Lideri Bosne i Hercegovine nisu uspjeli 10. oktobra u Briselu predstaviti konkretan prijedlog za provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci. Ovo pitanje dominira političkim životom BiH već četiri godine, a provedba presude je uslov za kredibilnu aplikaciju za članstvo BiH u Evropskoj uniji.
U izvještaju „Izgubljeni u bosanskohercegovačkom labirintu“ analitičari Evropske inicijative za stabilnost (ESI) navode da slučaj Sejdić-Finci ne treba da blokira aplikaciju Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. O tome govori generalni sekretar ESI-ja, Alexandra Stiglmayer.
RSE: Nakon novog neuspjeha i izostanka rješenja, koji su naredni koraci?
Stiglmayer: Evropska komisija još nije digla ruke od BiH. Sada lideri stranaka trebaju opet međusobono pregovarati, pa će doći do novog sastanka sa komesarom Füleom. To znači da oni još uvijek imaju neke nade. Nažalost, sada su pokrenuli proceduru za smanjenje pomoći Bosni i Hercegovini u ovoj godini, i to za prilično veliki iznos od 47 miliona eura. To je pomoć za izgradnju infrastrukture, pomoć malim i srednjim preduzećima i takve stvari. Ako dođe do dogovora, ta će se procedura odmah zaustaviti. Komisija povećava pritisak, ali i dalje traži da se dođe do rješenja. To rješenje mora doći iz Bosne. Neki lideri su rekli da bi im najdraže bilo da međunarodna zajednica to nametne, ali – ta vremena su prošla. To mora doći iz Bosne i Hercegovine. Evropska komisija s pravom kaže: ako Bosna i Hercegovina hoće krenuti u proces pridruživanja, mora naučiti neka pitanja rješavati sama. Ona ne može više tražiti od visokog predstavnika ili Evropske komisije da preuzmu tu ulogu i da rješava probleme.
RSE: Šta su Vaši argumenti da provođenje presude ne treba biti uslov za podnošenje aplikacije Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji?
Stiglmayer: Mi mislimo da bi BiH morala krenuti u to, da aplicira, dobije status kandidata, da se onda napravi screening, pregleda zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini i onda stvarno krene u pregovore. Tokom toga se onda može puno lakše riješiti tako osjetljivo pitanje kao što je Ustav, pogotovo ovi mehanizmi – ko sjedi u kojim institucijama i kako se ti ljudi biraju. Zato je to izuzetno pitanje. Ja živim ovdje u Briselu – u Belgiji je trebalo devet godina da se sprovede jedna odluka belgijskog ustavnog suda, koje se ticalo biračkog prava u jednom određenom mješovitom distriktu. Tu je jedna vlada pala, trebalo je 540 dana da se stvori nova, znači, ne može se očekivati da je to lako i za Bosnu i Hercegovinu, pogotovo kad je prošla i rat gdje se svašta dogodilo. Bilo bi puno bolje da se to ostavi za kasnije.
RSE: Da li Vi na taj način branite bh lidere, koji zaista nisu na nivou svog zadatka i odgovornosti?
Stiglmayer: Sada su tri godine izgubljene na tome da se stalno dogovara o tom pitanju. Mi smo izbrojali: bilo je 130 sastanaka, i to samo sastanaka koji su spomenuti u medijima, preko 40 prijedloga. A to nije stvar koja će sada promijeniti svakodnevni život u Bosni i Hercegovini, čak ako se sada i dogovori neki mehanizam kako da promijene Ustav. Puno je važnije da Bosna i Hercegovina krene u proces pridruživanja i da se kroz to stvarno transformira. Ta odluka Suda za ljudska prava se mora sprovesti, ne može se reći 'Nećemo to', ali pitanje je kada i pod kojim okolnostima.
RSE: Da li se i od drugih država tražilo ispunjavanje reformi što se zahtijeva od Bosne i Hercegovine?
Stiglmayer: Država koja je možda u tom pogledu najsličnija Bosni i Hercegovini je Kipar, gdje ima jedna grčka zajednica i jedna turska. I Kipar ima ustav koji samo njima daje prava da biraju i da budu izabrani. Pošto je momentalno podijeljen, to znači da u grčkom dijelu koji je dio Evropske unije samo Grci mogu biti birani, a Turci, od 2006. mogu birati, ali ne mogu stvarno biti izabrani. A kada je Kipar ušao 2004., nije bilo ni toga. Turci koji su živjeli u grčkom dijelu nisu imali ni glasačko pravo niti da budu izabrani. I to niko onda nije spominjao.
RSE: Kako inače vidite ulogu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, a posebno pomoć u ostvarivanuju presude?
Stiglmayer: Međunarodna zajednica bila je umiješana u Bosnu i Hercegovinu od kraja rata. Ona je završila rat, Dejton je dogovoren uz njenu pomoć, dugo je bio visoki predstavnik i stvarno koristio svoja ovlaštenja, dakle, međunarodna zajednica jeste jedan od igrača u Bosni i Hercegovini. Sada, ja ne kažem da su oni krivi što nije došlo do rješenja, to je stvarno do lidera u Bosni i Hercegovini da se rješenje nađe, ali da je došlo do takvog politiziranja tog pitanja, i da je to stvarno zadnje tri godine dominiralo u cijelom političkom životu Bosne i Hercegovine umjesto da se pažnja skretala na važnija pitanja, u tome naravno da imaju ulogu.
RSE: Sredinom sedmice biće objavljen Izvještaj Evropske komisije o BiH, odnosno o napretku u 2013. Kakve ocjene možemo očekivati?
Stiglmayer: Ja mislim da Izvještaj, nažalost, neće biti jako dobar, osim, naravno, ako ne dođe sljedećih nekoliko dana do rješenja za presudu Sejdić-Finci. Dakle, to pitanje je otvoreno, koordinacioni mehanizam se nije dogovorio, Evropska komisija nije sretna što nema promjena ovog Privremenog sporazuma o trgovini sa EU, što nije uzeto u obzir da je Hrvatska sada članica Evropske unije. Znači, ima niz stvari sa kojima međunarodna zajednica nije zadovoljna. Naravno da će kazati da je dobro da se popis sprovede, i td., ali uglavnom, mislim da će biti negativan.
U izvještaju „Izgubljeni u bosanskohercegovačkom labirintu“ analitičari Evropske inicijative za stabilnost (ESI) navode da slučaj Sejdić-Finci ne treba da blokira aplikaciju Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. O tome govori generalni sekretar ESI-ja, Alexandra Stiglmayer.
RSE: Nakon novog neuspjeha i izostanka rješenja, koji su naredni koraci?
Stiglmayer: Evropska komisija još nije digla ruke od BiH. Sada lideri stranaka trebaju opet međusobono pregovarati, pa će doći do novog sastanka sa komesarom Füleom. To znači da oni još uvijek imaju neke nade. Nažalost, sada su pokrenuli proceduru za smanjenje pomoći Bosni i Hercegovini u ovoj godini, i to za prilično veliki iznos od 47 miliona eura. To je pomoć za izgradnju infrastrukture, pomoć malim i srednjim preduzećima i takve stvari. Ako dođe do dogovora, ta će se procedura odmah zaustaviti. Komisija povećava pritisak, ali i dalje traži da se dođe do rješenja. To rješenje mora doći iz Bosne. Neki lideri su rekli da bi im najdraže bilo da međunarodna zajednica to nametne, ali – ta vremena su prošla. To mora doći iz Bosne i Hercegovine. Evropska komisija s pravom kaže: ako Bosna i Hercegovina hoće krenuti u proces pridruživanja, mora naučiti neka pitanja rješavati sama. Ona ne može više tražiti od visokog predstavnika ili Evropske komisije da preuzmu tu ulogu i da rješava probleme.
RSE: Šta su Vaši argumenti da provođenje presude ne treba biti uslov za podnošenje aplikacije Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji?
Stiglmayer: Mi mislimo da bi BiH morala krenuti u to, da aplicira, dobije status kandidata, da se onda napravi screening, pregleda zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini i onda stvarno krene u pregovore. Tokom toga se onda može puno lakše riješiti tako osjetljivo pitanje kao što je Ustav, pogotovo ovi mehanizmi – ko sjedi u kojim institucijama i kako se ti ljudi biraju. Zato je to izuzetno pitanje. Ja živim ovdje u Briselu – u Belgiji je trebalo devet godina da se sprovede jedna odluka belgijskog ustavnog suda, koje se ticalo biračkog prava u jednom određenom mješovitom distriktu. Tu je jedna vlada pala, trebalo je 540 dana da se stvori nova, znači, ne može se očekivati da je to lako i za Bosnu i Hercegovinu, pogotovo kad je prošla i rat gdje se svašta dogodilo. Bilo bi puno bolje da se to ostavi za kasnije.
RSE: Da li Vi na taj način branite bh lidere, koji zaista nisu na nivou svog zadatka i odgovornosti?
Stiglmayer: Sada su tri godine izgubljene na tome da se stalno dogovara o tom pitanju. Mi smo izbrojali: bilo je 130 sastanaka, i to samo sastanaka koji su spomenuti u medijima, preko 40 prijedloga. A to nije stvar koja će sada promijeniti svakodnevni život u Bosni i Hercegovini, čak ako se sada i dogovori neki mehanizam kako da promijene Ustav. Puno je važnije da Bosna i Hercegovina krene u proces pridruživanja i da se kroz to stvarno transformira. Ta odluka Suda za ljudska prava se mora sprovesti, ne može se reći 'Nećemo to', ali pitanje je kada i pod kojim okolnostima.
RSE: Da li se i od drugih država tražilo ispunjavanje reformi što se zahtijeva od Bosne i Hercegovine?
Stiglmayer: Država koja je možda u tom pogledu najsličnija Bosni i Hercegovini je Kipar, gdje ima jedna grčka zajednica i jedna turska. I Kipar ima ustav koji samo njima daje prava da biraju i da budu izabrani. Pošto je momentalno podijeljen, to znači da u grčkom dijelu koji je dio Evropske unije samo Grci mogu biti birani, a Turci, od 2006. mogu birati, ali ne mogu stvarno biti izabrani. A kada je Kipar ušao 2004., nije bilo ni toga. Turci koji su živjeli u grčkom dijelu nisu imali ni glasačko pravo niti da budu izabrani. I to niko onda nije spominjao.
RSE: Kako inače vidite ulogu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, a posebno pomoć u ostvarivanuju presude?
Stiglmayer: Međunarodna zajednica bila je umiješana u Bosnu i Hercegovinu od kraja rata. Ona je završila rat, Dejton je dogovoren uz njenu pomoć, dugo je bio visoki predstavnik i stvarno koristio svoja ovlaštenja, dakle, međunarodna zajednica jeste jedan od igrača u Bosni i Hercegovini. Sada, ja ne kažem da su oni krivi što nije došlo do rješenja, to je stvarno do lidera u Bosni i Hercegovini da se rješenje nađe, ali da je došlo do takvog politiziranja tog pitanja, i da je to stvarno zadnje tri godine dominiralo u cijelom političkom životu Bosne i Hercegovine umjesto da se pažnja skretala na važnija pitanja, u tome naravno da imaju ulogu.
RSE: Sredinom sedmice biće objavljen Izvještaj Evropske komisije o BiH, odnosno o napretku u 2013. Kakve ocjene možemo očekivati?
Stiglmayer: Ja mislim da Izvještaj, nažalost, neće biti jako dobar, osim, naravno, ako ne dođe sljedećih nekoliko dana do rješenja za presudu Sejdić-Finci. Dakle, to pitanje je otvoreno, koordinacioni mehanizam se nije dogovorio, Evropska komisija nije sretna što nema promjena ovog Privremenog sporazuma o trgovini sa EU, što nije uzeto u obzir da je Hrvatska sada članica Evropske unije. Znači, ima niz stvari sa kojima međunarodna zajednica nije zadovoljna. Naravno da će kazati da je dobro da se popis sprovede, i td., ali uglavnom, mislim da će biti negativan.
