Udruga za očuvanje i promicanje hrvatske tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini „Stećak“ u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika u Tomislavgradu je organizirala treći po redu Reviju tradicijske odjeće i izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske.
Uz Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske pokrovitelji projekta bili su Dragan Čović, član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Vlada Županije 10 i općina Tomislavgrad.
Ljepota djevojaka u okviru ove manifestacije u drugom je planu, a pravi i pokretački cilj petodnevnog programa jesu susreti i povezivanje Hrvata iz cijeloga svijeta u svrhu promicanja zajedničke tradicijske kulture. Iz 18 zemalja s različitih krajeva svijeta stigle su 24 djevojke.
„Dolaze iz Perua, Argentine, Čilea, europskih zemalja. Teško je odvojiti pet dana. Neke od tih udruga koje rade tamo, rade u veoma teškim uvjetima. Neke djevojke su same financirale svoj put. Donijele su dio svoje tradicijske kulture koju čuvaju od svojih predaka. Međusobno su se upoznale, upoznale ljepote zemlje, posjetile Mostar, Sarajevo, Županiju Hercegbosansku. Neke od njih su rekle da se žele vratiti. Mislim da je to jedan od najboljih dokaza kako je i manifestacija uspjela, a najmanja nam je želja izabrati najljepšu. Najdraže nam je da se druže“, kaže karmelićanin i član Udruge „Stećak“, otac Zvonko Martić.
Predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas dodaje kako je "ovo što radi gospodin otac Zvonko, upravo onaj put kako treba i na koji način čuvati hrvatsku baštinu, hrvatsku kulturu, jer ona zaista jeste povijest".
"Večeras je ovdje iseljena Hrvatska, večeras je ovdje hrvatski narod iz Bosne i Hercegovine, Hrvati iz matične domovine, ovdje su večeras naše nacionalne manjine, svi Hrvati koje znamo tu su, to je ono najljepše. Državni ured ne samo da je prijašnjih godina, nego će i dalje biti pokrovitelj. To treba uvijek podržavati“, kaže Milas.
Bila je to i prilika za provjeru znanja hrvatskog jezika. Neke od naših sugovornica govorile su ga besprijekorno, a poneke se tek snalazile, što i ne čudi budući da dolaze iz druge i treće generacije iseljenika. Jedna od njih je Natalija iz Perua:
Maja Grgić dolazi iz Slovenije i predstavlja svoju odjeću: „Moji roditelji su iz Bosne i Hercegovine, mama iz okoline Tešnja, a tata iz Teslića, odakle je i ova nošnja. Ova košulja se zove krupnjačica i krupno je tkana.“
Iz Italije je došla Cindy Šoštarić. Ima 21 godinu i već godinu i pol živi u Zagrebu. "Ovo mi je prvi put da sam ovdje i stvarno mi se sviđa. Mama mi je iz Dervente, a tata iz Zagreba. Ja sam se rodila u Italiji i imam američko ime, tako da je sve nešto čudno“, kaže Cindy.
Josipa Čolakić s Kosova nosi nošnju svoje bake. „Dolazim iz Janjeva, malog sela koje se nalazi na Kosovu. Ovo je nošnja moje bakice. Ima par žena koje nošnju nose cijeli život, ali to je manjina“, objašnjava Josipa.
Jednoglasnom odlukom ocjenjivačkog suda pobjedničkom lentom se okitila 21-godišnja Cindy Šoštarić iz Italije.
„Iskreno, još nisam povezala to što se dogodilo, ali eto, dogodilo se. Ova nošnja je stvarno teška za nositi, mora se imati puno iskustva, a ja nisam toliko iskusna“, kaže Cindy.
Za boravka u Županiji 10 djevojke su bile smještene u Karmelu sv. Ilije, prelijepom zdanju na obali Buškog jezera, koji je, zahvaljujući velikom zaljubljeniku tradicijske kulture, našem sugovorniku s početka priče, ocu Zvonki Martiću, postao prava riznica etnografskog blaga.
Facebook Forum