Smrću pape Franje, koju je Vatikan objavio u ponedjeljak, rimokatolici širom svijeta počet će nagađati ko će ga od kardinala u crvenoj halji naslijediti.
S obzirom na prirodu kardinalskih imenovanja koje je Franjo izvršio tokom svog papinstva, neizbježno će postojati neka očekivanja da će nasljednik argentinskog pape biti još jedan neeuropljanin, te da bi poput Franje mogao biti još jedan progresivac, koji se suprotstavlja konzervativnom krilu Crkve.
Međutim, izborni proces koji će se održati nakon što Franjo bude pokopan vrlo je tajnovit i ništa neće biti sigurno sve dok bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele ne obavijesti svijet da je izabran novi papa.
Kardinali su papini najbliži saradnici, vode ključne odjele u Vatikanu i biskupijama širom svijeta. Kada papa umre ili podnese ostavku, kardinali mlađi od 80 godina imaju pravo ući u tajnu konklavu kako bi među sobom izabrali novog poglavara Rimokatoličke crkve koja broji gotovo 1,4 milijarde članova.
Složeno glasanje otkrit će vjeruju li sadašnji kardinali, od kojih je većinu postavio Franjo, da su njegovo prihvaćanje liberalnih društvenih vrijednosti i njegova progresivna reformska agenda otišli predaleko i je li potreban period povlačenja.
Kardinali će odrediti datum početka konklave nakon što idućih dana počnu pristizati u Rim.
Od 21. aprila bilo je ukupno 252 kardinala, od kojih je 135 kardinala izbornika mlađih od 80 godina. 109 izbornika imenovao je Franjo, 22 njegov prethodnik Benedikt, a pet Ivan Pavao II.
Kardinali se "stvaraju" na ceremonijama koje se nazivaju konzistoriji, gdje im se daje njihov prsten, crvena biretta - četvrtasta kapa - i zaklinju se na lojalnost papi, čak i ako to znači prolijevanje krvi ili žrtvovanje života, što je označeno crvenom bojom.
Papa Franjo održao je 10 konzistorija i svakim od njih povećavao je izglede da njegov nasljednik bude neki drugi neeuropljanin, ojačavši Crkvu u mjestima gdje je ili neznatna manjina ili gdje raste brže nego na uglavnom stagnirajućem Zapadu.
Stoljećima su većina kardinala bili Talijani, osim u razdoblju kada je papinstvo bilo sjedište u Avignonu između 1309.-1377., kada su mnogi bili Francuzi.
Internacionalizacija Kardinalskog zbora ozbiljno je započela pod Pavlom VI (1963.-1978.). Uvelike ju je ubrzao Ivan Pavao II (1978.-2005.), Poljak koji je bio prvi papa netalijan nakon 455 godina.
Iako Evropa i dalje ima najveći udio kardinala izbornika, s oko 3 posto, to je pad u odnosu na 52 posto 2013. kada je Franjo postao prvi latinoamerički papa. Druga najveća grupa izbornika dolazi iz Azije i Okeanije, s oko 20 posto.
Manje eurocentrična grupa
Franjo je imenovao više od 20 kardinala iz zemalja koje nikada ranije nisu imale kardinala, gotovo svi iz zemalja u razvoju kao što su Ruanda, Zelenortska ostrva, Tonga, Mjanmar, Mongolija i Južni Sudan, ili zemalja sa vrlo malo katolika, kao što je Švedska.
U nekim slučajevima je više puta previdio slobodna radna mjesta u velikim evropskim gradovima koji su tradicionalno imali kardinale, kako bi naglasio da Crkva ne može biti toliko eurocentrična.
Na drugim mjestima, poput Sjedinjenih Država, zaobilazio je biskupije kao što su Los Angeles i San Francisco, očigledno zato što su imali konzervativne nadbiskupe.
Robert McElroy, nadbiskup Washingtona od marta, smatra se progresivnim i otvorenim saveznikom Franjinog pastoralnog pristupa društvenim pitanjima, kao što su zaštita okoliša i pristupačniji pristup LGBTQ katolicima.
Papino naslijeđe
Što više kardinala koje papa imenuje tokom svoje vladavine povećava i mogućnost da će njegov nasljednik biti neko ko ima slične stavove o crkvenim i društvenim pitanjima.
Međutim, to nije uvijek slučaj, budući da kardinali mogu izabrati osobu koja je teološki različita od svog prethodnika, ali se smatra najboljim kandidatom iz unutarcrkvenih razloga ili zbog povijesnog vremena u kojem se izbor odvija.
Papa Benedikt je izabran da naslijedi papu Ivana Pavla II dijelom zato što je Benedikt radio s Ivanom Pavlom dvije decenije i kardinali su željeli kontinuitet.
Ali mnogi od istih kardinala smatrali su da je potreban "autsajder" da bi naslijedio Benedikta, koji je dao ostavku 2013. godine, nakon što je skandal "Vatileaks" razotkrio nefunkcionalnu centralnu administraciju, koju većinom nadgledaju talijanski prelati.
U isto vrijeme, mnogi kardinali su jasno osjećali da budućnost katoličanstva leži izvan ostarjele Evrope, pa su za svog pontifika izabrali Argentinca Horhea Marija Bergolja - prvog neevropskog papu u skoro 13 stoljeća.
Iako kardinali koji su napunili 80 godina ne mogu ući u konklavu, oni i dalje mogu uticati na njen ishod. Dozvoljeno im je da prisustvuju sastancima poznatim kao Generalne kongregacije koji se održavaju u danima prije početka konklave i na kojima se oblikuje profil kvaliteta potrebnih za sljedećeg papu.
