Tema sedmice: Mladi sve spremniji ići trbuhom za kruhom

Živimo u vremenu u kojem je u EU gotovo 27 milijuna nezaposlenih. U potrazi za radnim mjestom, sve je manje bitno gdje je posao, važno ga je imati. Posebno su mladi Španjolci spremni otići iz zemlje, bilo gdje u Evropu, na drugi kontinent, Francuzi i Englezi, jednako, kao Poljaci.

Da li tako razmišljaju mladi u državama Balkana? Jesu li spremni mladi Beograđani u provinciju, mladi Albanci u Beograd, Zagrepčani u Zagoru, Bosanci i Hercegovci u Crnu Goru, a Crnogorci, radi posla, u Hrvatsku?

Rat je mnoge dječake i djevojčice odveo izvan mjesta rođenja, neke čak na druge kontinente. Neki od njih, već odrasli ljudi, vraćaju se u zemlju porijekla. Da li su mladi na Balkanu spremni prevladati postojeće političke barijere u uvjerenju da ih čeka drugačija budućnost?

Najveći broj mladih u Srbiji ne vidi budućnost u svojoj zemlji, zbog čega je i u posljednjoj deceniji nastavljen trend odlaska školovanih ljudi u inozemstvo. Polovica mladih u Srbiji je bez posla, a zbog ekonomske krize, perspektiva im je sve lošija, navodi Zoran Glavonjić u tekstu Radije bez posla nego u provinciju.

Brojni su mladi iz Bosne i Hercegovine, koji su u inozemstvu uspjeli u oblastima kojim se bave i tamo bili uspješni, svoju karijeru nastavili u BiH. Ni složena politička situacija, ni teške ekonomske prilike, pa ni podaci da je oko 60% mladih nezaposleno, te da ih 73% želi napustiti BiH, nije ih obeshrabrilo u namjeri da se vrate, bilježi Aida Đugum u tekstu Mladi ne odustaju od posla u BiH.

Kosovo je najmlađa država u regiji. Više od polovice stanovništva su mladi do 25 godina života. Da li su oni spremni promijenit sredinu u potrazi za poslom, iz Prištine otići u Peć, Prizren, ili Đakovicu, možda čak i dalje, u neku drugu državu regije?

Naša kolegica iz prištinskog biroa, dvadesetsedmogodišnja Amra Zejneli se prije četiri godine vratila iz Sjedinjenih Američkih Država nakon završenog studija novinarstva. Ona kaže da su mladi Kosovari spremni zbog radnog mjesta mijenjati boravište:

"Mladi na Kosovu, ukoliko je dobra poslovna ponuda, mislim da su spremni da odu iz svog rodnog grada u drugi grad. Ja sam jedna od njih. Iz Mitrovice sam dobila ponudu da odem u Prištinu, koju sam prihvatila i gde trenutno živim. Jako puno prijatelja iz mog okruženja je postupilo na sličan način. I Srbi iz severnog dela, kada dobiju dobru poslovnu ponudu, bez problema je prihvate, ukoliko je posao dobro plaćen i ukoliko ne promoviše nezavisnost Kosova. Veliki broj, i Bošnjaka i Srba, svakodnevno putuje iz severnog dela Mitrovice, pa i kada je jako rizična situacija, da bi radili u Prištini, ili se jednostavno preseli tamo. Unutrašnja migracija mladih je zastupljena jako puno, pre svega ih Univerzitet na to primorava. Većina mladih studira u Prištini, a posle toga tu i ostanu. Veliki broj mladih je zainteresovan da napusti Kosovo i ode van granica Kosova, možda ne toliko u region, koliko u Evropu. Ako ne putem neke poslovne ponude, onda mladi pokušavaju da putem škole dobiju neku stipendiju, odu van granica Kosova. Tada su za njih veće šanse da tamo i ostanu, da nađu posao i nastave svoj život. Povremeno se vraćaju na Kosovo, ali veliki broj omladine možda svoju budućnost vidi van granica jer na Kosovu ne vide perspektivu, ne vide budućnost. Veliki broj njih završi fakultet, ali posla nema. Na Kosovu je stopa nezaposlenosti 45 posto. Teško je trenutno naći posao", kaže Zejneli.

O tome da li bi mladi Albanac, sa završenom visokom stručnom spremom, bio spreman otići u Beograd kada bi tamo dobio dobro plaćen posao Zejneli kaže kako tu ima različitih pogleda.

"Znam ljude koji bi možda i bili spremni napustiti Kosovo i Prištinu zbog neke poslovne ponude i otići u Beograd da rade, ali znam i ljude koji ne bi bili zainteresovani za takvo nešto, zbog političkih razloga. Ne možemo toliko o tome da govorimo jer lično ne znam puno takvih primera jer nije bilo prilika za takve poslovne ponude. Možda možemo pričati o par naših kolega, koji su iz Prištine prešli u Beograd da rade, ali njih je dvoje-troje. Jako mali broj njih je imalo takvu priliku", navodi Zejneli.

Kada je u pitanje tržište rada u drugim državama regije, Zejneli kaže da su Makedonija, Hrvatska i Crna Gora za mlade Albance dostupni, ali ne i BiH.

"Mi ne možemo da putujemo u BiH jer BiH nije priznala našu nezavisnost, ne priznaje naše dokumente. Proces apliciranja za vizu je jako komplikovan. Možemo otići samo na par dana, ali nikako ostati duže u Bosni da radimo", kaže Zejneli.

Svaka čast svima, ali iz Podgorice u Bijelo Polje ili Berane se ne ide. Što će tamo raditi mladi čovjek? Trbuhom za kruhom na crnogorsko primorje se može, ali uz plaću teško da se može živjeti kao kad si kod kuće, izlaziti i zabavljati se, kažu, između ostaloga, sugovornici Esada Krcića. Nespremnost mladih da prihvate posao izvan mjesta u kom žive otežava situaciju na tržištu rada, kažu eksperti u tekstu Mladi nespremni da sele zbog posla.

Hrvatski se građani ,unatoč golemoj nezaposlenosti, još uvijek teško odlučuju, zbog posla, mijenjati mjesto boravka. No, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govore da je mobilnost zadnjih godina, sve veća i da je kriza „učinila svoje“, zabilježila je Ankica Barbir Mladinović u tekstu Budućnost je tamo gdje se nudi posao.