Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočio je Ranko Vuković, bivši šef komunikacijskog centra RS-a na Palama. O sistemu veza bosanskih Srba u ratno vrijeme Vuković je već svjedočio na suđenju bivšim visokim policijskim dužnosnicima Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, a njegovim svjedočenjem haško tužiteljtvo je željelo dodatno pokazati - kako su informacije o zločinima mogle vrlo lako stizati do vrha vlasti, odnosno optuženog Karadžića.
„Obično je bilo moguće da Republički centar veze poveže Karadžića s kim god je on želio kontaktirati“, potvrdio je svoj iskaz svjedok Vuković opisujući tužiteljstvu kako je spomenuti centar za vezu na Palama koji je vodio, uspješno ispunjavao svoju svrhu – prenošenje usmenih i pismenih poruka civilnim vlastima, odnosno predsjedniku republike.
„Mi u Republičkom centru veze cijelo vrijeme odvijanja borbenih djelovanja, od 1992.-1995.godine, također smo imali problema s popunom osoblja. Tako da smo u tim uslovima, nadljudskim naporima, uspjevali da odradimo sve one postavljene zadatke koji su bili pred nama. Nekad uspješno, a nekad, boga mi, i s prolongiranjem određenih rokova. Znači nije se sve odvijalo uvijek kako treba“, prisjetio se svjedok dodajući da su unatoč problemima uspjevali da korektno izvrše postavljene zadatke.
Radovan Karadžić u sudnici Haškog tribunala, 21. lipanj 2011.
Vuković je potvrdio tužitelju vjerodostojnost određenih dokumenata te karte veza MUP-a i vojske bosanskih Srba s republičkim centrom za vezu na Palama, odnosno optuženim Karadžićem. Prema riječima svjedoka Vukovića, sistem veza bosanskih Srba je bio međusobno povezan, putem PTT-a i Glavnog štaba VRS-a u Crnoj rijeci. Republički i onaj Ministarstva unutarnjih poslova, iako nezavisni, često su se oslanjali što se tiče logističke i stručne pomoći - na sistem veza Vojske Republike Srpske, pogotovo na 67 puk veze VRS-a.
„Budući da je Republički centar veze imao prioritet u pružanju određenih usluga institucijama civilnih vlasti imao je prioritet da mu se osigura ulazak u veze vojske ili MUP-a. Što znači da smo jedni drugima izlazili u susret i bili dužni da pomažemo kako bi što lakše funkcionirali“, opisao je svjedok.
Nakon tužiteljstva, svjedoka je unakrsno ispitivao optuženi, koji tvrdi da je sistem veza bio u raspadu početkom rata te da vijesti s terena nisu dolazile do njega.
Zbog, kako je rekao, određenih informacija do kojih je došao, Karadžić je
Vukovića, pozdravivši ga kao majora, počeo ispitivati na sjednici zatvorenoj za javnost. Tijekom otvorenog dijela unakrsnog ispitivanja svjedoka, kao majora u RS-u, Karadžić je iskoristio kako bi potkrijepio svoja stajališta o početku rata, odnosno – kako je hrvatsko-bošnjačko vodstvo dovelo do ratne situacije, a ne on kao čelnik SDS-a, što pak tvrdi tužiteljstvo.
Kao sljedeći svjedok haške optužbe za genocid i ostale zločine, iskaz će dati Asim Džambasović, načelnik odjela za politiku u Ministarstvu obrane Federacije BiH, i stručnjak za vojnu organizaciju.
„Obično je bilo moguće da Republički centar veze poveže Karadžića s kim god je on želio kontaktirati“, potvrdio je svoj iskaz svjedok Vuković opisujući tužiteljstvu kako je spomenuti centar za vezu na Palama koji je vodio, uspješno ispunjavao svoju svrhu – prenošenje usmenih i pismenih poruka civilnim vlastima, odnosno predsjedniku republike.
„Mi u Republičkom centru veze cijelo vrijeme odvijanja borbenih djelovanja, od 1992.-1995.godine, također smo imali problema s popunom osoblja. Tako da smo u tim uslovima, nadljudskim naporima, uspjevali da odradimo sve one postavljene zadatke koji su bili pred nama. Nekad uspješno, a nekad, boga mi, i s prolongiranjem određenih rokova. Znači nije se sve odvijalo uvijek kako treba“, prisjetio se svjedok dodajući da su unatoč problemima uspjevali da korektno izvrše postavljene zadatke.
Vuković je potvrdio tužitelju vjerodostojnost određenih dokumenata te karte veza MUP-a i vojske bosanskih Srba s republičkim centrom za vezu na Palama, odnosno optuženim Karadžićem. Prema riječima svjedoka Vukovića, sistem veza bosanskih Srba je bio međusobno povezan, putem PTT-a i Glavnog štaba VRS-a u Crnoj rijeci. Republički i onaj Ministarstva unutarnjih poslova, iako nezavisni, često su se oslanjali što se tiče logističke i stručne pomoći - na sistem veza Vojske Republike Srpske, pogotovo na 67 puk veze VRS-a.
„Budući da je Republički centar veze imao prioritet u pružanju određenih usluga institucijama civilnih vlasti imao je prioritet da mu se osigura ulazak u veze vojske ili MUP-a. Što znači da smo jedni drugima izlazili u susret i bili dužni da pomažemo kako bi što lakše funkcionirali“, opisao je svjedok.
Nakon tužiteljstva, svjedoka je unakrsno ispitivao optuženi, koji tvrdi da je sistem veza bio u raspadu početkom rata te da vijesti s terena nisu dolazile do njega.
Zbog, kako je rekao, određenih informacija do kojih je došao, Karadžić je
Vukovića, pozdravivši ga kao majora, počeo ispitivati na sjednici zatvorenoj za javnost. Tijekom otvorenog dijela unakrsnog ispitivanja svjedoka, kao majora u RS-u, Karadžić je iskoristio kako bi potkrijepio svoja stajališta o početku rata, odnosno – kako je hrvatsko-bošnjačko vodstvo dovelo do ratne situacije, a ne on kao čelnik SDS-a, što pak tvrdi tužiteljstvo.
Kao sljedeći svjedok haške optužbe za genocid i ostale zločine, iskaz će dati Asim Džambasović, načelnik odjela za politiku u Ministarstvu obrane Federacije BiH, i stručnjak za vojnu organizaciju.
