"U slučajevima od 100 žena i djevojčica koje su doživjele seksualno nasilje, dva posto počinilaca je kažnjeno, i od toga samo jedan je dobio kaznu zatvora", navodi se u Studiji o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori iz 2020. godine koju su objavile Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i Prima.
Istraživanje je obuhvatilo iskustvo 100 žena i djevojčica koje su preživjele seksualno nasilje i koje su se za pomoć obratile tim organizacijama.
Od njih je samo 12% seksualno nasilje formalno prijavilo institucijama, ali su u 70% slučajeva državni tužioci odbacili krivičnu prijavu.
Istraživanja slučajeva nasilja nad ženama pokazuju da se samo oko deset posto okonča presudom za krivično djelo, dok za seksualno nasilje sudovi često izriču kazne na nivou zakonskog minimuma ili ispod njega.
Trauma nakon traume
U Crnoj Gori još ne postoji izgrađen sistem zaštite i podrške za žrtve seksualnog nasilja, a tu specijalizovanu pomoć za sada pružaju samo ženske nevladine organizacije, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Maja Raičević iz Centra za ženska prava.
Podsjeća da svaka žena koja prijavi seksualno nasilje mora proći mukotrpan put kroz više institucija – od zdravstvenog pregleda, davanja izjave policiji, potom izjave tužiocu, da bi samom sudskom postupku vrlo često bila izložena ponižavajućim pitanjima branilaca okrivljenih.
Ali, ne samo njih, kaže Raičević i navodi primjer iz sudnice.
"Sudija je, protivno međunarodnim standardima, tražila od naše štićenice da se suoči sa počiniocem u sudnici, fizički veoma blizu, oči u oči. To je izuzetno negativna i po žrtvu traumatična praksa, pa je izričito zabranjuje i Istanbulska konvencija koja propisuje standarde za borbu protiv nasilja nad ženama. To se ne smije dešavati u našim sudovima", decidna je Raičević i naglašava da se time žrtva nanovo diskriminiše.
Kazne ispod zakonskog minimuma
No, i kad se pokrenu sudski postupci za seksualno nasilje, sagovornice RSE kažu da kazne često nisu zadovoljavajuće
Za krivično djelo silovanje je Krivičnim zakonikom Crne Gore propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do petnaest godina.
Aida Muzurović iz Višeg suda u Podgorici je saopštila RSE da je u posljednjih pet godina vođeno 18 sudskih postupaka zbog navedenog krivičnog djela, i da je prosječna izrečena kazna zatvora četiri godine i tri mjeseca.
U pomenutoj studiji je, pak, analizirano i 48 sudskih presuda u predmetima protiv polne slobode od 2014 do kraja 2018 u osnovnim i višim sudovima.
Oko 90% predmeta je okončano osuđujućom presudom, a u ukupnoj strukturi izrečenih krivičnih sankcija, 70% su kazne zatvora, u osam posto slučajeva novčane kazne, a ostatak su uslovne osude.
"Uočeno je i da sudovi u praksi uglavnom izriču kazne koje su blizu zakonskog minimuma ili čak ispod njega. Zato se čini da je reakcija na ovaj vid kriminaliteta neadekvatna i suviše blaga", navodi se u studiji.
Jedan od primjera sa kraja 2019. godine, je odluka Apelacionog suda koji je potvrdio presudu Višeg suda iz Bijelog Polja, da za silovanje počinilac dobije šest mjeseci zatvora.
U organizacijama koje se bave pravnom i psihološkom pomoći žrtvama seksualnog nasilja zalažu se da kazne za takva krivična djela moraju biti "odvraćujuće" za počinioce.
Raičević kaže da je praksa pokazala da su seksualni predatori osobe koje često ponavljaju to krivično djelo i da se rijetko zaustave na jednoj žrtvi. S druge strane, dodaje, adekvatna kazna bi trebala biti i zadovoljenje pravde za žrtvu.
Reakcija društva
Žrtva seksualnog nasilja se mora nositi sa nepovjerenjem na svakom koraku, bilo da je riječ o ljudima iz institucija ili laicima, kaže psihološkinja Aida Perović iz NVO Prima.
"Najteže im pada nepovjerenje. Nevjerovanje da im se to desilo Ili, ako prihvate da se desilo, vjerovanje da je taj seksualni čin isporovociran, na neki način 'željen', odnosno 'zaslužen' da se desi na grub i nipodaštavajući način koji narušava psihički i fizički integritet žrtve", objašnjava Perović za RSE.
To je uz stigmatizaciju jedan od razloga što se žrtve seksualnog nasilja vrlo rijetko odlučuju da ga prijave nadležnima.
"Nakon što prijavite to nasilje, trebalo bi da dobijete neku moralnu satisfakciju i zahvalnost od strane društva što upirete prstom u ono što nije dobro i čime pomažete da se to nekome drugo ne desi. Međutim, kod seksualnog nasilja se dešava upravo suprotno, da se upire prstom u žrtvu, da se ona proglašava krivom", navodi Perović.
Perović dodaje da je zbog toga broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja daleko manji od broja žrtava.
Kazne blage i za druge vrste nasilja
Raičević kaže da je kaznena politika neadekvatna i u slučajevima drugih vrsta nasilja nad ženama.
"Našom analizom kaznene politike i presuda iz 2017. i 2018. godine pokazalo se da najveći broj slučajeva nasilja nad ženama završi kao prekršaj. I podaci od ove godine pokazuju da svega deset posto od ukupnog broja prijavljenih slučajeva završi kao krivično djelo. To govori da u samom startu postupka postoji problem tolerantnog odnosa institucija prema nasilju", navodi Raičević.
Raičević dodaje da su među analiziranim presudama nailazili i na primjere da su i neki slučajevi seksualnog nasilja završavali kao prekršaji.
Kako bi se pooštrile kazne za počinioce seksualnog nasilja, nevladine organizacije su pokrenule inicijativu za izmjene i dopune Krivičnog zakona, s prijedlogom da i seksualno uznemiravanje postane krivično djelo.
"To bi značilo da se za djela seksualnog uznemiravanja može dobiti novčana, ali i zatvorska kazna", kaže Perović.
U civilnom sektoru očekuju da Crna Gora ispuni i obavezu formiranja Kriznog centra za žrtve seksualnog nasilja, kao mjesto gdje bi se obavljali razgovori, savjetovanja, forenzika i druge procedure potrebne za utvrđivanje činjenica neophodnih za procesuiranje tih krivičnih djela, i gdje bi se žrtvama istovremeno omogućila adekvatna podrška.
Kome se obratiti za pomoć?
Žrtve nasilja u porodici, uključujući i seksualno, u Crnoj Gori mogu se za pomoć obratiti na nekoliko telefonskih brojeva: Uprava policije – 122; Nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici – 080 111 111; Centar za ženska prava – 067 166 800; SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja PG – 020 232 254 ; 067 805 297; Sigurna ženska kuća – 069 013 321 i Centar za romske inicijative – 067 104 700.
Facebook Forum