Dostupni linkovi

Navijači ili huligani?


Cveće za Brusa Tatona ispred Ambasade Francuske u Beogradu, Foto: Vesna Anđić
Cveće za Brusa Tatona ispred Ambasade Francuske u Beogradu, Foto: Vesna Anđić
Nasilje pripadnika ekstremnih navijačkih grupa, koje je poslednjih meseci kulminiralo u Srbiji, taložilo se i permanentno ispoljavalo još od početka devedesetih godina prošlog veka. Brojni su uzroci za brutalno ponašanje huligana, kao što su pokušaj ubistva policajca na fudbalskoj utakmici i ubistvo mladog Francuza, zbog čega čitavo društvo očekuje ozbiljna borba protiv tog problema.

Grupa huligana dvadesetosmogodišnjeg Francuza Brisa Tatona napala je u centru Beograda, udarala ga šipkom u glavu i grudi, palila navijačkom bakljom i bacila sa visokog stepeništa na beton. Posle dvanaestodnevne borbe za život Taton je preminuo.

Ovaj događaj bio je prekretnica u odnosu države prema ekstremnim navijačkim grupama, zbog čega je najavljena njihova zabrana, ali je i pokrenuo pitanja zašto huligani u Srbiji ne prezaju od najekstremnijeg nasilja i da li su u prošlosti incidenti koje su pravili adekvatno kažnjavani.

Sportski analiticar Nikola Simić, autor knjige “Fudbalska mafija u Srbiji”, rekao je za naš radio da sadašnje bujanje huliganskog nasilja vuče korene iz početka devedesetih godina prošlog veka, od kada je Srbija prošla ratove i veliko siromaštvo, usled čega se jedan deo ljudi, često iz najnižih sociljalnih slojeva, preobratio u ekstremne navijače.

“Naročito se nisu snašli mladi koji su na stadionu ispoljavali svoje frustracije i nezadovoljstvo. Samim tim, klubovi su dugi niz godina flertovali sa navijačima i tako, malo po malo, kao kada kupite malog lava, pa ga hranite, odgajate, ne osetite da je porastao….a on poraste i onda vas pojede”

Za vreme režima Slobodana Milosevića država je imala veliku ulogu u formiranju fudbalskih navijačkih grupa, pa je tako početkom devedesetih Željka Ražnatovića Arkana postavila za vođu Zvezdinih Delija, odakle su najistaknutiji pojedinci regrutovani za paravojnu formaciju Srpska dobrovoljacka garda. Tako je sve počelo, kaže Simić, da bi se godinama pretvorilo u današnju opasnost.

“Eskaliralo je to zato što smo ušli u poltičke turbulencije. Mladi ne vide prespektivu. Formirale su se određene grupe navijača koje imaju čvrtsu strukturu. Onda su se, normalno iz tih grupa nametnule i vođe navijača. Nije nikakva tajna da su navijači “Zvezde” i “Partizana” obasuti raznim privilegijama i oni su svoje navijanje pretvorili u neku vrtsu profesije.”

Kada su im privilegije ugrožene, pojedine vođe neformalnih navijaćkih grupa pribegavaju nasilju. Sociolog sporta Dragan Koković za naš program kaže da su česte manipulacije na relaciji klubovi-navijači. Oni više nisu postali 1. igrač, navijači su sada postali prvi igrač I mešaju se u stvari u koje ne bi trebalo. Oni su vrlo često I komercijalizovane grupe, koji od klubova često dobijaju jeftinije ulaznice koje kasnije preprodaju I drugi niz stvari koji idu do nekih kriinalnih radnji.

“Ako treba imati neke izvore, ako se treba sedeti u skupštinama – evo “Crvena zvezda” je jedini klub u Evropi u čijoj Skupštini sede navijači.”

Naši sagovornici kažu da su ekstremne navijačke grupe često i politički manipulisane, uglavnom od krajnje desničarskih partija i organizacija. Posle kulminacije nasilja u Beogradu, Savet Vlade Srbije za borbu protiv nasilja u sportu pokrenuo je inicijativu da se zabrane neformalne navijačke grupe.

Tomislav Karadžić, predsednik Fudbalskog saveza Srbije, rekao je da su u pojedinim upravama klubova ljudi "čija prošlost nija čista" i koji imaju "problematične biografije". Dragan Đurić, predsednik Fudbalskog kluba Partizan, izjavio je za naš radio da uprava tog kluba, čiji navijači su osumnjičeni za ubistvo Francuza u Beogradu, nema nikakve veze sa fudbalskim huliganima i njihovim nasiljem.

“Ne! Ma nema priče. Suludo je uopšte pričati o tome. Nema nikakve veze, niti je ikada imalo veze u istoriji “Partizana”. Taj problem “Partizan” nikada nije imao, niti je takvih kontakata ikada bilo. To odgovorno tvrdim. Što se tiče navijača, to je strašna tragedija, mnogo ružna slika za Srbiju i za svet - da čoveka šutiraju i gaze – to je nešto što stvarno treba osuditi. Ta grupa bez obzira čiji su navijači, Zvezde, Partizana – treba ustanoviti. Neko ko ubije čoveka nije navijač, to je kriminalac. Država treba da se obračuna sa takvim kriminalcem i huliganima. Treba videti odakle su ti ljudi, kako su došli do toga, treba videti da li je povezano s policijom, državom…treba da se ustanovi.”

Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde Srbije, izjavio je da se ozbiljno radi na zabrani ekstremnih navijačkih grupa.

„Navijanje je samo pokrivač. Često su u pitanju i dileri droge ili neka druga krivična dela. To jeste vrlo važna tema.“

Homen je rekao da ima i pojedinačnih pritisaka u slučajevima procesuiranja fudbalskih huligana.

„Mislim da je najbolji primer pritisaka koji se vrše kad je u pitanju suđenje Urošu Mišiću. Ono što je naša jasna poruka jeste da nikakve pritiske mi kao Ministarstvo pravde nećemo dozvoliti, a siguran sam da će Tužilaštvo reagovati krivičnim prijavama za svaki pojedinačan pritisak.“

Uros Mišić je dvadesetjednogodisnji navijač Crvene zvezde kom se sudi zbog napada na policajca na utakmici Crvena zvezda-Hajduk Kula.

Žandarma Nebojšu Trajkovića pržio je po telu navijačkom bakljom, koja gori temperaturom od 1.000 stepeni, i pokušao da mu je ugura u usta. Četrdesettrogodisnji Nebojša Trajković, napadnuti žandarm, za naš program kaže da ga još progone te slike užasa.

“Kroz glavu mi je samo prolazilo da sebe spasim i da li ću uopšte ostati živ. To je odjekivalo sa svih strana, to je masa. Ne jedan čovek i kada me je opkolilo njih hiljadu, ne samo ovaj Mišić.”

Za sadašnje stanje sa fudbalskim huliganima, zaključuje sportski analitičar Nikola Simić, ipak je najodgovornija država.

“Punih 20 godina je dozvoljavala nasilje. Pravila je nekakve zakone koje nije primenjivala i mislila je da su to marginalne stvari.”
XS
SM
MD
LG