Nauka na Balkanu bačena u društveni zapećak

Dvoje balkanskih naučnika: Miroslav Radman i Anita Kriška, otkrili su mogućnost kako spriječiti oštećenja koja uzrokuju smrt stanica u ljudskom organizmu i njihovo divljanje, karakteristično za razvoj ćelija karcinoma.

Potpuno prirodni elementi koji čine koktel, pretvoren u kapsulu, izumitelji uspoređuju s gromobranom. Riječ je o dijetetskom proizvodu koji bolje od bilo kojeg postojećeg ispunjava tri primarno zadana cilja: štititi DNK, proteine i lipide od oksidacijskog oštećenja i na taj način sprečava prijevremeno starenje stanica, a samim tim i razvoj bolesti.

Ova vijest bila je povod da u regionalnom programu RSE progovorimo o nauci u balkanskim državama. Koliko je cijenjena, koliko se u nju ulaže, kakve su veze sa svijetom, a kakva međusobna saradnja.

Hrvatska zadnjih godina sve manje izdvaja za nauku, samo 0,6 posto bruto-nacionalnog proizvoda. Teško usporedivo s evropskim standardima, gdje je 2010. izdvajano cijelih tri posto.

Naučnici ističu da su svi međunarodni uspjesi i sudjelovanje hrvatskih naučnika u međunarodnim projektima rezultat napora pojedinaca, a nikako državne podrške ili strategije, piše u tekstu Birokratski odnos prema znanosti Ankica Barbir Mladinović.

Višedecenijska zapuštenost

Nauka u Srbiji ne nalazi dovoljno podrške, iako je donedavna strategija predviđala da će postati država nauke i znanja. Iz budžetskih sredstava izdvaja se svega tri promila za naučna istraživanja.

Naučno istraživačka zajednica, kao najelitniji deo društva, deli sudbinu države. Može li se nauka tretirati sa onom narodnom „koliko para toliko i muzike”, analizira Radovan Borović u tekstu Doprinos naučnika nemerljiv, podrška države zanemarljiva.

Nakon više decenija nebrige o razvoju nauke, Crna Gora je, formiranjem aktualne Vlade, dobila Ministarstvo nauke koje je pokrenulo izvjesne aktivnosti. Međutim, pažljivi posmatrači procesa smatraju da se budžetsko izdvajanje od pola procenta za nauku može ocijeniti samo kao neodgovorno i štetno.

Nauka je u Crnoj Gori oblast koju karakteriše višedecenijska zapuštenost. Nauci u Crnoj Gori je dodijeljeno mjesto na društvenoj margini. U nju nije ulagan novac. Političari, bilo da su iz opozicije ili vlasti, je nisu ni pominjali, navodi Esad Krcić tekstu Pola procenta od budžeta za nauku.

Ako je nauka, po definiciji, organizovana ljudska djelatnost, onda ona u BiH ni ne postoji. Nema nadležno ministarstvo na nivou države, nema strategije razvoja, nema dovoljno kapaciteta da bi se naučne djelatnosti provodile, niko nije obavezan njegovati naučne discipline.

Spala je isključivo na entuzijazam nekolicine ljudi jer se, prema nepreciznim procjenama, za ovu djelatnost odvaja tek negdje oko pet miliona eura, piše Budo Vukobrat u tekstu Nauka ovdje ne stanuje.

Nije popularno ništa danas porediti s bivšim vremenima, osobito s bivšom državom. Ali neka ostane zapisano da je SFRJ godišnje izdvajala više od šest posto bruto-nacionalnog dohotka za nauku, mimo 11 posto za razvoj naučnih dostignuća u oblasti vojne industrije.