Piše: Frud Bezhan
Nakon 18 godina borbe, afganistanski rat je u smrtonosnom zastoju.
Afganistan je podijeljen između vladinih snaga, koje podržavaju međunarodne trupe, talibana i njihovih militantnih saveznika, ekstremističke skupine tzv. Islamske države (ID) i skupa manjih stranih terorističkih skupina. Sjedinjene Države i talibani potpisali su u februaru 2020. ključni sporazum čiji je cilj “donijeti mir Afganistanu”.
Sporazum predviđa dogovor o podjeli vlasti između afganistanske vlade i talibana i potpuno povlačenje svih stranih trupa.
Dok je talibanska delegacija dolazila u Kabul na razgovore o puštanju zarobljenika i dok se afganistanska vlada i talibani pripremaju za pokretanje izravnih mirovnih pregovora, oko većeg dijela zemlje vode se žestoke borbe i opustošen je nasiljem, a zaraćene frakcije slijede strategiju “bori se i razgovaraj”.
Vlada
Afganistanska vlada kontrolira glavni grad Kabul, provincijske prijestolnice, glavne centre i većinu okružnih centara, kako navodi Odlučna podrška (Resolute Support), misija koju u Afganistanu vodi NATO.
Oko 30 posto od 407 okruga u Afganistanu je u vladinim rukama, talibani drže oko 20 posto, a oko ostatka zemlje se vode borbe, prema časopisu Long War Journal (LWJ), projektu koji vodi Fondacija za obranu demokratije sa sjedištem u Washingtonu.
“Živa karta” LWJ-a, zasnovana uglavnom na medijskim izvještajima, jedini je javno dostupan izvor koji prati kontrolu distrikta u Afganistanu, nakon što je Resolute Support prestala objavljivati podatke o teritorijalnoj kontroli i napadima neprijatelja u protekle dvije godine.
Afganistanske snage sigurnosti bile su u defanzivi otkad je NATO vojna misija u Afganistanu završila 2014. godine, gubeći prijeko potrebnu pomoć u logistici, zračnoj podršci i obavještajnim podacima.
Odlučna podrška obučava, savjetuje i pomaže Afganistanskoj nacionalnoj vojsci i Afganistanskoj nacionalnoj policiji. Uz to, afganistanska vlada zapošljava oko 20.000 paravojnika koji su dio afganistanske lokalne policije.
U međuvremenu, zasebne američke protuterorističke snage bore se protiv stranih terorističkih skupina poput El-Kaide i tzv. Islamske države, kao i s talibanskim elementima. Sjedinjene Države također financiraju i podržavaju posebne afganistanske paravojne jedinice.
Afganistanske snage imaju veliku brojčanu prednost: Procjenjuje se da je oko 60.000 stalno angažiranih talibanskih militanata i oko 90.000 povremenih boraca. Međutim, vladine snage trpe rekordan broj žrtava, visoko su utučene i niskog morala. Za to se uvelike krivi pobunjene talibane, neučinkovito vodstvo u oružanim snagama i kroničnu korupciju.
Predsjednik Ašraf Gani izjavio je u januaru 2019. da je oko 45.000 afganistanskih vojnika i policajaca ubijeno otkako je preuzeo dužnost u septembru 2014. - ili nevjerojatnih 849 mjesečno. U 2018. vlada je prestala objavljivati informacije o smrtnim slučajevima.
“Međunarodno priznata i izabrana vlada nema monopol na uporabu sile niti kontrolu nad većinom zemlje”, rekao je Jonathan Schroden, sigurnosni stručnjak američke neprofitne organizacije za istraživanje i analizu CNA, koja je procjenjivala sigurnosnu situaciju u Afganistanu za američku vojsku i Kongres.
Talibani, koji tvrde da su vlada u egzilu, “narušili su velik dio vladine kontrole, ali ne mogu to učiniti do te mjere da postanu prepoznata vlada”, rekao je Schroden.
“Rezultat je”, dodao je, “strateški zastoj”.
Vladine snage bile su u aktivnom obrambenom režimu od sporazuma o smanjenju nasilja koji je trajao sedmicu nakon sporazuma između SAD-a i talibana. No, nakon dva razorna teroristička napada ovog mjeseca za koje je vlada okrivila talibane, Ghani je naredio ofenzivu vladinih snaga.
Politička kriza oko spornih predsjedničkih izbora u septembru utjecala je i na vladino vojničko držanje. Strahovalo se od građanskog rata nakon što je Ganijev vodeći protukandidat Abdulah Abdulah zaprijetio da će formirati paralelnu vladu i proglasio se predsjednikom, scenarij koji je prijetio koheziji sigurnosnih snaga. Spor je rješen nakon što su Gani i Abdulah 17. maja potpisali sporazum o podjeli moći - drugi nakon uzastopnih izbora.
“Vlada se već mjesecima suočava s ozbiljnim izazovima. Vlada nije imala vojnu strategiju jer je vodstvo bilo fokusirano na unutarnju krizu nakon objave rezultata predsjedničkih izbora i američko-talibanskih razgovora”, rekao je Obaid Ali, stručnjak za afganistansku pobunjeničku mrežu pri Afganistanskim analitičarima, nezavisnom istraživačkom centru u Kabulu. Dodao je kako je višemjesečna politička rasprava uništila moral i zakomplicirala logistiku unutar sigurnosnih snaga.
Talibani
Talibani kontroliraju više teritorija nego ikad još od američke invazije koju je predvodio SAD 2001. godine kad su srušili fundamentalističku skupinu s vlasti.
Vodstvo fundamentalističke militantne grupe pobjeglo je u susjedni Pakistan, gdje je navodno dobilo utočište, obuku i oružje, optužba koju je Islamabad odbacio. Iz svojih sigurnih utočišta u Pakistanu, talibani su vodili pobunu protiv afganistanskih i međunarodnih trupa.
Talibani su slijedili ono što sigurnosni stručnjaci nazivaju strategijom “izvana prema unutra” koju su učinkovito koristili drugi pobunjenici u Afganistanu, uključujući mudžahedine koji su se borili protiv sovjetskih i afganistanskih vladinih snaga u 1980-im.
Iz svojih utočišta u Pakistanu, talibani su zauzeli ruralna područja Afganistana i konsolidirali kontrolu nad većim dijelom seoskih područja, istovremeno dobijajući nove borce i resurse. Posljednjih godina talibani su krenuli u naseljenija područja s ciljem da ih izoliraju i potom zauzmu.
Militanti su dva puta nakratko preuzeli kontrolu nad sjevernim gradom Kunduzom, petim najmnogoljudnijim u zemlji.
“Talibani su do sada bili uspješni u zauzimanju i osvajanju sve više ruralnog teritorija, do točke u kojoj su sada gotovo opkolili šest do osam glavnih gradova zemlje i mogu redovito prekidati veze glavnim prometnicama”, rekao je Schroden.
“Glavna stvar koja u ovom trenutku obuzdava talibane je vladina zračna nadmoć i njene udarne snage – komandosi i specijalne policijske jedinice. Ali te jedinice se troše i afganistanska vojska posljednjih pet godina polako propada kao institucija”, dodao je Schroden. Pobuna talibana djeluje objedinjujuće na neke manje militantne grupe.
Oko 20 stranih militantnih skupina djeluje u Afganistanu, uključujući pakistanske ekstremističke skupine poput Pakistanskih talibana, Laškar-e Jhangvi, Laškar-e Taiba, Jaiš-e Muhamed i srednjoazijskih militantnih skupina, uključujući Islamistički pokret Uzbekistana (IMU), Islamsku džihadsku unija i Islamski pokret Istočni Turkestan, militantna skupina koja se bori za neovisnost Ujgura u Kini. Ali je rekao da su talibani povezani s nekim od tih stranih militantnih skupina.
“Neke od tih skupina djeluju pod talibanskim kišobranom. Ne mogu djelovati u Afganistanu bez dopuštenja talibana. Svaka od ovih skupina ima jedinstven odnos s talibanima - operativno, ideološki ili ekonomski”, dodao je Ali.
Al-Kaida je u velikoj mjeri smanjena, sa samo nekoliko stotina boraca u Afganistanu. Ali ona ostaje presudni dio talibanske pobune. Dvije skupine su dugogodišnji partneri te su međuovisne, smatraju stručnjaci. Prema američkom State Departmentu, “primjena američko-talibanskog sporazuma zahtijevat će dugotrajno praćenje kako bi se osiguralo da ga talibani poštuju, budući da se vodstvo grupe nerado javno odriče s Al-Kaide”.
U skladu s tim sporazumom, talibani su se obvezali “spriječiti bilo koju skupinu ili pojedince, uključujući Al-Kaidu, da koriste tlo Afganistana kako bi ugrozili sigurnost Sjedinjenih Država i njihovih saveznika”.
Izvješće UN-ovog tima za analitičku podršku i nadzor sankcija objavljeno u januaru navodi da su veze između Al-Kaide i talibana “i dalje bliske i od obostrane koristi, jer je Al-Kaida pružala resurse i obuku u zamjenu za zaštitu”.
Tzv. Islamska država
Afganistanske snage sigurnosti priopćile su 11. maja da su zarobile regionalnog vođu ID-a za Južnu Aziju Abu Omara Korasanija tokom akcije u Kabulu.
Ovo je posljednje u nizu nedavnih neuspjeha za tu skupinu. U aprilu su afganistanske sigurnosne snage u južnom gradu Kandahar uhvatile vođu ogranka ID-a u Afganistanu Abdulaha Orakzaija zajedno s još nekoliko militanata. Prema podacima Ujedinjenih naroda, od oktobra 2019. više od 1.400 boraca i pridruženih pripadnika ID-a predalo se afganistanskim ili američkim snagama.
Američka vojska priopćila je kako je uporište ID-a u istočnoj provinciji Nangarhar “demontirano” u novembru u zračnim napadima SAD-a, operacijama afganistanskih snaga i u borbama između talibana i militanata ID-a. Američka vojska priopćila je kako se oko 300 boraca ID-a i 1.000 članova njihovih obitelji predalo.
Borci i članovi obitelji koji se nisu predali prešli su u Pakistan ili susjednu provinciju Kunar, zabačenu planinsku regiju uz granicu s Pakistanom, dodaje se u priopćenju američke vojske. Američka vojska procjenjuje da u Afganistanu djeluje između 2.000 i 2.500 boraca ID-a.
Ali je rekao da grupa ID ima baze u nekoliko okruga provincije Kunar. Rekao je da su vjerojatno prisutni i u dijelovima susjedne provincije Nuristan, druge zabačene, planinske provincije. Međutim, Ali je ocijenio kako su nedavna izvješća da su militanti IIslamske države aktivni na sjeveru Afganistana “nepouzdana”.
“Skupina je izgubila većinu teritorija koje je držala u istočnom Afganistanu. Nedavne operacije protiv ID-a znatno su ih oslabile i većina je otišla u ilegalu”, dodao je Ali.
On smatra da su nedavna hapšenja boraca Islamske države i njihovih vođa u većim urbanim područjima pokazala da u zemlji još uvijek postoje “ćelije spavača”.
Smatra se da su većina boraca ID-a bivši pripadnici pakistanskih militantnih skupina, posebno pakistanskih talibana.
“Manji je broj Afganistanaca, Srednjih Azijaca, a još je manje iz drugih zemalja regije”, rekao je Ali.
Facebook Forum