Niko nije ni slutio da će 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina ostati jednako nefunkcionalna država, sa golemom administracijom i bezbroj nivoa vlasti. Na pitanje - Može li sa dijelom mirovnog sporazuma kao Ustavom i sa ovakvim ustrojstvom, zemlja stići do Evropske unije, kojoj makar deklarativno svi političari teže - još uvijek niko nije dao odgovor, a svi pokušaji ustavnih reformi do sada su propadali.
Politika i dalje diktira činjenicu da se Dejtonski mirovni sporazum različito tumači u različitim dijelovima zemlje. Od eksperata, preko političara, iz tri nacionalne grupe, svi se slažu samo u jednom - da je ovaj Sporazum zaustavio rat. U isto vrijeme, niko nema jasnije vizije kako bi trebalo da izgleda buduće ustrojstvo zemlje prihvatljivo za sve.
„Frankenštajnska tvorevina“, kako su Bosnu i Hercegovinu nazivali, aludirajući, između ostalog, i na ono što je potpisano u Dejtonu, opstala je kao takva 15 godina, a prilike za novi Ustav, koji bi od nje napravio moderniju državu, neće biti dok se ne promjeni politička situacija u zemlji, smatra akademik Muhamed Filipović.
„Radi se o politikama koje se vode u Bosni i Hercegovini. Obzirom da je ustavno-pravno ustrojstvo izvedeno iz rezultata rata, legalizovalo je rezultate rata, čak i rezultate genocida. To je bosanski problem. Bosni je potrebna bitna promjena politike, političkog mišljenja i zaustavljanje konstantnog negativnog djelovanja iz prostora Srbije i Hrvatske“, kaže Filipović.
A politička situacija, kada je riječ o izmjenama Ustava, odnosno Dejtonskog mirovnog sporazuma, pojednostavljeno izgleda ovako: za bošnjačke političare, Dejtonski mirovni sporazum je prevaziđen, Hrvati smatraju da su njime oštećeni, a za političare u Republici Srpskoj, on je nedodirljiv.
No, sa političarima iz tog entiteta se slažu i pravni stručnjaci. Tako profesor sa banjalučkog Pravnog fakulteta, Petar Kunić, kaže da je budućnost Bosne i Hercegovine sasvim moguća i u postojećim ustavnim okvirima.
„Naravno, pretpostavka je da se Ustav primjenjuje i da postoji politička volja da se Ustav primjenjuje. Do sada se pokazalo da ne postoji politička volja da se postojeći Ustav koristi punim kapacitetom i to pravi ozbiljne smetnje. Stalno pozivanje na radikalne promjene Ustava, govori da jedna strana (sarajevska) želi da centralizuje Bosnu i Hercegovinu“, ocjenjuje Kunić.
Legalan način promjene Ustava
Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt i zamjenik američkog državnog sekretara James Steinberg tokom sastanka sa liderima u BiH o ustavnim promjenama, Butmir kod Sarajeva, oktobar 2010Postojećim ustrojstvom zemlje nisu zadovoljni ni građani. Evo šta kažu Mostarci:
„Ovaj Ustav ne odgovara nikome - ni jednoj, ni drugoj, ni trećoj strani. Posebno bih naveo da je hrvatska biračka strana bila zakinuta za izbor predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.“
„Na putu prema Evropi, sa ovakvim uređenjem, ima niz problema.“
„Ovako se više ne može.“
Sadašnji Ustav, Bosnu i Hercegovinu čini državom koja se „bori da postane država“ i postojeće stanje je potrebno mijenjati, smatra profesor sa mostarskog Univerziteta, Nurko Pobrić. Samo je jedan legalan način promjene Ustava, dodaje on:
„To je da parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine, kako je to i propisano u Ustavu, promjeni Ustav. Drugi legalan način ne postoji. U ovakvoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, čini mi se, da to nije moguće, jedino ako se nešto radikalno ne promijeni. Moguće su samo neke manje promjene, koje se tiču presuda Evropskog suda za ljudska prava.“
No vlasti Bosne i Hercegovine, iako ih je presuda Suda za ljudska prava iz Strazbura, u slučaju Sejdić Finci, obavezala da naprave izmjene Ustava u dijelu koji govori o izboru članova bosanskohercegovačkog Predsjedništva i delegata za Dom naroda državnog Parlamenta, to još uvijek nisu uradile.
Više puta su političari u BiH obećavali da će naći najbolje ustavno rješenje za zemlju. Posljednji aktuelni je bio „butmirski paket promjena“, prošle godine, koji su, baš kao i Dejtonski mirovni sporazum, inicirali predstavnici američke administracije. No, i ovaj prijedlog je propao jer se nisu mogli svi dogovoriti.
Dijametralno suporotni stavovi
Hoće li novoizabrana vlast u Bosni i Hercegovini biti sposobna da modernizuje bosanskohercegovački Ustav i kakve to promjene moraju biti, odgovara predsjednik SDA, Sulejman Tihić:
„Sjećamo se 2005. godine, kada su bili razgovori u Vašingtonu, kada smo dogovorili jednu ustavnu reformu, kojoj je malo falilo da je usvojimo 2006. godine. Tada nismo uspjeli. Sada imamo ponovo šansu i nadam se da će to biti dobra prilika da mi, ali i oni u međunarodnoj zajednici, pokažu spremnost da prilagodimo Ustav vremenu i prilikama u Bosni i Hercegovini, posebno njenom evropskom putu.“
Sličnog je mišljenja i predsjednik SDP-a Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija, koji je sa Tihićem nedavno sklopio postizbornu koaliciju. Smatra da Bosna i Hercegovina još uvijek nema kapacitet za izmjene postojećeg Ustava.
„Što se tiče Dejtona, mi sada nemamo kapacitet za novi Ustav, ali se nadamo da imamo kapacitet da pokrenemo ustavne reforme i da se o tome dogovorimo u narednih nekoliko sedmica. Ukoliko to ne bude moguće, onda moramo naći mehanizam kako da otvorimo dijalog u društvu pod okriljem Parlamenta Bosne i Hercegovine, ali to je nešto sasvim drugo u odnosu na koaliciju. Onda ćemo imati koaliciju koja će se baviti socijalom ekonomijom, poljoprivredom i slično“, ocjenjuje Lagumdžija.
Lideri HDZBiH, SADBiH i SNSD-a Dragan Čović, Sulejman Tihić i Milorad Dodik tokom pregovora o reformama, mart 2009„Republika Srpska, doživljava potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, ne samo kao dan koji je završio rat, već i kao dan koji je ovdje uspostavio korektne odnose, koji su na žalost u zadnjih 10-15 godina revidirani kroz niz nametnutih odluka međunarodne zajednice, pa i niz reformi koje su izvedene pod pritiskom i koje su izvršile suštinske Ustavne promjene, ne korenspodirajući sa onim što je u osnovi Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali mi ga i danas vidimo kao nešto što je jako dobro i što je osnov svih odnosa na ovim prostorima. Nekog drugog kompromisa ili dogovora, u ovom momentu, nema na vidiku“, navodi Igor Radojićić, potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Za političke lidere hrvatskog naroda, situacija je sasvim jasna. Za njih mirovni ugovor nije kvalitetan jer nisu dobili svoj entitet.
„Mi želimo evropsku Bosnu i Hercegovinu, organiziranu, demokratsku, u kojoj će Ustavom biti osigurana prava svakom od tri konstitutivna naroda i svakom njenom građaninu, po potpuno identičnim načelima. Treba mijenjati Ustav i Izborni zakon. Sasvim sigurno da ovakva Bosna i Hercegovina nije pravedna, niti je vremenski održiva, niti je Evropskoj uniji prihvatljiva kao takva. Siguran sam da ćemo dobiti priliku, čim implementiramo izborni rezultat, da krenemo u proces Ustavnih promjena, a ako ništa drugo, zbog presude Suda u Strazburu“, kaže Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.
Najlošije po Bosnu i Hercegovinu je, prema ocjenama brojnih analitičara, to što je u osnove Mirovnog sporazuma ugrađena, ne samo podjela BiH na dva entiteta, nego i podjela na tri nacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije.
Međunarodna asistencija neophodna
Neki Banjalučani kažu da je ovakva Bosna i Hercegovina „monstrum od države“, a imali su i konkretnih prijedloga kako bi ona ustvari trebala izgledati:
„Jeste funkcionalna, ali je monstrum od države. Naravno da je treba mijenjati, tako nešto je neophodno. Svi treba da imaju ista prava, da su svi ravnopravni.“
„Mislim da bi trebali, na sva tri nivoa u Bosni i Hercegovini, da označe ko nam je predsjednik države po Ustavu. Na nivou Federacije treba da se zna koje su federalne jedinice.“
„Treba poštivati ovo što imamo.“
Profesor Kasim Trnka, na pregovorima u Dejtonu, bio je zadužen za ustavno-pravna pitanja. Kaže da bez pomoći međunarodne zajednice, koja je stvorila Dejtonski sporazum, neće biti moguće doći ni do novog i boljeg Ustava za Bosnu i Hercegovinu.
„Sa ovakvim dejtonskim rješenjem, dalje se ne može. To tvrde i sami kreatori Dejtonskog sporazuma. Više puta smo čuli od najodgovornijih predstavnika američke administracije da smatraju da je on prevaziđen, da bi trebao da se mijenja. Petrič je rekao da je Dejtonom na Bosnu i Hercegovinu navučena luđačka košulja. Taj, koji je navukao tu luđačku košulju, bi trebao pomoći da se ona skine, da se Bosni i Hercegovini skroji pristojno odijelo“, navodi Trnka.
Sa tezom da Bosna i Hercegovina treba da skine „luđačku košulju“, slažu se i Sarajlije:
„Uvijek ima mjesta za poboljšanje. Bolje je nego što je bilo prije, ali ima još puno mjesta za neka poboljšanja.“
„Treba ga doraditi, a ne treba ga dirati.“
„Trebalo bi da se političari malo potrude, da bude funkcionalnija. Mislim da je najveći problem u tome što političari ne mogu da se dogovore.“
Nijedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma više nije živ, ali da jesu, vjerovatno ni oni ne bi mogli da vjeruju da je dokument, koji su potpisali da se zaustavi rat, još uvijek vrijedi kao bosansko-hercegovački Ustav.
Podijeljenost Bosne i Hercegovine, skoro da je ista kao i 1995. godine. Umjesto puškama, ratuje se riječima, a kompromisa o stvaranju normalne evropske države, nema na vidiku.
Politika i dalje diktira činjenicu da se Dejtonski mirovni sporazum različito tumači u različitim dijelovima zemlje. Od eksperata, preko političara, iz tri nacionalne grupe, svi se slažu samo u jednom - da je ovaj Sporazum zaustavio rat. U isto vrijeme, niko nema jasnije vizije kako bi trebalo da izgleda buduće ustrojstvo zemlje prihvatljivo za sve.
„Frankenštajnska tvorevina“, kako su Bosnu i Hercegovinu nazivali, aludirajući, između ostalog, i na ono što je potpisano u Dejtonu, opstala je kao takva 15 godina, a prilike za novi Ustav, koji bi od nje napravio moderniju državu, neće biti dok se ne promjeni politička situacija u zemlji, smatra akademik Muhamed Filipović.
„Radi se o politikama koje se vode u Bosni i Hercegovini. Obzirom da je ustavno-pravno ustrojstvo izvedeno iz rezultata rata, legalizovalo je rezultate rata, čak i rezultate genocida. To je bosanski problem. Bosni je potrebna bitna promjena politike, političkog mišljenja i zaustavljanje konstantnog negativnog djelovanja iz prostora Srbije i Hrvatske“, kaže Filipović.
A politička situacija, kada je riječ o izmjenama Ustava, odnosno Dejtonskog mirovnog sporazuma, pojednostavljeno izgleda ovako: za bošnjačke političare, Dejtonski mirovni sporazum je prevaziđen, Hrvati smatraju da su njime oštećeni, a za političare u Republici Srpskoj, on je nedodirljiv.
No, sa političarima iz tog entiteta se slažu i pravni stručnjaci. Tako profesor sa banjalučkog Pravnog fakulteta, Petar Kunić, kaže da je budućnost Bosne i Hercegovine sasvim moguća i u postojećim ustavnim okvirima.
„Naravno, pretpostavka je da se Ustav primjenjuje i da postoji politička volja da se Ustav primjenjuje. Do sada se pokazalo da ne postoji politička volja da se postojeći Ustav koristi punim kapacitetom i to pravi ozbiljne smetnje. Stalno pozivanje na radikalne promjene Ustava, govori da jedna strana (sarajevska) želi da centralizuje Bosnu i Hercegovinu“, ocjenjuje Kunić.
Legalan način promjene Ustava
„Ovaj Ustav ne odgovara nikome - ni jednoj, ni drugoj, ni trećoj strani. Posebno bih naveo da je hrvatska biračka strana bila zakinuta za izbor predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.“
„Na putu prema Evropi, sa ovakvim uređenjem, ima niz problema.“
„Ovako se više ne može.“
Sadašnji Ustav, Bosnu i Hercegovinu čini državom koja se „bori da postane država“ i postojeće stanje je potrebno mijenjati, smatra profesor sa mostarskog Univerziteta, Nurko Pobrić. Samo je jedan legalan način promjene Ustava, dodaje on:
„To je da parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine, kako je to i propisano u Ustavu, promjeni Ustav. Drugi legalan način ne postoji. U ovakvoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, čini mi se, da to nije moguće, jedino ako se nešto radikalno ne promijeni. Moguće su samo neke manje promjene, koje se tiču presuda Evropskog suda za ljudska prava.“
No vlasti Bosne i Hercegovine, iako ih je presuda Suda za ljudska prava iz Strazbura, u slučaju Sejdić Finci, obavezala da naprave izmjene Ustava u dijelu koji govori o izboru članova bosanskohercegovačkog Predsjedništva i delegata za Dom naroda državnog Parlamenta, to još uvijek nisu uradile.
Više puta su političari u BiH obećavali da će naći najbolje ustavno rješenje za zemlju. Posljednji aktuelni je bio „butmirski paket promjena“, prošle godine, koji su, baš kao i Dejtonski mirovni sporazum, inicirali predstavnici američke administracije. No, i ovaj prijedlog je propao jer se nisu mogli svi dogovoriti.
Dijametralno suporotni stavovi
Hoće li novoizabrana vlast u Bosni i Hercegovini biti sposobna da modernizuje bosanskohercegovački Ustav i kakve to promjene moraju biti, odgovara predsjednik SDA, Sulejman Tihić:
„Sjećamo se 2005. godine, kada su bili razgovori u Vašingtonu, kada smo dogovorili jednu ustavnu reformu, kojoj je malo falilo da je usvojimo 2006. godine. Tada nismo uspjeli. Sada imamo ponovo šansu i nadam se da će to biti dobra prilika da mi, ali i oni u međunarodnoj zajednici, pokažu spremnost da prilagodimo Ustav vremenu i prilikama u Bosni i Hercegovini, posebno njenom evropskom putu.“
Sličnog je mišljenja i predsjednik SDP-a Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija, koji je sa Tihićem nedavno sklopio postizbornu koaliciju. Smatra da Bosna i Hercegovina još uvijek nema kapacitet za izmjene postojećeg Ustava.
„Što se tiče Dejtona, mi sada nemamo kapacitet za novi Ustav, ali se nadamo da imamo kapacitet da pokrenemo ustavne reforme i da se o tome dogovorimo u narednih nekoliko sedmica. Ukoliko to ne bude moguće, onda moramo naći mehanizam kako da otvorimo dijalog u društvu pod okriljem Parlamenta Bosne i Hercegovine, ali to je nešto sasvim drugo u odnosu na koaliciju. Onda ćemo imati koaliciju koja će se baviti socijalom ekonomijom, poljoprivredom i slično“, ocjenjuje Lagumdžija.
Za političke lidere hrvatskog naroda, situacija je sasvim jasna. Za njih mirovni ugovor nije kvalitetan jer nisu dobili svoj entitet.
„Mi želimo evropsku Bosnu i Hercegovinu, organiziranu, demokratsku, u kojoj će Ustavom biti osigurana prava svakom od tri konstitutivna naroda i svakom njenom građaninu, po potpuno identičnim načelima. Treba mijenjati Ustav i Izborni zakon. Sasvim sigurno da ovakva Bosna i Hercegovina nije pravedna, niti je vremenski održiva, niti je Evropskoj uniji prihvatljiva kao takva. Siguran sam da ćemo dobiti priliku, čim implementiramo izborni rezultat, da krenemo u proces Ustavnih promjena, a ako ništa drugo, zbog presude Suda u Strazburu“, kaže Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.
Najlošije po Bosnu i Hercegovinu je, prema ocjenama brojnih analitičara, to što je u osnove Mirovnog sporazuma ugrađena, ne samo podjela BiH na dva entiteta, nego i podjela na tri nacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije.
Međunarodna asistencija neophodna
Neki Banjalučani kažu da je ovakva Bosna i Hercegovina „monstrum od države“, a imali su i konkretnih prijedloga kako bi ona ustvari trebala izgledati:
„Jeste funkcionalna, ali je monstrum od države. Naravno da je treba mijenjati, tako nešto je neophodno. Svi treba da imaju ista prava, da su svi ravnopravni.“
„Mislim da bi trebali, na sva tri nivoa u Bosni i Hercegovini, da označe ko nam je predsjednik države po Ustavu. Na nivou Federacije treba da se zna koje su federalne jedinice.“
„Treba poštivati ovo što imamo.“
Profesor Kasim Trnka, na pregovorima u Dejtonu, bio je zadužen za ustavno-pravna pitanja. Kaže da bez pomoći međunarodne zajednice, koja je stvorila Dejtonski sporazum, neće biti moguće doći ni do novog i boljeg Ustava za Bosnu i Hercegovinu.
„Sa ovakvim dejtonskim rješenjem, dalje se ne može. To tvrde i sami kreatori Dejtonskog sporazuma. Više puta smo čuli od najodgovornijih predstavnika američke administracije da smatraju da je on prevaziđen, da bi trebao da se mijenja. Petrič je rekao da je Dejtonom na Bosnu i Hercegovinu navučena luđačka košulja. Taj, koji je navukao tu luđačku košulju, bi trebao pomoći da se ona skine, da se Bosni i Hercegovini skroji pristojno odijelo“, navodi Trnka.
Sa tezom da Bosna i Hercegovina treba da skine „luđačku košulju“, slažu se i Sarajlije:
„Uvijek ima mjesta za poboljšanje. Bolje je nego što je bilo prije, ali ima još puno mjesta za neka poboljšanja.“
„Treba ga doraditi, a ne treba ga dirati.“
„Trebalo bi da se političari malo potrude, da bude funkcionalnija. Mislim da je najveći problem u tome što političari ne mogu da se dogovore.“
Nijedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma više nije živ, ali da jesu, vjerovatno ni oni ne bi mogli da vjeruju da je dokument, koji su potpisali da se zaustavi rat, još uvijek vrijedi kao bosansko-hercegovački Ustav.
Podijeljenost Bosne i Hercegovine, skoro da je ista kao i 1995. godine. Umjesto puškama, ratuje se riječima, a kompromisa o stvaranju normalne evropske države, nema na vidiku.