Iako oko Zemlje kruži na udaljenosti od 350.000 do 400.000 kilometara, izgleda da se Mjesec povremeno "miješa" u našu atmosferu. Naučnici sada imaju razloga vjetrovati kako se Zemljin kisik može pronaći i u tlu našeg najvećeg prirodnog satelita.
U naučnom listu Nature Astronomy naučnici su iznijeli detalje studije u kojoj je zaključeno da se Zemljina atmosfera "rasteže" do Mjeseca kroz nekoliko dana u okviru 27-dnevne orbite.
Naime, Mjesec je gotovo kontinuirano bombardiran solarnim vjetrovima, ali tokom pet dana kada Mjesec prolazi kroz dio Zemljinog magnetnog polja koji se proteže u suprotnom smjeru od Sunca Mjesec biva zaštićen i obogaćen našom jonima kisika.
To znači da Mjesec, mrtvi svijet bez atmosfere i života, na redovnoj bazi prima nusproizvode Zemaljskog života. Naime, veći dio kisika na Zemlji nastaje fotosintezom.
"Biološki kisik je kontaminirao površinu Mjeseca", rekao je Kentaro Terada, astrofizičar sa Univerziteta u Osaki i čelnik tima naučnika koji stoji iza studije.
Hipotezu o Zemljinom kisiku na Mjesecu naučnici nisu mogli potvrditi sve do sada, a zahvaljujući podacima koje je sakupljao japanski lunarni orbiter SELENE.
Naučnici su primijetili nešto neobično svaki put kada je letjelica prošla kroz plašt Zemljine plazme – region vrućih čestica zarobljenih u izduženom dijelu magnetnog polja. Orbiter SELENE, poznat i kao Kaguya, detektovao bi tada i znatnu količinu jona kisika.