihove sudbine. Prema britanskom stručnjaku za međunarodno i kazneno pravo Keiru Starmeru genocidna namjera mogla se vidjeti u rasprostranjenom obrascu zločina.
„Razmjer i način ubijanja, mučenja i silovanja je razotkriven dokazima podnositelja tužbe i to jasno pokazuje actus reus, namjeru genocida, prema članku 2A i B Konvencije o genocidu“, rekao je Starmer.
Osim dokaza o stotinama masovnih grobnica koje su pronađene nakon rata, hrvatski pravni tim je naveo niz svjedočenja preživjelih žrtava rasprostranjenog seksualnog nasilja, sa ciljem ponižavanja zarobljenih hrvatskih građana. Njih je kroz srpske logore u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori - prošlo oko 7.700.
„Čuli ste u detalje svjedočenja o sistematskom silovanju hrvatskih žena i muškaraca. O kastraciji i seksualnom unakaživanju hrvatskih muškaraca i ostalim zločinima seksualne naravi koji, ako se dovedu u kontekst šire genocidne politike srpskih snaga, uključujući mjere za sprječavanje rađanja u hrvatskoj populaciji – i odgovaraju članku 2D.“
Osim prikazivanja kako počinjeni zločini rasprostranjenog ubijanja i zlostavljanja ljudi te uništavanja njihove imovine - odgovaraju opisima iz Međunarodne konvencije o genocidu, hrvatski tim je i osporavao protuargumentaciju srbijanskog tima u vezi odgovornosti JNA za napade i zločine. Pri tom se opisalo kako su se oni od Vukovara do Škabrnje događali prema istom obrascu. JNA bi opkolila mjesto, uslijedilo bi poduže granatiranje, nakon čega bi ga srpske snage zauzele, ubile dio mještana te protjerale ostale.
„Od srpnja 1991.godine JNA je postala aktivno uključena u osvajanje teritorija, nije se samo postavljala između pobunjenih Srba i hrvatskih lokalnih vlasti. U slučaju Martić, citiram - početkom oružanog napada na selo Kijevo s većinskim stanovništvom hrvatske nacionalnosti u kolovozu 1991.godine JNA je bila čvrsto uključena na strani vlasti tzv.SAO Krajine u borbi da zauzme područja.“
Prilikom argumentacije puštena je i snimka ulaska srpskih snaga u potpuno razrušeni Vukovar u studenom 1991.godine, nakon čega je uslijedio najveći pokolj na prostoru Europe nakon Drugog svjetskog rata, ubojstvo oko 200 zarobljenika na Ovčari.
Država Hrvatska traži od Međunarodnog suda pravde da proglasi Srbiju krivom za kršenje Konvencije o genocidu te joj naloži kažnjavanje svih počinitelja zločina, vraćanje kulturnih dobara i plaćanje ratne odštete u iznosu kojeg odrede suci.
Idući tjedan pravni tim Srbije odgovoriti će na argumentaciju Hrvatske, ali i iznijeti svoju kontratužbu za genocid u kojoj se tvrdi - da su ga počinile hrvatske vlasti prilikom operacije Oluja 1995.godine – protjerujući građane srpske nacionalnosti.
Pri tom se najviše podsjećalo na presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, na kojem se sudilo pojedincima odgovornim po zapovjednoj odgovornosti za zločine srpskih snaga.
Hrvatski tim istaknuo je kako odgovornost Srbije leži u tome što je njezina vojska, Jugoslavenska narodna armija, JNA – vodila napade združenih srpskih snaga prilikom čega su počinjeni brojni zločini protiv civilnog stanovništva na jednoj trećini Hrvatske. Ti napadi imali su za posljedicu 12.500 mrtvih, dok se za oko 850 osoba još uvijek traga i zahtjeva od države Srbije pomoć u rasvjetljavanju njihove sudbine. Prema britanskom stručnjaku za međunarodno i kazneno pravo Keiru Starmeru genocidna namjera mogla se vidjeti u rasprostranjenom obrascu zločina.
„Razmjer i način ubijanja, mučenja i silovanja je razotkriven dokazima podnositelja tužbe i to jasno pokazuje actus reus, namjeru genocida, prema članku 2A i B Konvencije o genocidu“, rekao je Starmer.
Osim dokaza o stotinama masovnih grobnica koje su pronađene nakon rata, hrvatski pravni tim je naveo niz svjedočenja preživjelih žrtava rasprostranjenog seksualnog nasilja, sa ciljem ponižavanja zarobljenih hrvatskih građana. Njih je kroz srpske logore u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori - prošlo oko 7.700.
„Čuli ste u detalje svjedočenja o sistematskom silovanju hrvatskih žena i muškaraca. O kastraciji i seksualnom unakaživanju hrvatskih muškaraca i ostalim zločinima seksualne naravi koji, ako se dovedu u kontekst šire genocidne politike srpskih snaga, uključujući mjere za sprječavanje rađanja u hrvatskoj populaciji – i odgovaraju članku 2D.“
Osim prikazivanja kako počinjeni zločini rasprostranjenog ubijanja i zlostavljanja ljudi te uništavanja njihove imovine - odgovaraju opisima iz Međunarodne konvencije o genocidu, hrvatski tim je i osporavao protuargumentaciju srbijanskog tima u vezi odgovornosti JNA za napade i zločine. Pri tom se opisalo kako su se oni od Vukovara do Škabrnje događali prema istom obrascu. JNA bi opkolila mjesto, uslijedilo bi poduže granatiranje, nakon čega bi ga srpske snage zauzele, ubile dio mještana te protjerale ostale.
„Od srpnja 1991.godine JNA je postala aktivno uključena u osvajanje teritorija, nije se samo postavljala između pobunjenih Srba i hrvatskih lokalnih vlasti. U slučaju Martić, citiram - početkom oružanog napada na selo Kijevo s većinskim stanovništvom hrvatske nacionalnosti u kolovozu 1991.godine JNA je bila čvrsto uključena na strani vlasti tzv.SAO Krajine u borbi da zauzme područja.“
Prilikom argumentacije puštena je i snimka ulaska srpskih snaga u potpuno razrušeni Vukovar u studenom 1991.godine, nakon čega je uslijedio najveći pokolj na prostoru Europe nakon Drugog svjetskog rata, ubojstvo oko 200 zarobljenika na Ovčari.
Država Hrvatska traži od Međunarodnog suda pravde da proglasi Srbiju krivom za kršenje Konvencije o genocidu te joj naloži kažnjavanje svih počinitelja zločina, vraćanje kulturnih dobara i plaćanje ratne odštete u iznosu kojeg odrede suci.
Idući tjedan pravni tim Srbije odgovoriti će na argumentaciju Hrvatske, ali i iznijeti svoju kontratužbu za genocid u kojoj se tvrdi - da su ga počinile hrvatske vlasti prilikom operacije Oluja 1995.godine – protjerujući građane srpske nacionalnosti.
