Oklijevanje u vezi s vakcinom protiv COVID-19 može biti povezano s traumom ili traummama iz djetinjstva. Zašto?
Studija objavljena u British Medical Journal bavila se upravo ovim pitanjima, a otkrivano je da je tri puta veća vjerovatnoća da će odbiti vakcinu među onima koji imaju iskustva sa četiri ili više trauma koje se dešavaju u djetinjstvu.
Neke ranije studije sugerišu da zlostavljanje u djetinjstvu može potkopati naknadno povjerenje, uključujući i ono u zdravstvene i druge javne službe.
Takođe je poznato da su nevolje i negativna iskustva u djetinjstvu snažno povezani s lošim mentalnim zdravljem.
Da bi ovo dalje istražili, istraživači su željeli otkriti da li bi trauma iz djetinjstva mogla biti povezana s trenutnim nivoom povjerenja u informacije zdravstvenog sistema: podrškom i poštivanjem ograničenja COVID-19 i namjerom da se vakciniše protiv infekcije.
Javno zdravstvo Velsa provelo je istraživanje u Velsu, telefonskim putem, između decembra 2020. i marta 2021. tokom kojih su bila na snazi ograničenja s ciljem suzbijanja infekcije COVID-19.
Od prvobitno kontaktiranih 6.763 ljudi, odgovori 2.285 koji su ispunili sve kriterije podobnosti i koji su odgovorili na sva pitanja uključeni su u konačnu analizu.
Kakva je veza između traume i nepovjerenja u vakcine?
U anketi je postavljeno pitanje o devet vrsta trauma iz djetinjstva, prije 18. godine života: fizičko, verbalno, seksualno zlostavljanje, roditeljsko odvajanje, izloženost nasilju u porodici i žive li sa članom domaćinstva koji ima mentalne poteškoće ili oboljenja, zloupotrebljava li alkohol/i ili droge i da li je bio u zatvoru.
Oko 52 posto ispitanika reklo je da nisu doživjeli traumu iz djetinjstva.
Ali jedan od pet je rekao da je iskusio barem jedan tip; 17 posto prijavio je dvije ili tri traume, a 10 posto prijavio je četiri ili više doživljenih trauma u djetinjstvu.
Ispitanici koji su iskazali malo ili nimalo povjerenja u informacije o COVID-19 i koji su smatrali da su vladina ograničenja vrlo nepravedna, vjerovatnije su davali prednost trenutnom ukidanju propisa o socijalnom distanciranju i obaveznom pokrivanju lica maskom.
I vjerovatnije je da će reći da su povremeno prekršili propise i da će izjaviti nevoljkost ili odbijanje da budu ubodeni, pokazali su rezultati.
Na primjer, četiri od deset onih koji su prijavili nizak nivo povjerenja u informacije o COVID-19 također su prijavili neodlučnost u vezi s vakcinom, u poređenju sa samo 6 posto onih koji su vjerovali ovom izvoru informacija.
I sličan udio onih koji nisu baš vjerovali informacijama o COVID-19 priznao je da su povremeno kršili propise, u poređenju s otprilike jednim od četvero onih koji su vjerovali ovom izvoru.
Sve veći broj trauma iz djetinjstva nezavisno je povezan s niskim nivoom povjerenja u informacije o COVID-19, osjećajući da su vladina ograničenja nepravedna i željom da se odbace obavezne maske.
Podrška za odbacivanje obaveznih maski bila je četiri puta veća među onima koji su iskusili četiri ili više vrsta traume u djetinjstvu nego među onima koji su rekli da nisu iskusili nijednu. Mlađa dob, muški spol i nepostojanje dugoročnih stanja također su bili značajno povezani s ovim stavom.
Iskustvo četiri ili više vrsta trauma iz djetinjstva također je povezano sa željom da se ukine socijalno distanciranje. Vjerovatnoća da se prizna kršenje ograničenja COVID-19 povremeno je rasla zajedno s brojem trauma iz djetinjstva.
Bio je otprilike dvostruko veći među onima koji su doživjeli četiri ili više vrsta traume nego među onima koji nisu doživjeli nijednu — 38 posto naspram 21 posto - nakon što se u obzir uzmu povezanost sa sociodemografskim faktorima i prethodnom infekcijom COVID-19.
Potrebno bolje razumijevanje
Oklijevanje u vezi s vakcinacijom je takođe bilo tri puta veće među onima s traumama u detinjstvu od četiri ili više, a veće u mlađim starosnim grupama.
Na osnovu svih svojih nalaza, istraživači su procijenili vjerovatne stope neodlučnosti od vakcinacije prema traumi i dobi iz djetinjstva: one su se kretale od oko 3,5 posto među onima od 70 i više godina bez iskustva s nevoljama u djetinjstvu, do 38 posto među osobama od 18 do 29 godina, koji su doživjeli četiri ili više vrsta traume u djetinjstvu.
Ovo je opservacijska studija i kao takva ne može utvrditi uzrok, i istraživači priznaju nekoliko upozorenja za svoje nalaze.
Iako je u skladu s telefonskim anketama, stopa odgovora bila je samo oko 36 posto, a nalazi su se oslanjali na lično prisjećanje.
Žene su također bile prezastupljene, dok je broj osoba iz etničkih manjina bio nedovoljno zastupljen.
Ljudi koji su doživjeli traumu u djetinjstvu imaju veće zdravstvene rizike tokom života. Rezultati urađenog istraživanja sugerišu da takvi pojedinci imaju više poteškoća s poštivanjem mjera kontrole javnog zdravlja i posljedično im je potrebna dodatna podrška.
To je važno ne samo za pandemiju COVID-19, već i za skoro sve druge vanredne situacije u javnom zdravstvu koje će se pojaviti u budućnosti.
"Hitno je potrebno bolje razumijevanje kako povećati njihovo povjerenje u zdravstvene sisteme i usklađenost sa zdravstvenim smjernicama. Bez razmatranja kako najbolje angažovati takve pojedince, neki rizikuju da budu efektivno isključeni iz intervencija za zdravlje stanovništva, ostajući u većem riziku od infekcije i potencijalni rizik od prenosa na druge", zaključak je istraživanja objavljenog u BMJ.
Facebook Forum