Nakon pauze od mjesec dana koju je optuženi dobio za proučavanje 14000 stranica novih dokumenata tužiteljstva, suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je izvođenjem novog svjedoka.
Potpukovnik Harry Konings kao svjedok tužiteljstva opisao je stradanje Sarajeva tijekom 1995. kojem je nazočio kao vojni promatrač UN-a radeći brojne uviđaje snajperskih i artiljerijskih incidenata.
„Život u Sarajevu bio je iznimno težak zbog nasumične vatre usmjerene na civilna područja.“, opisao je haškim sucima nizozemski potpukovnik Konings u čijoj se izjavi spominju i ispaljivanja avio bombi, prema njegovom zaključku, s položaja Vojske Republike Srpske.
Nikad nije vidio izlaznu vatru s teritorija pod kontrolom Armije BiH niti zaključio prilikom rađenja uviđaja kako su sarajevski civili pogođeni od jedinica bosanske Vlade. Potpukovnik Konings opisao je uviđaj potkraj kolovoza 1995.godine u kojem je sudjelovao, poznat pod nazivom Markale 2, što je ime tržnice gdje je poginulo 35, a ranjeno 90 sarajevskih civila.
„Kada smo stigli na lice mjesta sva tijela su bila uklonjena, no još je uvijek bilo komada tijela na mjestu same eksplozije. Tamo je bilo mnogo ljudi. Mi nismo bili tamo sami, jedini pripadnici UN-a koji su tamo stigli. Tamo su bili i francuski inženjerci koji su obavljali svoju vlastitu istragu. Mi smo na lice mjesta došli s bosanskom policijom. To je bila tiha, napeta situacija. Vrlo napeta situacija. Mnogi od civila koji su bili na licu mjesta su bili vrlo neprijateljski raspoloženi prema nama, prema svima koji su nosili plave beretke ili šljemove“, opisao je svjedok.
Svjedok detaljno opisao činjenice
Činjenicu kako su mnogi sarajevski civili bili ljuti na mirovne promatrače budući da ih nisu uspjeli zaštititi ni nakon više od tri godine od snajperskih i minobacačkih djelovanja, optuženi Karadžić je iskoristio tijekom unakrsnog ispitivanja kako bi prikazao da je uviđaj na Markalama napravljen pod pritiskom i pristrano.
Karadžić je već prije ustvrdio kako je spomenuti incident izazvan od snaga pod kontrolom bosanske Vlade kako bi se stavio dodatan pritisak na Vojsku Republike Srpske.
„Ja sam parafrazirao ono što ste Vi rekli, da ste istrage, posebno ovu na Markalama, vršili kratko i pod pritiskom okupljenih ljudi, jel' tako?“, upitao je Karadžić.
„Nisam sasvim siguran da sam se tako izrazio...trebao bih to pročitati. Ali pritisaka je bilo s raznih strana. Prvo radilo se o vremenskom pritisku i radilo se o jednom vrlo ozbiljnom incidentu. Zatim postojao je pritisak zbog činjenice, da kada ste na mjestu eksplozije, može doći još projektila. I to je jedan pritisak u kojem se nalazite, morate obaviti sve što brže“, prisjetio se Konings.
Iako je i sam konstatirao kako je bilo mnogo pritisaka pri obavljanju uviđaja na Markalama svjedok je izjavio kako je to u ratu normalno. Isti dan incidenta na Markalama Konings je radio uviđaj još 4 ispaljena projektila nedaleko od tržnice.
Svjedok je prethodno tužiteljstvu detaljno opisao istragu i činjenice, poput pronađenog dijela projektila te kratera eksplozije, koje su ga navele na zaključak kako se radilo o minobacačkom projektilu.
Nakon nekoliko dana i analize više timova promatrača, pripadnici UN-a su zaključili kako je ispaljen s položaja pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS). Za njezine se akcije, po principu zapovjedne odgovornosti, Karadžić drži odgovornim kao i za genocid u više BiH općina te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Optuženi: u Sarajevu bilo 15000 vojnika Armije BiH
Optuženi Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja želio prikazati svjedoka kao pristranog budući da nije naveo u svojoj izjavi pokrete snaga Armije BiH u gradu i okolici. Prema optuženom VRS je djelovao po Sarajevu gađajući legitimne vojne mete. Kako bi to potkrijepio upitao je svjedoka – je li zna da je mnogo pripadnika ABiH djelovao u civilnoj odjeći.
Radovan Karadžić u sudnici Haškog tribunala
Karadžić je prilikom unakrsnog ispitivanja ostavio i mogućnost kako su pripadnici ABiH „spriječili“ pripadnike UN-a da saznaju to kao i brojne pokrete vojnih jedinica. Kako bi to potkrijepio optuženi je pročitao nekoliko naredbi ABiH o pokretima.
„Uvjeren sam da kada počnete ofenzivu i imate u gradu 15000 vojnika (što Karadžić tvrdi) to se ne bi moglo sakriti. U tim uslovima to ne bi bilo moguće prikrivati. Koliko se ja sjećam prosto je nemoguće početi veliku ofenzivu bez da to itko primjeti“, odgovorio je svjedok.
„Zona koju ste Vi promatrali bila je puna legitimnih ciljeva“, konstatirao je Karadžić nakon citiranja navodnih dokumenata Armije BiH – o utrošku municije jedinica u sarajevskom području što prema njemu ukazuje kako je VRS u velikom broju slučaja odgovarala na vatru iz grada.
„Mi nismo vidjeli količinu od 15000 vojnika koju Vi spominjete“, odgovorio je nekoliko puta svjedok navodeći da bi oni vidjeli pokret vojske takvog razmjera na tako malom području.
„Mi bismo to vidjeli. To sam nekoliko puta rekao i ponavljam se“, odgovorio je Konings.
Nakon njega haško tužiteljstvo će saslušati nekoliko dodatnih svjedoka u vezi s granatiranjem tržnice Markale.
Među njima su Sead Bešić, kriminalistički tehničar u ratno vrijeme, Nedžib Đozo, ondašnji istražitelj u policijskoj stanici Stari Grad u Sarajevu, te Ismet Svraka i Zaim Kosarić, žrtve granatiranja Markala.
Potpukovnik Harry Konings kao svjedok tužiteljstva opisao je stradanje Sarajeva tijekom 1995. kojem je nazočio kao vojni promatrač UN-a radeći brojne uviđaje snajperskih i artiljerijskih incidenata.
„Život u Sarajevu bio je iznimno težak zbog nasumične vatre usmjerene na civilna područja.“, opisao je haškim sucima nizozemski potpukovnik Konings u čijoj se izjavi spominju i ispaljivanja avio bombi, prema njegovom zaključku, s položaja Vojske Republike Srpske.
Nikad nije vidio izlaznu vatru s teritorija pod kontrolom Armije BiH niti zaključio prilikom rađenja uviđaja kako su sarajevski civili pogođeni od jedinica bosanske Vlade. Potpukovnik Konings opisao je uviđaj potkraj kolovoza 1995.godine u kojem je sudjelovao, poznat pod nazivom Markale 2, što je ime tržnice gdje je poginulo 35, a ranjeno 90 sarajevskih civila.
„Kada smo stigli na lice mjesta sva tijela su bila uklonjena, no još je uvijek bilo komada tijela na mjestu same eksplozije. Tamo je bilo mnogo ljudi. Mi nismo bili tamo sami, jedini pripadnici UN-a koji su tamo stigli. Tamo su bili i francuski inženjerci koji su obavljali svoju vlastitu istragu. Mi smo na lice mjesta došli s bosanskom policijom. To je bila tiha, napeta situacija. Vrlo napeta situacija. Mnogi od civila koji su bili na licu mjesta su bili vrlo neprijateljski raspoloženi prema nama, prema svima koji su nosili plave beretke ili šljemove“, opisao je svjedok.
Svjedok detaljno opisao činjenice
Činjenicu kako su mnogi sarajevski civili bili ljuti na mirovne promatrače budući da ih nisu uspjeli zaštititi ni nakon više od tri godine od snajperskih i minobacačkih djelovanja, optuženi Karadžić je iskoristio tijekom unakrsnog ispitivanja kako bi prikazao da je uviđaj na Markalama napravljen pod pritiskom i pristrano.
Karadžić je već prije ustvrdio kako je spomenuti incident izazvan od snaga pod kontrolom bosanske Vlade kako bi se stavio dodatan pritisak na Vojsku Republike Srpske.
„Ja sam parafrazirao ono što ste Vi rekli, da ste istrage, posebno ovu na Markalama, vršili kratko i pod pritiskom okupljenih ljudi, jel' tako?“, upitao je Karadžić.
Iako je i sam konstatirao kako je bilo mnogo pritisaka pri obavljanju uviđaja na Markalama svjedok je izjavio kako je to u ratu normalno.
„Nisam sasvim siguran da sam se tako izrazio...trebao bih to pročitati. Ali pritisaka je bilo s raznih strana. Prvo radilo se o vremenskom pritisku i radilo se o jednom vrlo ozbiljnom incidentu. Zatim postojao je pritisak zbog činjenice, da kada ste na mjestu eksplozije, može doći još projektila. I to je jedan pritisak u kojem se nalazite, morate obaviti sve što brže“, prisjetio se Konings.
Iako je i sam konstatirao kako je bilo mnogo pritisaka pri obavljanju uviđaja na Markalama svjedok je izjavio kako je to u ratu normalno. Isti dan incidenta na Markalama Konings je radio uviđaj još 4 ispaljena projektila nedaleko od tržnice.
Svjedok je prethodno tužiteljstvu detaljno opisao istragu i činjenice, poput pronađenog dijela projektila te kratera eksplozije, koje su ga navele na zaključak kako se radilo o minobacačkom projektilu.
Nakon nekoliko dana i analize više timova promatrača, pripadnici UN-a su zaključili kako je ispaljen s položaja pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS). Za njezine se akcije, po principu zapovjedne odgovornosti, Karadžić drži odgovornim kao i za genocid u više BiH općina te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Optuženi: u Sarajevu bilo 15000 vojnika Armije BiH
Optuženi Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja želio prikazati svjedoka kao pristranog budući da nije naveo u svojoj izjavi pokrete snaga Armije BiH u gradu i okolici. Prema optuženom VRS je djelovao po Sarajevu gađajući legitimne vojne mete. Kako bi to potkrijepio upitao je svjedoka – je li zna da je mnogo pripadnika ABiH djelovao u civilnoj odjeći.
Karadžić je prilikom unakrsnog ispitivanja ostavio i mogućnost kako su pripadnici ABiH „spriječili“ pripadnike UN-a da saznaju to kao i brojne pokrete vojnih jedinica. Kako bi to potkrijepio optuženi je pročitao nekoliko naredbi ABiH o pokretima.
„Uvjeren sam da kada počnete ofenzivu i imate u gradu 15000 vojnika (što Karadžić tvrdi) to se ne bi moglo sakriti. U tim uslovima to ne bi bilo moguće prikrivati. Koliko se ja sjećam prosto je nemoguće početi veliku ofenzivu bez da to itko primjeti“, odgovorio je svjedok.
„Zona koju ste Vi promatrali bila je puna legitimnih ciljeva“, konstatirao je Karadžić nakon citiranja navodnih dokumenata Armije BiH – o utrošku municije jedinica u sarajevskom području što prema njemu ukazuje kako je VRS u velikom broju slučaja odgovarala na vatru iz grada.
„Mi nismo vidjeli količinu od 15000 vojnika koju Vi spominjete“, odgovorio je nekoliko puta svjedok navodeći da bi oni vidjeli pokret vojske takvog razmjera na tako malom području.
„Mi bismo to vidjeli. To sam nekoliko puta rekao i ponavljam se“, odgovorio je Konings.
Nakon njega haško tužiteljstvo će saslušati nekoliko dodatnih svjedoka u vezi s granatiranjem tržnice Markale.
Među njima su Sead Bešić, kriminalistički tehničar u ratno vrijeme, Nedžib Đozo, ondašnji istražitelj u policijskoj stanici Stari Grad u Sarajevu, te Ismet Svraka i Zaim Kosarić, žrtve granatiranja Markala.
