Šta o bh. političarima govori njihova verbalna i neverbalna komunikacija

Agencija za političko komuniciranje POLIS iz Mostara bavi se, pored ostalog, analizom istupa političara na političkoj sceni i uopšte u javnosti. Magistrica komunikologije Semina Ajvaz iz ove nevladine organizacije govori o nastupima u medijima, djelovanju u javnosti i vizuelnom identitetu nekih od bh političara.

RSE: Koliko je kultura govora i ponašanja u javnim istupima oblast do koje drže bh. političari?

Ajvaz: Kultura izražavanja, ponašanja i govora je vrlo važna za svakog čovjeka, pogotovo za one koji učestvuju u javnom komuniciranju. Neki bh. političari još uvijek ne shvaćaju važnost dobrog izražavanja i ponašanja. Može se zaključiti da je stupanj njihove kulture na veoma niskoj razini. Naši političari trebaju da shvate da je politika posao kao i svaki drugi posao i da se za njega treba stalno školovati, educirati, usvajati neke nove vještine. Prilikom javne komunikacije postoje određeni kodeksi ponašanja i izražavanja kojih bi se trebalo pridržavati, bez obzira na situaciju.

RSE: Na osnovu ponašanja, govora, gestikulacije, mogu se izvući određeni zaključci. Do kojih ste Vi došli?

Ajvaz: Nažalost, slobodno mogu da kažem da na bosanskohercegovačkom političkom tržištu imamo jako malo političara koji su prošli određene edukacije i koji imaju dobar odnos s javnošću. Njihova kompletna komunikacija, u većini slučajeva, svodi se na kompromitiranje protivnika, a ne na isticanje vlastitih sposobnosti. To je njihov primarni problem, jer – devalvirajući protivnike, oni ustvari devalviraju sami sebe, a javnost ih percipira kao konfliktne i kao negativne.

RSE: Predlažem da čujemo vašu analizu javnih istupa pojedinih političara – evo, da krenemo od Vjekoslava Bevande, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, i Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova i predsjednika SDP-a BiH.

Ajvaz: Vjekoslav Bevanda ostavlja dojam samosvjesnog čovjeka, čovjeka sa čvrstim stavovima. Verbalno je dosta sadržajan i jak, međutim, smatram da bi trebao malo unaprijediti neverbalnu komunikaciju, jer bi nastup političara na tako značajnoj poziciji trebao biti besprijekoran. Zlatko Lagumdžija se najčešće ponaša nadobudno i bahato, naročito prema novinarima, i to je ono što mu svi zamjeraju. Na uvredljiv način razgovara sa novinarima, pokazuje veliku dozu arogantnosti i prepotentnosti. Bahatost je stav koji precjenjuje vlastitu vrijednost i vlastite vještine. To je ustvari političar koji je uspio iziritirati veliki dio javnosti u veoma kratkom periodu poslije izbora, zahvaljujući upravo medijskim nastupima. Prečesto počinje rečenice sa 'Ja' i pokazuje krajnji prezir prema svim svojim neistomišljenicima, ne birajući sredstva da ih uništi i makne s puta.

RSE: A kakav utisak ostavljaju Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, i lider SDA Sulejman Tihić?

Ajvaz: Dragan Čović je školski primjer lidera – ima odličnu retoriku, jako je uvjerljiv, ima bogat vokabular. Može se okarakterisati kao političar s autoritetom i samopouzdanjem. Ono što mu ide u prilog kao političaru jeste upravo taj vizualni identitet koji je jako važan. Ima urođeni šarm koji, u kombinaciji sa emotivno obojenim izjavama i sigurnim stavom, djeluje opušteno i karizmatično. Sulejman Tihić – pa zavisi od tipa emisije kakav će biti. Ako ima samo tri minute da kaže nešto, onda će u većini slučajeva biti loš, međutim, ako na raspolaganju ima kompletnu emisiju, onda djeluje dosta ubjedljivo. Moram reći da je to političar koji ima jako dobrih i jako loših nastupa. On jako puno gestikulira dok govori. Ponekad imam osjećaj da bi mogao čak i zaplakati u studiju koliko mu bude teško, a nekad mi djeluje nevjerovatno nadobudno i bahato. Neverbalnom komunikacijom često nam poručuje da ni sam ne vjeruje u ono što kaže ili da osjeća da drugi neće povjerovati u to što on govori i da nije siguran u ishod obećanja koja daje.

RSE: Na bh. političkoj sceni nemamo mnogo političarki, pa vas molim da kažete kakav ste utisak stekli o premijerki Republike Srpske Željki Cvijanović?

Ajvaz: Mislim da je riječ o političarki koja je verbalno sadržajna i jaka. Vidi se da vlada materijom, međutim, postojanje treme i nepoznavanje tehnika kontrolisanja treme utječu na njenu neverbalnu komunikaciju, pa se tako vrlo često vrpolji i pokazuje neke gestikulacijske znakove nervoze. Trema utječe i na njenu verbalnu komunikaciju jer u većini javnih nastupa njen tempo govora je dosta ubrzan, što opet utječe na jasnoću izlaganja. No, to su stvari koje se mogu edukacijom savladati i pospješiti. Međutim, ono što ja zamjeram Željki Cvijanović jeste vizuelni identitet - mislim da mu ne pridaje dovoljno pažnje.

RSE: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte, omiljeni je političar u Bosni i Hercegovini. Da li to potvrđuje i vaše stručno mišljenje?

Ajvaz: Komšić je jedini brend na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Mnogi ga nazivaju 'fenomen Željko Komšić' jer je jedini uspio osvojiti dva mandata zaredom kao član Predsjedništva BiH. To je jedini političar koji je, zahvaljujući bošnjačkim glasovima, kao Hrvat ušao u Predsjedništvo BiH. Njegovi nastupi su dosta srčani, spontani, sa mnogo emocija, izjave su jako smjele. To je političar koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dakle, svi u Bosni i Hercegovini imaju neko mišljenje o Željku Komšiću. On svojom pojavom i vizuelnim identitetom poručuje: 'Ja sam kao vi', a primijetila sam da uvijek govori u prvom licu množine, uvijek rečenice započinje sa 'Mi' i smatra se istinskim državljaninom Bosne i Hercegovine.

RSE: Oko javnih istupa Milorada Dodika, predsjednika RS i SNSD-a, mnogo se zna i uglavnom su kritike negativne. Šta kaže vaša stručna analiza?

Ajvaz: Milorad Dodik - njega ja najčešće na nastavi sa studentima predstavljam kao primjer kako se ne treba ponašati u javnom prostoru. I laik može uočiti da on ima jako 'kratak fitilj', ne pravi razliku između komuniciranja u javnom i privatnom prostoru. On je osoba koja voli omalovažavati sve oko sebe, posebno institucije u Bosni i Hercegovini, želi sve držati pod kontrolom – i medije, i narod, sagovornike, partnere, publiku, tjelohranitelje, opoziciju, prijatelje, neprijatelje. Dakle, jako arogantan, nadobudan, prepotentan. Evo, mogli smo da vidimo i ovo svjedočenje u Hagu – još jednom je pokazao kakav je ustvari. Mislim da svojim nekim siromašnim vokabularom više nikoga ne može impresionirati.

RSE: Kakav je vaš utisak o Salmiru Kaplanu, mladom ministru u Vladi Federacije.

Ajvaz: Neprimjereno je da se jedan ministar kulture prepucava s novinarima, da kaže da ga novinari ne vole zbog toga što je on superioran. To su iritantne izjave. Ako vas novinar pita 'Je li istina da ste slupali službeni auto?', ne možete reći: 'Taj auto ima osiguranje i nije sveta krava'. Neko plaća i to osiguranje! To su iritantne izjave. Mi smo uradili nekoliko analiza nastupa Kaplana, međutim, nismo vidjeli da je išta poboljšao.