U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koji su putevi izlaska iz duboke krize u kojoj se nalazi Srbija. Sagovornici su bili Bojan Pajtić, profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, i Dušan Spasojević, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Bilo je reči o tome da li je nakon nedavnog protesta protiv vlasti, u kome je učestvovalo preko 300.00 građana, Srbija bliže izlasku iz krize ili se kriza još više produbljuje, da li je vlast upotrebom zvučnog oružja protiv demonstranata, umjesto da ih zaplaši, izazvala još veći revolt i može li se izaći iz krize bez politizacije studentskog pokreta što su studenti do sada odbijali izbegavajući da otvoreno zatraže promenu vlasti.
Razgovaralo se i o tome da li je jedino rešenje za izlazak iz krize formiranje prelazne vlade, zašto u toj vladi i ne bi smelo da bude političara već bi trebalo da bude sastavljena od uglednih eksperata, ko bi trebalo da predloži takvu vladu i da li bi je studenti podržali, šta bi moglo da natera Vučića da pristane na prelaznu vladu s obzirom da on odbija svaku pomisao na takvo rešenje, kao i o tome da li bi Vučića na eventualnim izborima mogao da pobedi jedino široki front koji bi okupio sve one koji su nezadovoljni njegovim režimom i čiji bi deo bili i studenti.
Omer Karabeg: Da li je Srbija nakon istorijskog protesta 15. marta bliža izlasku iz krize ili se kriza još više produbila?
Bojan Pajtić: Kriza se produbila. Mnogi su očekivali da će 15. marta biti kreščendo protesta i da će biti konkretizovani novi zahtevi, pre svega zahtev za formiranjem ekspertske vlade. Očekivali smo i da će se iskristalisati zahtev za smenom, odnosno ostavkom predsednika Republike. To se nije dogodilo, ali se dogodio atak režima na građane Srbije. Dogodilo se nešto bez presedana u čemu su učestvovale stotine ljudi u izvršenju krivičnog dela izazivanja opšte opasnosti.
Praktično je režim proglasio rat građanima Srbije. Ne samo da se nije dogodio kraj obojene revolucije koji je Vučić najavljivao, nego su protesti ušli u novu fazu. Građani su radikalizovani jer im je jasno da je režim spreman i na fizički obračun sa njima. Jasno je da velika većina građana Srbije više ne želi Aleksandra Vučića na čelu Srbije, da podržava studentske zahteve i potpuno je jasno da se građani više ne boje vlasti. Takođe je jasno da je unutar režim došlo do dezintegracije.
Vidimo da Ivica Dačić daje izjave kojima priznaje da u posedu Ministarstva unutrašnjih poslova ipak ima zvučnih topova, odnosno sredstava koja su 15. marta korišćena protiv ljudi koji su mirno protestovali i odavali počast stradalima na železničkoj stanici u Novom Sadu. U Srpskoj naprednoj stranci je sve veće odsustvo lojalnosti. Iako je Vučić govorio o 17.000 lojalista, evidentno je da je za kampovanje u Pionirskom parku morao da angažuje i učesnike u rijalitijima, i mafijaše, čak i glumce u porno filmovima - svakoga ko je spreman da za novac fingira podršku njemu i njegovom režimu. Tako da je jasno da ulazimo u novu fazu.
Ta faza proizvešće i nove zahteve koji neće nužno biti zahtevi studenata. To će, pre svega, biti zahtev za ostavku predsednika Republike jer je potpuno jasno da se on nalazio iza ataka na građane, on je taj atak i najavljivao. Najavljivao je pirotehnička sredstva, kamenice, govorio je da ćemo na protestu svedočiti sa time kako tišina može da odjekuje. Jasno je da taj čovek već odavno nepodoban da bude na čelu države. Imamo vlast koja je izrazito neprijateljska prema većini građana Srbije i koja ih permanentno laže.
Dušan Spasojević: Kriza je ušla je u novu fazu jer je postalo belodano da režim ne preza od upotrebe nasilja. Pretpostavljali smo da će 15. marta možda doći do nekog nasilja i da će ga izazvati provokatori kao što je to bilo na jednom od prvih velikih protesta novembra prošle godine u Novom Sadu. Desilo se, međutim, da je vlast usred odavanja pošte izvršila napad zvučnim topovima ili šta god da je to bilo. To je bilo praćeno napadima iz kampa kod Predsedništva i sa okolnih zgrada. Sve je bilo dogovoreno s ciljem da se napravi što veći haos i stampedo i da onda počnu neredi.
I zaista, nakon što su studenti povukli svoje redare, petnaestak, dvadesetak minuta, možda pola sata, bila je vrlo naelektrisana atmosfera i samo nas je čudo spasilo da nije bilo većih incidenata. Ono što je karakteristično za ovu krizu je da se stvari menjaju iz dana u dan. Dan nakon protesta bile su podeljene emocije. Deo ljudi je bio tužan što nije bilo naznaka kako će dalje da se razvija situacija, a deo je bio besan zbog napada da bi poslednjih dana vlast obrnula ceo krug od toga da nemamo topove, da ništa nije korišćeno do toga da je sada praktično jasno i šta je korišćeno i kako. Samo još ne znamo ko je izdao naređenje. Tako da smo zaista ušli u novu fazu pre svega zbog onoga što je vlast uradila 15 marta. To je bila neka vrsta prekretnice.
Pet hiljada profesora
Omer Karabeg: Može li se izaći iz krize bez politizacije studentskog pokreta što studenti odbijaju? A sva istraživanja pokazuju da oni uživaju najveću popularnost i poverenje u Srbiji. Protestnim šetnjama, ma koliko one bile masovne, ne može se oboriti vlast, uostalom ni sami studenti ne pominju obaranje vlasti.
Bojan Pajtić: Verujem da je to moguće uz poštovanje želje studenata da ne postavljaju nove zahteve iako je jasno da su njihovi zahtevi većim delom par excellence politički. Jasno je da su se studenti ogradili od stranačkog delovanja. I to je sasvim u redu jer generalno postoji prilično razočarenje u ono što se naziva političkom elitom i na vlasti i u opoziciji. Ali, s druge strane, bez političkih zahteva kriza se ne može razrešiti u željenom pravcu.
Ja se zalažem da prelaznu vladu, koja bi bila sastavljena od stručnjaka, predloži entitet koji nije stranački i koji uživa poverenje zbog svoje stručnosti. Mislim na 5000 univerzitetskih profesora koji su od samog početka podržali studente i time pokazali da su za reforme, pravnu državu i utvrđivanje odgovornosti za zločin na železničkoj stanici i druga krivična dela.
Univerzitetski profesori, kao grupacija, trebalo bi da predlože članove vlade svako u svojoj oblasti - medicinari ministra zdravlja, profesori poljoprivrednih fakulteta ministra poljoprivrede, pravnici ministra pravde itd. Onda bi na javnim zborovima građani to prihvatili. Bojim se da građani u priličnoj meri imaju otpor prema političkim strankama i nevladinim organizacijama. To je jedna od tekovina trinaestogodišnje vlasti Aleksandra Vučića koji je sve učinio da satanizuje i opozicione političke stranke i nevladine organizacije. Ne mislim da politizaciju treba da tovarimo na leđa studentima. Mislim da to nije ni fer, ni racionalno.
Studenti treba da insistiraju na svojim zahtevima i upravo ta upornost daje im snagu. Ali jasno je da njihovi zahtevi ne mogu da budu ispunjeni dok je ovaj režim na vlasti jer bi to značilo da režim inkriminiše samog sebe. Jasno je ko je mogao stajati na vrhu koruptivnog lanca kad je u pitanju rekonstrukcija železničke stanice i izgradnja svih velikih infrastruktura. Jasno je da je to predsednik države.
Studenti treba da nastave sa pritiskom za ispunjenje njihovih zahteva, a akademska zajednica treba da predloži prelaznu vladu. Čini mi se da bi ta prelazna ili tehnička vlada bila najbolja koju bi Srbija ikada imala. Ona bi bila sastavljena od ljudi koji nisu bili u politici, koji se ne bave politikom i koji bi preuzeli odgovornost da u periodu od nekoliko meseci nakon formiranja vlade stvore uslove za fer, demokratske i poštene izbore. Verujem da su univerzitetski profesori, koji čine organsku celinu sa studentima, možda jedina grupacija u Srbiji koja je u stanju da tako nešto uradi i da dobije najširu podršku.
Dušan Spasojević: Slažem se da je neka vrsta prelazne vlade, ili kako god je zvali, jedino moguće i jedino dobro rešenje u ovom trenutku. Pre svega zato što smo i pre ove krize, koja je počela 1. novembra kada je pala nadstrešnica i pobila ljude, imali krizu demokratije i osporavanje rezultata dva poslednja izborna ciklusa kao i bojkot izbora od strane nekih stranaka. Prelazna vlada bi imala dva zadatka - da se do kraja ispune studentski zahtevi i da pripremi uslove za fer i slobodne izbore. To bi trebalo da uradi u periodu od šest do devet meseci.
Čini mi se da bi studentima, a i javnosti, bilo najneprihvatljivije da u toj vladi sede političari. Ekspertska vlada bi morala da bude snažno oslonjena na studentski pokret i na univerzitete, a i na druge delove društva kako bi joj se povećala reprezentativnost. Mislim na advokatska udruženja, poljoprivrednike i nove sindikate prosvetnih radnika.
Vučić i prelazna vlada
Omer Karabeg: Vučić odbija svaku pomisao na prelaznu vladu. Kaže: “Dok sam živ neću prihvatiti nikakvu prelaznu vladu. Moraće da me ubiju”. Šta bi moglo naterati Vučića da ipak prihvati prelaznu vladu?
Bojan Pajtić: Aleksandar Vučić ne zna da postoji istina. Ne sećam se kada je izgovorio istinu. Evo, tvrdio da ne samo da nema zvučnih topova u posedu Ministarstva unutrašnjih poslova, nego da neće biti ni predsednik ukoliko je se pokaže da upotrebljen zvučni top. A cela domaća i svetska javnost je videla da je upotrebljeno zvučno oružje bez obzira kako se ono zvalo. Reč je o osobi koja obmanjuje javnost i traži od građana da veruju njemu, a ne svojim očima.
Omer Karabeg: A šta bi ga moglo naterati da prihvati prelaznu vladu?
Bojan Pajtić: Povećani pritisak. Pod pritiskom studenata i građana konačno je pristao da cela vlada na čelu sa premijerom, kao i gradonačelnik Novog Sada, podnesu ostavke što su bili zahtevi prvih dana protesta. Moraće da popusti ukoliko pritisak bude intenziviran, a verujem da će se to dogoditi u narednim danima i nedeljama.
Vučić i njegovo okruženje više ne vladaju situacijom i ne upravljaju društvenim procesima i verujem da oni ne mogu sebi da priušte da budu do kraja tvrdoglavi i čvrsto stoje na stanovištu da neće biti prelazne vlade. Konačno, on više nema legitimitet, ne uživa većinsku podršku s obzirom na to koliko je građana učestvovalo na protestu 15 marta. Taj skup govori o tome kolika je želja građana Srbije da vide leđa njemu i njegovim saučesnicima. Namerno ne govorim saradnicima jer su svi oni u nekakvom zločinu i kriminalu. On je danas i u međunarodnom smislu izuzetno toksičan.
Do pre nekoliko meseci njemu se zbog litijuma gledalo kroz prste čak i kada je krao izbore. Sada to više nije moguće. Režim je izrazito kompromitovan. Sve značajne medijske kuće u svetu pratile su proteste. Videli smo reakcije širom sveta na zločin koji se dogodio 15. marta tako da, ukoliko se pritisak nastavi u prosveti, na univerzitetu, u zdravstvu, u advokaturi, širom društva, Vučić neće moći da odlučuje o tome da li će biti prelazne vlade ili ne. On je sebi ostavio manevarski prostor da vidi da li će biti primoran da učini ustupke. Niko nije očekivao da će naterati na ostavku premijera Miloša Vučevića koji je uz to i predsednik Srpske napredne stranke, pa se to dogodilo.
Dušan Spasojević: Od starta postoje različiti oblici institucionalnog i vaninstitucionalnog pritiska koje bi verovatno trebalo još više intenzivirati. To bi značilo da vlasti postane jasno da više nije u stanju da upravlja procesima. Danas se nigde u Srbiji ne može održati obična sednica skupštine opštine bez povećeg kordona policajaca. Ako to Vučiću nije jasno, jasno je stranačkim funkcionerima u lokalu što otvara prostor da neki od njih počnu da razgovaraju s ljudima s druge strane i prave odstupnicu.
Postoje i ekonomski interesi zbog kojih Vučić i njemu bliski ljudi ne želi da izgube vlast. To je, pre svega, vezano za EXPO, pa ima indicija da bi studentski zahtevi mogli da se usmere ka tome da se EXPO uspori, a zatim i otkaže. Cilj je da se smanji ekonomski podsticaj za ostajanja na vlasti. To bi onda u krajnjoj instanci dovelo do toga da ljudi na vlasti počnu da razmišljaju o tome kako da se iz svega izvuku da ne bi sve izgubili. Jako je teško u ovom trenutku procenjivati da li smo već u toj fazi, ali ima neformalnih signala.
Generalni štrajk
Omer Karabeg: Da li bi jedino generalni štrajk mogao naterati Vučića da prihvati prelaznu vladu? Da li u Srbiji ima spremnosti za generalni štrajk? Građani se do sada nisu u velikom broju odazivali na pozive studenata na generalni štrajk.
Bojan Pajtić: Najveći je problem što je prethodnih 13 godina na političkoj sceni razoreno sve što nije Srpska napredna stranka. Intenzivno se radilo na tome. Razoreni su i sindikati mada oni nisu bilo naročito snažni ni pre Vučićevog dolaska na vlast. Ovdašnji sindikati nisu spremni da uđu u generalni štrajk iako ni radnicima, ni poljoprivrednicima, niti većini građana ne odgovara ovakav režim i ovakvo stanje.
Čini mi se da će studenti ostati istrajni, a na drugim slojevima društva je da im se pridruže. Mislim da smo došli do tačke kada više nema povratka, za većinu građana nema bezbednog i normalnog života ukoliko ovaj režim ostane na vlasti. Ljudi na vlasti su histerični, beskrupulozni i opasni, ne prezaju ni od čega. Povezani su sa kriminalnim organizacijama, pa je vrlo teško razgraničiti šta je mafija, a šta politička stranka i institucije sistema.
Dušan Spasojević: Mi smo već u dva navrata imali nešto što je ličilo na generalni štrajk, ali nisu bili obuhvaćeni oni zaposleni čije je učešće izuzetno važno.
Omer Karabeg: Ljudi se boje da ne izgube posao.
Dušan Spasojević: Tako je. Do sada su najveći teret snosili profesori i nastavnici u srednjim i osnovnim školama. Oni se i dalje drže dobro iako su pod teškim pritiskom i pomalo su rezignirani što ih ostali ne podržavaju u većoj meri. Pitaju se zašto nema EPS-a, Kolubare, Pošte. Širenje štrajka na te delove društva bilo bi od velikog značaja, ali mi se čini da je pritisak veliki i bez generalnog štrajka jer je mnogo ljudi na ulicama.
Tri liste
Omer Karabeg: Ako dođe do izbora ko bi trebalo da se suprotstavi Vučiću? Opozicione stranke, ovakve kakve su danas, nemaju šanse da ga pobede. Da li bi mogao da ga pobedi široki front koji bi okupio sve one koji su nezadovoljni Vučićevim režimom i u kome bi pre svega bili studenti?
Bojan Pajtić: Verujem da bi spram Vučića mogle da se nađu tri liste. Na jednoj, koja bi sigurno dobila najveću podršku, bili bi studenti i možda neki profesori koji se nisu bavili politikom. Na drugoj bi bila ujedinjena opozicija. A treća bi bila lista ProGlasa koji ima veliki autoritet, posebno u onom delu društva koji nazivamo građanskim. Dakle, ne jedna lista, nego bi, s obzirom na antipolitički sentiment velikog broja građana, trebalo nastupiti sa tri liste. Pritom, sumnjam da bi uz režim ostale neke stranke koje su sada njihovi koalicioni partneri.
Tu, pre svega, mislim na Socijalističku partiju Srbije čiji se predsednik Dačić u izvesnoj meri ograđuje od Srpske napredne stranke. Siguran sam da u takvoj situaciji SNS ne bi imao većinu, odnosno izgubio bi vlast. Oni se dominantno obraćaju onim građanima koji nemaju pristup internetu, koji prate samo televizije sa nacionalnom frekvencijom, koji nemaju pristup informacijama kakav imaju ljudi koji prate nezavisne medije i društvene mreže. Ali takvih je sve manje, studenti su obilascima gradova i sela širom Srbije prilično otvorili prozor informisanosti, pa ljudima, koji su do sada tradicionalno glasali za SNS, postaje sve jasnije da je nešto trulo u državi i da je vreme za promene..
Dušan Spasojević: Sigurno je da studenti uživaju najveće poverenje i da bi građani najradije glasali za studentsku listu. Ali nisam siguran da bi studenti pristali da idu na izbore, između ostalog, zbog toga što su deo poverenja stekli zahvaljujući antistranačkom ili antipolitičkom sentimentu građana.
Iako opozicija sada prilično loše stoji u istraživanju javnog mnjenja, mislim da bi se situacija mogla značajno promeniti ukoliko bi se sadašnji režimski mediji malo otvorili i ako bi opozicija uradila stvari koje se od nje već neko vreme očekuju. To znači da napravi zajedničku platformu koja bi podrazumevala neku vrstu dogovora o nenapadanju i da u prve redove pusti mlađe ljude. Ako bi bila pojačana ProGlasom, možda i nekim ljudima sa univerziteta koji bi imali studentsku podršku, mislim da bi to bilo dovoljno za uspeh na izborima.
Omer Karabeg: A da li je moguć široki front koji bi obuhvatio i studente?
Dušan Spasojević: Nisam siguran da su studenti na to spremni. Bilo je nekih razgovora na tu temu i moj je utisak da je to malo verovatno. Treba imati u vidu da je studenata mnogo, plenumi su različiti i oni su, recimo, oko prelazne vlade donosili različite odluke. U Novom Sadu je većina plenuma bila za prelaznu vladu, ali ta većina nije bila toliko velika.
Studenti su zaista snažan akter, ali će nastati ozbiljan problem kako da se artikuliše njihova volja ako budu pozvani da učestvuju u dogovorima oko prelazne vlade i oko izbora. To bi bio jako složen proces i nisam siguran da bi onda mogli da zadržimo jedinstvo koje trenutno postoji.
Pogrešan voz
Omer Karabeg: Verujete li u skoro razrešenje krize ili će ona još potrajati? Da li bi se kriza mogla rešiti do kraja godine?
Bojan Pajtić: Situacija se svakog dana menja. Danas Srbija izgleda neuporedivo drugačije nego pre 1. novembra prošle godine. Vidimo da režim ide iz greške u grešku. Znate, kada uđete u pogrešan voz svaka stanica je pogrešna i oni ne prestaju da prave greške. Srpska napredna stranka puca po svim šavovima. Vidimo da im je vrlo teško da animiraju značajan broj članova za bilo kakvu akciju.
Profesor Spasojević je pomenuo da se u Srbiji praktično ne može održati nijedna skupština opštine bez kordona policije. To je neodrživa situacija. Ne možete na taj način upravljati državom. Aleksandar Vučić se čvrsto drži korpusa birača koji glasaju za njegovu stranku i neprestano antagonizuje drugi deo Srbije. U ovom trenutku to je većinski deo Srbije. Vređa ga, maltretira, ponižava. Ne možete upravljati državom na taj način.
Ako ste državnik - a on to nije, on je samo politikant - nastojaćete da pacifikujete one koji su protiv vas, ali vas ne mrze. On je za ovih 13 godina vlasti učinio da ga zamrzi drugi deo Srbije koji je u ovom trenutku većinski. Mislim da ćemo do kraja ove godine svakako imati odgovor na ovu krizu jer je situacija nepodnošljiva ne samo sa građane, nego i za stranku na vlasti
Dušan Spasojević: Mislim da će vlast na različite načine probati, da tako kažem, da izbuši studentske plenume. Verujem da ćemo naredne nedelje videti poslednje adute vlasti. Ako se taj udar na neki način pregura, onda ulazimo u završne nedelje. Mislim da će Vučiću postati jasno da ne može više da upravlja državom ako ne donese neke drastične odluke. Ja sam optimista i verujem da ćemo videti dobar, a i relativno brz ishod krize u kojoj se trenutno nalazimo.