U srcu Istanbula, na vrhu visokih munara koje oblikuju obrise grada, Kahraman Yildiz postavlja slovne ukrase koji generacijama svijetle tijekom muslimanskog svetog mjeseca – ramazana.

Šezdesetosmogodišnji Yildiz je majstor mahya osvjetljenja.

Riječ je o jedinstvenoj turskoj tradicije nizanja riječi između munara na džamiji.

Danas ovom zanatu prijeti nestajanje.

Yildiz je čuvar ove umjetničke forme već više od 50 godina. On kreira složeni dizajn koji osvjetljava nebo noću, potičući vjeru i dobročinstvo među promatračima.

Njegova djela nose poruke koje su namijenjene vjernicima u ramazanu, vremenu razmišljanja i zajedništva.

Međutim, bez šegrta na vidiku, budućnost mahye je upitna.

U nedjelju navečer (10. marta) pojavom polumjeseca u Saudijskoj Arabiji, domu najsvetijeg mjesta u islamu, započeo je ramazan za mnoge od 1,8 milijardi muslimana u svijetu.

Sveti mjesec posta, tijekom kojeg se muslimani suzdržavaju od hrane i vode od izlaska do zalaska sunca, predstavlja period vjerskog razmišljanja, porodičnih okupljanja i davanja milosrđa.

Smatra se da je umjetnička forma mahya stara najmanje 400 godina. Ona potječe iz doba osmanskih sultana i izvorno su je činili fenjeri na maslinovo ulje.

Prema riječima Yildiza, stara tradicija nije služila samo kao vizualni spektakl, već je nosila i duhovne poruke.

"U vrijeme kada nije bilo televizije, kina ili novina, mahya osvjetljenja su bila poput vizualnog medija", kaže on.

Yildiz je zanat preuzeo nakon smrti posljednjeg osmanskog mahya zanatlije. Prijelaz s fenjera na maslinovo ulje na električne sijalice učinjen je za vrijeme njegovog majstora.

Iako mnoge džamije u Turskoj postavljaju ramazansku rasvjetu s vjerskim porukama, a neke koriste i LED sijalice, samo devet tih bogomolja još koriste tradicionalna mahya svjetla i vještine zanatlije Yildiza.

Svih devet ovih džamija su povijesne džamije iz osmanskog perioda.

"Uzmem popis odgovarajućeg teksta i sastavim šablon. Stvaramo niz zapisa i raspoređujemo sijalice. Zatim postavljamo mehanizam između munare i bacamo naše konopce", objašnjava Yildiz svoju način rada.

Unatoč predanosti poslu, Yildiz je zabrinut za budućnost ovog zanatstva.

"Nadam se da ova umjetnost nikada neće prestati, to je osmanska umjetnost – stara je 400 godina i turski je izum", rekao je.

Yildiz navodi da bi rado prenio zanat na mlađe generacije, ako bi neko iskazao interes.

Dok Yildiz juri gore-dolje po uskim hodnicima munara velikih istanbulskih džamija, kako bi svakog ramazana osvijetlio obrise grada na Bosforu, budućnost mahya osvjetljenja ostaje neizvjesna.

Potencijalnih šegrta još nema.

Ipak, ono što je sigurno jest predanost Kahramana Yildiza u očuvanju zanata, kao i podizanju duha svjetlećim porukama na munarama u danima ramazana.

Priredio: Zvjezdan Živković