Najmanje 153 osobe su poginule, a još oko stotinu je povrijeđeno u stampedu velikog broja ljudi u uskoj ulici tokom proslave Noći vještica u glavnom gradu Seulu, rekli su južnokorejski zvaničnici. Riječ je uglavnom o tinejdžerima i mladim ljudima od dvadesetak godina.
Choi Seong-beom, šef vatrogasne jedinice Yongsan u Seulu, rekao je da bi broj smrtnih slučajeva mogao rasti i da je neutvrđeni broj povrijeđenih u kritičnom stanju - s najmanje 50 osoba koje se liječe od srčanog zastoja.
Rekao je da su tijela odvezena u bolnice ili teretanu, gdje bi ožalošćeni članovi porodice mogli da ih identifikuju. On je dodao da su većina poginulih i povrijeđenih žene u 20-im godinama, a mnogi od njih su poginuli u blizini noćnog kluba.
Zašto je došlo do ovog tragičnog događaja, i šta su uzroci?
Događaj u Seulu se može opisati kao gužva i nalet, ali ne i stampedo, rekao je G. Keith Still, stručnjak za sigurnosne mase i gostujući profesor na Univerzitetu Suffolk u Engleskoj.
"Cijela gomila pada kao jedan, a ako ste u skučenom prostoru, ljudi ne mogu ponovo ustati", pojasnio je Still.
"Treba 30 sekundi prije nego što izgubite svijest, a oko šest minuta dolazite do kompresivne ili restriktivne asfiksije (gušenja). To je općenito pripisani uzrok smrti – ne zgnječenje, već gušenje", dodao je za The Washington Post.
Slom ili nalet se dešava kada su ljudi zbijeni zajedno u skučenom prostoru i postoji pokret kao što je guranje koji uzrokuje da se gomila prevrne.
U suštini, rekao je Still, to je "domino efekat".
A šta je stampedo?
Stampedo implicira da su ljudi imali prostora za trčanje, što nije bio slučaj u Itaewonu (Seul), rekao je. Što je više ljudi u gomili, to je veća sila gomile, pojašnjava.
Javlja se kada veća grupa ljudi, koja može biti uplašena ili uzbuđena, trči zajedno na nekontrolisan način kako bi pobjegla od nečega. Primjer za ovo je recimo bježanje od bikova na ulicama Pamplone, u Španiji.
"Ljudi ne umiru zato što su se uspaničili. Paničare jer umiru. Dakle, ono što se dešava je, dok se tijela prevrću, dok ljudi padaju jedni na druge, ljudi se bore da ustanu, a vi završite s rukama i nogama koje se lome ", naveo je Still.
U Južnoj Koreji sedmodnevna žalost nakon stampeda u Seulu
U jednom threadu na Twitteru u subotu, jedna osoba koja je bila u gomili opisala je ljude koji "padaju kao domine i vrište".
Podsećamo, stampedo se desio i na muzičkom festivalu u Houstonu, fudbalskom stadionu Hillsborough u Engleskoj, tokom hadždža u Saudijskoj Arabiji, u jednom noćnom klubu u Chicagu i mnogim drugim velikim skupovima.
Scenario je uvijek isti: velike gomile jure prema izlazima, na igrališta ili se pritiskaju na binu s takvim silama da ljudi bukvalno budu stisnuti do smrti.
I to se ponovilo, tokom proslava Noći vještica u glavnom gradu Južne Koreje Seulu, gdje je gomila gurala masu naprijed, a uska ulica u kojoj su se nalazili djelovala je kao "usko grlo" ostavljajući više od 150 ljudi mrtvih i 150 povrijeđenih.
Rizik od ovakvih tragičnih nesreća se vratio nakon COVID-19, odnosno nakon ukidanja zabrana okupljanja ljudi na javnim mjestima.
Broj mrtvih je velik, "ali nije neobičan za ovakve situacije"
Mehdi Moussaïd, istraživač ponašanja gomile na Institutu Max Planck za ljudski razvoj u Berlinu, gledao je javno dostupne videozapise o tragediji u Seulu i vidio je ono što se obično vidi u ovakvim nesrećama: mnogo ljudi, previše ljudi u malo raspoloživog prostora. To se mjeri gustinom, dakle brojem ljudi po kvadratnom metru.
U ovom slučaju, kao i u ostalima koje je proučavao, misli da je bilo oko osam do deset ljudi po kvadratnom metru.
"Na tom nivou gustine, nije iznenađenje da prvih nekoliko ljudi počne da pada u nesvijest, jer im je previše stisnuto i više ne mogu disati. I ako se ovo nastavi, a to se i dogodilo, onda svi ljudi u toj zoni više neće imati dovoljno kiseonika, čak i nakon što se onesvijeste, i umrijet će jedan za drugim", naveo je za WP.
Broj mrtvih u Itaewonu je "velik", ali "nije neobičan" u gužvi, rekao je Moussaïd.
"U Mekki, na primjer, tokom muslimanskog hodočašća gdje se redovno dešavaju nesreće, često imamo brojeve od nekoliko stotina, pa čak i nekoliko hiljada žrtava”", pojašnjava.
U snimcima Itaewona Moussaïd je vidio "dvosmjerne tokove", ali oni su recimo zabranjeni u Mekki jer "pojačavaju opasnost i rizik".
Za vrijeme hadždža "postoje samo jednosmjerne ulice. Pješaci koji žele ići u jednom smjeru koriste jedan put, a oni koji idu u drugom smjeru koriste drugi put".
Ključno: Događaj u Seulu nije planiran
Ono što se dogodilo u Seulu razlikuje se od gužve na muzičkim festivalima ili vjerskim hodočašćima jer su ljudi u gradu, a to nije planirani događaj s ulaznicama koje omogućavaju da se gomila kontroliše, i da se zna koliko će ljudi doći na događaj, pojasnio je Moussaïd za The Washington Post.
"Ne znamo u koju će ulicu ljudi ići, u kom smjeru će ići, itd", dodao je.
Moussaïd je rekao da više policajaca u Itaewonu ne bi nužno spriječilo ovu tragediju. Onda je pojasnio šta bi tragediju moglo spriječiti.
"Ono što bi zaista pomoglo je da smo mogli unaprijed znati koliko će se ljudi okupiti, koja je njihova ruta... i da malo kontrolišemo kretanje ljudi. Kada nivo kompresije postane previsok, više se ništa ne može učiniti. Više se radi o planiranju, rekao bih."
Martyn Amos, profesor na Univerzitetu Northumbria u Engleskoj koji proučava gužvu, rekao je da je za te velike događaje potrebno pravilno planiranje i ljudi koji su obučeni da upravljaju gomilom.
"Generalna poenta je da će se ovi incidenti nastaviti događati sve dok ne uspostavimo odgovarajuće procese upravljanja masom koji predviđaju, otkrivaju i sprječavaju opasno veliku gustoću gužve", rekao je Amos u izjavi za Washington Post.
Priče preživjelih ljudi nakon ovakvih događaja skoro uvijek su iste. Zadihanost, guranje, početak "lavine ljudi", gdje očajnički počinju da prelaze jedni preko drugih.
"Preživjeli su opisali da su se postepeno stisnuli, nesposobni da se kreću, glave 'zaglavljene između ruku i ramena... lica koja dahću od panike'", navodi se u izvještaju nakon incidenta 1989. na fudbalskom stadionu Hillsborough u Sheffieldu, u Engleskoj, koja je dovela do smrt skoro 100 navijača Liverpoola.
"Bili su svjesni da ljudi umiru i bili su bespomoćni da se spasu", piše PBS.
Šta pokreće takve događaje?
U noćnom klubu u Chicagu 2003. godine počela je nagomilana gužva nakon što su zaštitari upotrijebili suzavac da prekinu tuču. Dvadeset i jedna osoba je umrla u nastaloj gužvi. A ranije ove godine je u Indoneziji 131 osoba ubijena kada je suzavac ispaljen na poluzaključan stadion, što je izazvalo zgnječenje na izlazima.
U Nepalu 1988. iznenadni pljusak je natjerao fudbalske navijače da pojure prema zaključanim izlazima sa stadiona, što je dovelo do smrti 93 navijača.
U najnovijem incidentu u Južnoj Koreji, neke novinske kuće objavile su da je do gužve došlo nakon što je veliki broj ljudi pojurio u bar nakon što je čuo da je tamo neidentifikovana poznata ličnost.
Ipak, britanski profesor Still koji je svjedočio kao vještak u sudskim predmetima, ukazao je na varijaciju vjekovnog primjera nekoga ko viče "vatra" u prepunom kinu.
On je prošle godine za AP rekao da je ono što "pali fitilj" u SAD, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji, je glas nekoga ko viče: "On ima pištolj!"
Facebook Forum