Znate onu sliku djevojke koja drži transparent na kojem piše: "Mi smo unuke vještica koje niste uspjeli spaliti"? Koliko puta ste čuli da neku ženu nazivaju vješticom zbog toga što se ne uklapa u društvene okvire? Vještica kao neprijatelj, vještica kao neko drugi, vještica kao degradirana žena.
"Ne naziva se svaka žena vješticom, nego baš one žene koje ipak preuzimaju neku kontrolu nad svojim životom, koje doprinose zajednici", kaže Hana Ćurak, istraživačica koja se na putu između Berlina i Sarajeva bavi umjetničkom produkcijom.
Ona je i autorica multimedijalne platforme "Sve su to vještice" koja svakodnevno objavljuje mimove na kojoj je prikazana kritika ženske svakodnevnice i sa čijih nam slika Slavoj Žižek govori kako "vam je oprao suđe" a Gloria Steinem poručuje "nek se našminkala, a djeca sama".
Nije ovo tekst o vješticama sa metlama i šiljastim šeširima. Ovo je tekst o onoj vrsti “vještica” koje kroz korištenje društvenih mreža, vizualne umjetnosti i često humora stvaraju prostor u kojem se razbijaju patrijarhalni okviri i utiče na promjenu narativa o ženskoj svakodnevici.
Pored "Vještica", u BiH je prisutna i stranica "Krajnje Neuračunljive" koja objavljuje poruke o reproduktivnom i mentalnom zdravlju, kritike na poziciju žene u društvu. "Ide 8. mart dan u godini kad se društvo sjeti da su i žene ljudi", stoji u jednoj od objava.
"Krajnje Neuračunljive" su, kako kaže njihova autorica Marina Veličković, onaj dio svake od nas "zbog kojeg nas društvo vidi kao emocionalne, dramatične, histerične". "Stranica se tako obraća ženama koje su ljute zbog milion mikroagresija patrijarhalnog društva, a koje to isto društvo ubjeđuje da je njihova ljutnja do njih, a ne do društva", dodaje Veličković.
Kakva je vrijednost ovih stranica sa, zajedno, više od 100.000 pratilaca i koliko su uspjele u nastojanju da stvore prostor za razgovor i kritiku svakodnevnice?
Edukacija humorom
"Najveći feminizam nalazi se upravo u najneočekivanijim područjima, ne u smislu dokazivanja da si feministkinja, nego naprosto življenje života dostojnog čovjeka", kaže Hana, autorica multimedijalne platforme koja već sedam godina postoji na Facebooku.
Kritika ženske svakodnevice, kao uostalom i svega drugog, već odavno živi i na društvenim mrežama. Postoji u raznim formama, od hashtagova koji su pokrenuli društvene promjene, videa i mimova, odnosno fotografija sa slikama, koje svakodnevno koristi skoro svaki korisnik interneta. Kako Hana kaže mimovi koje "Vještice" objavljuje animiraju druge da ih razmjenjuju, da taguju jedni druge i komentarišu.
"Drugarice taguju drugarice, supruge taguju muževe, pa se muževi ljute. Super je što postoji u komentarima i prostor za malo edukacije. Tek onda kad ja vidim da se neko nakačio u komentarima, ko ne razumije dobro o čemu se radi, onda imam priliku da ga humorom i nekim kratkim porukama edukujem o čemu se tu zapravo radi", kaže Hana.
"Krajnje Neuračunljive", kako kaže autorica Marina Veličković, napravljene su sa ciljem da se stvori prostor unutar koje su emocije žene prepoznate kao legitiman odgovor na društvo u kojem žive. "Neuračunljive" tako reaguju i na svakodnevne probleme nasilja nad ženama, nedostatka edukacije iz oblasti reproduktivnog zdravlja, seksizma.
"Peticija da se 'nasilje nad ženama' samo zove 'muško nasilje'" jer možda se tako napokon fokusiramo na pitanje "zašto su muškarci nasilni, umjesto na pitanje zašto su žene ranjive", kaže jedan od postova.
"Najzanimljivije mi je proći kroz komentare i pogledati da li cure taguju jedna drugu, da li taguju momke ili muževe. Po tim komentarima znam da su postovi oko raspodjele kućnih poslova nešto na šta žene često taguju partnere, dok su postovi oko dejtanja i seksa su obično prostor za tagovanje drugarica", pojašnjava Marina.
No, u mimovima koje "Neuračunljive" objavljuju često se nađu stavovi, mišljenja koja se ne izgovaraju javno kod široke publike. Koliko je važno da postoji ovakva vrsta prostora u online svijetu, gdje su razgovori, recimo o seksizmu, javna i dostupna stvar?
"Relativno često dobijem poruke od djevojaka koje su još uvijek u srednjoj školi ili na fakultetu i koje mi kažu da su drugovima, kolegama ili partnerima ukazale na problematična ponašanja zbog nekog posta. I to mi je genijalno. I uvijek se obradujem tim porukama, jer je to ustvari ideja stranice - da žene osnaži da svoje emocije shvate ozbiljno i da reaguju u skladu s njima, da ne gutaju ljutnju ili frustraciju, već da je odmah ispolje".
Marina kaže kako ona misli da je funkcija postova o recimo seksualnom nasilju da "pomognu ženama da shvate da je to što im se desilo nasilje i da imaju pravo da budu ljute, da budu tužne, da osjećaju svojim cijelim bićem sve što već svakako osjećaju kao kamen u stomaku i tjeskobu. I da nisu one krive."
Kako nam Hana govori, ona i danas dobija poruke od žena koje se ne identifikuju kao feministkinje, ali koje prate stranicu "Sve su to vještice" i reaguju na objave.
"Mislim da se generalno žene u Bosni i Hercegovini pravo pate, da ima tu jako puno slojeva koje ja iz godine u godinu sve više i više otkrivam, svega mogućeg, a sve je to ukorijenjeno u siromaštvu i traumi. Tako ne možemo od svake očekivati da će izaći iz tog ciklusa, tek tako, svojom odlukom, niti da će je iko u toku života moći ubijediti da treba izaći iz tih ciklusa", kaže Hana i dodaje da vjeruje da su u BiH trenutno prihvatljivi pomaci u kojem se stvara javni prostor gdje "žene mogu zapravo da se identificiraju sa nečim progresivnijim, da naprosto 'dušu opuste'".
'Male revolucije'
Činjenica da se kompleksne poruke dostavljaju u veoma jednostavnoj formi mima sa slikom i tekstom, također doprinosi tome da se ona bude i popularnija kod publike.
Na pitanje koje smo postavili pratiocima RSE na Instagramu, većina korisnika je odgovorila potvrdno na to da koriste mimove gotovo u svakodnevnoj komunikaciji. Neki ih koriste samo sa najbližim prijateljima. Drugi koriste veoma često jer kako kažu "mogu da ljudima pokažu svoj smisao za humor". Pojedini su nam čak rekli da imaju grupe koje im služe samo za razmjenu mimova.
"Imam nekoliko prijatelja sa kojima sam ostala u kontaktu primarno jer razmjenjujemo mimove", stoji u jednom od odgovora.
A ono što Hanu najviše inspiriše da svakodnevno objavljuje na "Sve su to vještice" jesu kako kaže "male revolucije".
"Kada ja pričam o nekim malim, glupim stvarima, kada samo navodim neke idiome koji nam se svima pojavljuju u svakodnevnici, kada načujem u kafani kako dvije starije žene pričaju o nekoj mlađoj pa to pretvorim u mim, ja zapravo pokušavam da mapiram patrijarhat, nastojeći da doprinesem nekoj vrsti kulturalne demilitarizacije društva."
Važnost humora
Koliko platforme poput Krajnje Neuračunljivih i Vještica i sličnih u čijoj se osnovi nalaze mimovi mogu da pomognu u razbijaju patrijarhalno postavljenih društvenih okvira?
"Živimo u dobu u kojem je sve postalo brzo i svedeno. Mlađe generacije nemaju više fokusa za kompleksne i duge forme pa je mim postao vrlo popularna forma kojom se mnogi služe kako bi 'uglavnom' nasmijali publiku", kaže Danijela Dugandžić, direktorica udruženja za kulturu i umjetnost Crvena.
Kako navodi Danijela koja je i sama uključena u stranicu "Sve su to vještice" publika "Vještica" je prilično velika i aktivna.
"Možemo reći da se kroz ovaj jednostavan format uspjelo doprijeti do velikog broja ljudi koji su počeli drugačije razmišljati o patrijarhatu, pa ako ništa drugo onda ga barem počeli ismijavati."
I Marina smatra da je za neke teme humor neophodan.
"Naprimjer, za postove o dinamikama u vezama. Jer tu često pokušavamo imati razgovor o nečemu što mislimo da nije fer sa osobom koju volimo i do koje nam je stalo. I ljutnja tu nije korisna početna tačka. Humor jeste. Ali isto tako mislim da ima tema čiju ozbiljnost umanjimo humorističnim pristupom. Nije svaka mizoginija smiješna."
Stvoriti interes kod publike
U OSCE-ovom istraživanju "Dobrobit i sigurnost žena" iz 2019. godine navodi kako su patrijarhalne norme još uvijek prisutne u BiH, te da 59 posto ispitanih žena vjeruje kako bi se najveći broj njihovih prijateljica složio da "dobra supruga treba slušati muža, čak i kada se ne slaže s njim".
Isto istraživanje također navodi da se društvene norme i stavovi mijenjaju, ali da broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama i dalje ostaje na niskom nivou. Zakonski okviri postoje, ali je potrebno, između ostalog, provoditi kampanje za podizanje svijesti.
"Kampanje za podizanje svijesti trebaju biti osmišljene i provedene na način koji je usmjeren na žene svih starosnih dobi i socio-ekonomskog porijekla i trebaju se koristiti poznate medijske platforme i moderne tehnologije kad god je to moguće", navode iz OSCE-a.
Poruke koje svakodnevno objavljuju "Vještice" i "Neuračunljive" mogle bi da budu i opisane upravo kao to: platforme za podizanje svijesti.
Poseban format prenošenja poruke i online prostor omogućili su stvaranje mjesta gdje, za razliku od fizičkog prostora, kako kaže Danijela 58.000 ljudi može komunicirati jedni sa drugima.
"Glasovi iz Ljubljane, Skopja, Novog Sada, Užica, Beograda, Sarajeva, pa preko čitave jugoslavenske dijaspore se svakodnevno isprepliću i komuniciraju. Dijalog koji vode, iako iniciran humorom, pretvara se često u ozbiljne rasprave koje ponekada treba i moderirati", kaže ona uz dodatak da je dobrodošla bilo koja platforma koja omogućava stvaranje prostora za razmjenu kritičkog mišljenja.
Same autorice, kako kažu svjesne su dosega mim stranica i koliko one mogu učiniti. Kako Hana kaže i sam cilj Vještica nije čisto društveni angažman.
"Ne mislim da mi možemo na taj način koji je sada popularan, da ti kratke poruke govore šta se negdje dešava, šta možeš uraditi, ili da se na taj način 'ti trebaš', 'ti moraš' da ti nešto govore, mislim da to nije efikasno."
Ona kaže da mimovi mogu da služe za stvaranje interesa kod publike koja inače ne bi učestvovala u sličnim stvarima, ali da društveni angažman dolazi iz "analognog svijeta".
"Što se tiče promjene mišljenja, iskreno nisam sigurna. Kako postajem starija tako postajem veći skeptik, i mislim da sama promjena mišljenja nije dovoljna, potrebna nam je promjena ponašanja, a nisam sigurna da meme stranica može dovesti do toga. Tješim se da vjerovatno ne može odmoći", kaže Marina.
No, šta je krajnji cilj ovakvih stranica? Šta je to što Neuračunljive i Vještice žele postići?
"U nekom idealnom svijetu, ono što bih ja željela je da kroz taj vizualni element Vještica otvaram i zatvaram politički relevantna pitanja", kaže Hana koja također dodaje kako bi željela u BiH postići da svaka žena bude malo više kao njena mama. "Koja je meni najveća inspiracija, koja je bukvalno još uvijek jedina žena iz svog sela, pored svoje sestre, koja je završila i srednju školu, a kamoli fakultet.”
Marina želi besplatna obdaništa, super škole, pristup abortusu, posao u kojem je niko ne pegla i seksualno uznemirava, redovan javni prevoz.
"Da sve imamo onoliko koliko nam treba: ljubavi, zdravlja, novca i kvadrata."
Facebook Forum