U razmaku od samo nekoliko sedmica Moskva je stvorila potpuno novu klimu nad Sirijom. Dok su SAD i saveznici zastajkivali i neuspješno vagali kako se postaviti, Vladimir Putin je preuzeo inicijativu, piše Guardian iz pera urednika za Bliski istok.
Bombarderi Vladimira Putina gadjali su i druge grupe koje su protiv Bašara al Asada, a ne samo položaje militanata "Islamske države". I to je razlika koju ovi udari čine u odnosu na sve dosadašnje. SAD i arapske zemlje su udarale iz zraka samo po položajima džihadista, a nijedna druga zemlja Zapada nije koristila svoje naoružanje protiv sirijskih pobunjenika.
Iznimka je samo Iran, čija je Revolucionarna garda savjetovala sirijsku vojsku i koja je angažovala Šia miliciju, ali sama nije učestvovala u borbama. Jedino Hezbolah se otvoreno bori na Bašarovoj strani.
Vojni lideri Moskve saopštili su u utorak da kreću s bombardovanjem položaja ISIS-a, ali su do kraja dana pogodili i druge grupe, uključujući Slobodnu sirijsku armiju, koju podržava zapad. Objasnili su to greškom, na način na koji su Amerikanci svojevremeno objasnili pogibije civila prilikom bombardovanja militanata takozvane Islamske države.
Za razliku od zapada, Rusija potpuno podržava Asada, i svi koji se bore protiv njega, za Moskvu su teroristi. Rusi ne prave nikakvu razliku izmedju oružanih grupa, džihadista, islamista ili demokrata. Kad Putin govori o sirijskoj opoziciji, on isključivo misli na političare u Parlamentu koji su ostali u Damasku.
Asad kao svoje jedine prijatelje vidi Rusiju i Iran i uvjeren je da će mu ovi napadi pomoći da učvrsti vlast. Ali, piše Guardian, moglo bi se lako desiti da se direktna ruska vojna podrška izrodi u vrlo ograničenu pomoć.
Baš kao i ostali, ni Rusi neće čizmom zagaziti na sirijsko tlo, a njihova zračna snaga, kaže Guardian, nije tako impresivna kakva bi mogla biti ona zapadne koalicije. I tu zapravo leži najveći rizik.
Prema vojnim stručnjacima, snage koje se bore protiv Asada opremljene su vrlo sofisticiranim protuzračnim oružjem, tako da mogu “skinuti” svaki ruski avion.
Veće pitanje od svih drugih jeste: da li Moskva može iskoristiti svoj utjecaj na Damask i uvjeriti Asada da napravi korak prema tranziciji vlasti, odnosno ka okončanju rata, kojeg tako željno isčekuju mnogi Sirijci i druge zemlje.
Ako se to ne desi, vrlo je vjerovatno da će ovi zračni udari više učiniti da sukobi eskaliraju, nego da se stišaju, kaže se na kraju teksta u Guardianu.
Šta je krajnji Putinov cilj? - pitanje je kojim se bavi i njemački Spiegel. Ovaj magazin podsjeća da se ruski predsjednik zadnjih mjeseci jako angažovao da izgradi koaliciju u borbi protiv takozvane "Islamske države". S tim je ciljem nekoliko puta razgovarao s liderima Turske, Izraela i Saudijske Arabije.
No, malo je vjerovatno da je Moskvi stalo samo do borbe protiv islamista, pa je legitimno pitanje da li Putin želi Siriju osloboditi od raznih opozicija i pobunjenika, i vratiti je predsjedniku Asadu?
Odgovor Spiegela glasi NE. Ugledni vanjskopolitički analitičar Fjodor Lukjanov u Ruskoj gazeti piše da čak i Kremlj shvata da stare Sirije više nema, te da je izvjesna podjela te zemlje.
“A kad se to desi, Moskva želi osigurati da zapadni dio zemlje zajedno s obalom Mediterana ostane pod kontrolom Damska, kao nastavak nekadašnje sekularne države“, kaže Spiegel.
Za Vladimira Putina cilj je zadržati vojne baze na Mediteranu, a Asad mu je samo nužno zlo.
