Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Subotičanin Vedran Peić jedan je u koloni studenata koji su se 19. februara u pet sati ujutro uputili peške ka subotičkim selima, prvo u Malu Bosnu, a zatim u Tavankut.
U Maloj Bosni i u Tavankutu meštani su dočekali studente punom trpezom, domaćom hranom, gibanicama, kobasicama, projama, sokovima i kolačima, čajevima.
"Pomešana su mi osećanja. Osećam se zadovoljno, srećan sam, svi smo. Energija je jako velika. Toliko su se podigli ljudi u selima. Spajamo i probijamo granice koje možda nismo ni znali da postoje. Osećamo se slobodno", naveo je.
Na pitanje RSE, kako ljudi reaguju u selima dok prolazi kolona studenata, Vedran kaže da meštani reaguju pretežno sa suzama.
"Osećamo da se ljudima vraća nada i da baš zbog toga puštaju suzu jer su godinama unazad ljudi prosto izgubili nadu. Sada su se nekako prepustili i kažu – dođite, oslobodite nas", ističe.
Prema njegovim rečima, ove generacije nisu opterećene prošlošću, jer u njoj nisu ni učestvovale, ali su preopterećene pričom o toj prošlosti koje sadrže toliko netrpeljivosti, bez potrebe.
"Ovo su generacije savremenog doba i generacije koje su internacionalno umrežena jedne sa drugima. Kada vidimo koliko su ljudi koji su stariji od nas preopterećeni tim vremenom, mi kažemo, okej – dosta. Mi ne želimo ovo ostavljati budućim generacijama kako su nama ostavljali, bez da u bilo koga sada upiremo prst", istakao je Vedran.
Studenti, dodaje, sada biraju način na koji žele živeti i zbog toga probijaju sve moguće granice.
"Mi dolazimo prosto da podržimo ideju 'oslobodi', ideju ljubavi, solidarnosti, mladosti, i prosto ne odustajemo od toga – jako smo ujedinjeni. Svi se vodimo istim idealima i ciljevima i prosto – ovo je lokomotiva koju niko ne može da zaustavi", poručio je Vedran.
Studenti su, kako napominje, na svakom koraku testirani različitim spinovima, pričama, idejama koje se vuku iz prošlosti, ali prosto kada su zajedno, ne može im niko ništa.
"Ne može neko da stane na put toj ideji jer vreme za ovu novu ideju je došlo i mi se time vodimo, i sigurni smo da ćemo se izboriti za to. Kada smo stupili u blokadu u Subotici, rekli su nam – ali, nije vreme. Mi smo se složili sa tim i rekli – nije vreme, mi smo zakasnili debelo sa ovim akcijama. Ono što je problematično, širio se taj neki defetizam i velika sumnja u narodu koji je toliko bio na ulicama, toliko protesta doživeo u vremenu iza nas, i taj defetizam koji su pokušali da šire među nama. To je bio prvi od pritisaka na tom duhovno-mentalnom nivou, pa ubacivanjem raznih ljudi u naše grupe, i drugo", ocenio je ovaj student.
On je rekao da se ne plaše ni batina, ni političkih pritisaka, ali i da ne znaju kada će kraj protestima.
"Kada pogledam oko sebe, koliko toga se ujedinilo zbog studenata. Gde je kraj i kada je kraj – ne znamo. Ali već sada sigurno znamo da mnogo stvari više nije isto, i kako god da se završi, više nikad neće biti isto. Studenti insistiraju na promenama u kojima se vraćamo i starim bontonima ponašanja i ljudi postaju polako svesni da možemo i moramo zajedno i stvaraju se mostovi između svih nas", smatra Vedran.
Takođe, ističe da je jedna od najvažnijih stvari da se oslobode mediji.
"To mora da se desi da bi bilo šta u državi promenilo. Mislim na javne servise, pre svega, a onda i na sve ostale medije", kaže.
Dodaje da im poverenje daju i ljudi koji nisu izlazili ranije na ulice, koji nisu ni za vlast ni za opoziciju.
"Postoji nekakva tendencija da se izgradi jedno političko telo od studenata i profesora, jer su ljudi izgradili poverenje prema nama. Mora da se promeni pravosuđe, sudstvo, obrazovanje, zdravstvo, policija... Mi ovaj rat vodimo protiv mašina jer mašine nemaju dušu. Sa njima je borba totalno drugačija. Studenti smatraju da svako od nas mora da se promeni iznutra, jer ovo što imamo smo zaslužili, a da bismo zaslužili bolje, prosto i mi moramo da budemo bolji", zaključio je Vedran.