Amer Tikveša, književnik i novinar iz Sarajeva, za Facebook stranicu ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega se bosanski jezik negira u Republici Srpskoj i -- kao i srpski -- u četiri kantona sa hrvatskom većinom u Federaciji BiH, pa se naziva jezikom bošnjačkog naroda ili bošnjačkim jezikom.
- Nacionalizam
Negira se iz razloga jer je problematika jezika ispolitizirana, još od prije rata, a da ne govorimo o ratu i poslijeratnom periodu gdje je jezik jedno identitarno sredstvo borbe i gdje se u poraz drugog mirnim sredstvima uključuje i ratovanje putem jezika.
Odnosno, u konkretnom slučaju Republike Srpske, preko naziva jezika.
Ne uzimaju se naravno naučni kriteriji, uzimaju se kriteriji te političke promocije srpskog nacionalizma, a socio-lingvistika jasno kaže da bilo koji narod, pojedinac, svoj jezik ima pravo imenovati kako želi.
- Lingvisti
No, nije samo socio-lingvistika, nego su tu i ljudska prava, kao što je negirano i pravo na život, kao što se negira sve što nije u skladu sa njihovim pogledom na društveno uređenje.
To je taj temeljni razlog i na tome se naravno dobijaju neki politički poeni jer je samo stanovništvo duboko fašizirano, i javni prostor generalno, i nije toliko problem što politika negira nego je problem što narod to prihvata.
Zašto niko od lingvista iz Republike Srpske ne kaže to otvoreno?
- Tri naziva
Nisam siguran da tako i u školama (u Federaciji BiH) tretiraju djecu, da im se pripisuje hrvatski ili nešto što misle da treba.
Mogu po Ustavu to reći, ali mislim da to nije isti par rukava, iako Federacija ima sličan odnos prema jeziku kao što ima i RS prema bosanskom i tako ovdje u Federaciji, zavisno gdje je ko većina, svoj jezik smatra jedinim ispravnim.
Iako se radi o jednom jeziku i tri naziva, ustvari, jer kroz naziv hoće da proguraju identitet što ulazi u aspekt njihovih prava koja ne bi trebalo koristiti ni na koji način.
- Službeno
U Federaciji, koliko sam ja upućen, nisam naišao da je problem da se u njihovim knjižicama upiše naziv njihovog jezika.
Ovdje je izričito, kad je RS u pitanju.
Ne može se nigdje službeno napisati bosanski jezik nego se piše bošnjački i gotova priča.
- Knjižice
U Srbiji je to pravo priznato, omogućeno je bošnjačkoj manjini da svoj jezik naziva bosanskim i ne samo da ga naziva nego da to bude evidentirano u đačkim knjižicama i da imaju udžbenike iz bosanskog jezika, ali i druge koji su lektorisani u skladu sa normom bosanskog jezika.
Nešto takvo govori u prilog da su Bošnjaci kada je u pitanju to jezičko pitanje u boljoj poziciji u Srbiji nego u RS koja je dio Bosne i Hercegovine koju opet isti ti Bošnjaci smatraju svojom maticom.
Cijela ta jezička priča je, u stvari, jedna nacionalistička parada iz tri dijela.
- Deklaracija
Generalno nauka kaže i ja se sa tim slažem, da se radi o jednom jeziku koji ima tri naziva i ta tri naziva su legitimna i nju biraju ljudi koji njime govore. Tu nema ništa upitno.
Na kraju krajeva cijela ta dilema bošnjački-bosanski jezik je bespredmetna jer su sami autori te norme u Deklaraciji o bosanskom jeziku naveli da je to jezik svih Bošnjaka i onih koji ga doživljavaju kao svog i ako ga neko doživljava drugi kao svog isto nema problema da ga tako zove.
Zašto je potrebno, onda, izuzev političke provokacije u RS, da naziv označavaju kao bošnjački jezik kada je u samoj Deklaraciji rečeno da to jeste jezik tog naroda i da nema pretenzije da on bude jezik Srba, Hrvata ili da ga tako Srbi ili Hrvati nazivaju?
- Potpisnici
Naravno, postoje ti pokušaji da se bosanski jezik imenuje jezikom svih Bosanaca ali to su neke političke i do sada marginalne pojave.
I nemoguće je to opisati kao lingvistički projekat, naučno je neutemeljeno i oborivo, i argument da se pokušava politizirati pravo na samu Bosnu kroz taj naziv bosanski jezik se obara tom činjenicom (o Deklaraciji) .
I sami bošnjački nacionalisti nekada kažu bosanski jezik svih u BiH a mnogi od njih su i sami potpisnici te Deklaracije, gdje su jednostavno taj jezik označili u smislu da je to jezik svih Bošnjaka, a drugi su u tom nazivu zastupljeni samo onoliko koliko žele.
(Razgovarala: Una Čilić)
