Ono što se za vrijeme posljednjeg rata dešavalo u Srebrenici opisano je kroz mnoge knjige. Uglavnom su o tome pisali ljudi sa strane koristeći saznanja iz medija i svjedoka. Ali, Hasan Hasanović je živi svjedok svega što se dešavalo u ovom okruženom području. Na autentičan način opisao je tragične događaje iz Srebrenice. Njegova knjiga nedavno je promovisana u Sjedinjenim Američkim Državama.
Hasan Hasanović je bio 12. aprila 1993. godine na sportskom igralištu kod Osnovne škole u Srebrenici. Nije ni slutio da će sa 18 godina života početi proživljavati teške momente.
"Čuli smo da će francuski general Morillon tog dana biti u Srebrenici. Zato smo smatrali da će biti veoma miran dan i dosta omladine se okupilo na sportskom terenu kod Osnovne škole. Organizovan je turnir u malom fudbalu i mladi su igrali utakmicu. U jednom momentu čule su se eksplozije granata u okolini Srebrenice. Moj prijatelj mi je rekao da je moguće da će granate pasti i po gradu, ali ja sam bio ubjeđen da se to neće desiti, prije svega, zbog prisustva mirovnih snaga. Dok smo to govorili, jedna granata je pala na teren, četiri metra od mene, među dječake koji su igrali nogomet", prisjeća se Hasan.
Imao je sreću da preživi granatiranje.
"Ja sam pao u nesvijest i nakon izvjesnog vremena sam došao sebi. Vidio sam stravičan prizor. Većina dječaka na terenu je bila mrtva. Okrenuo sam se i ponovo vidio strašnu sliku. Veliki broj mladića na tribinama bio je ubijen ili ranjen. Od jedne granate na sportskom terenu ubijene su 74 mlade osobe, a više od stotinu ih je ranjeno. Otišao sam do svoje zgrade. Moji roditelji su me tražili i mislili su da sam i ja ubijen", navodi on.
Svoje iskustvo je Hasan pretočio u knjigu.
"Dugo sam razmišljao da li da opišem sve te događaje iz opkoljene Srebrenice. Bilo je do tada mnogo knjiga pisanih na našem jeziku. Većinom su to pisali oni koji nisu bili za vrijeme rata u Srebrenici i to baš nije autentično. Ja sam odlučio da knjigu napišem na engleskom jeziku i nazvao sam je 'Kako preživjeti genocid u Srebrenici'. U tom projektu pomoglo mi je Međureligijsko vijeće Škotske i premijerka te zemlje", ističe on.
Knjiga je štampana na engleskom jeziku, a nedavno je promovisana u SAD-u.
"Prije nekoliko dana imao sam promociju u SAD-u. To je održano na jednom koledžu u državi Viskonsin. Ono što sam preživio u Srebrenici govorio sam kroz šest predavanje tokom dva dana", priča.
Hasan nije očekivao da će promocija njegove knjige imati toliki odjek u Americi.
"Amfiteatar je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Ljudi su sjedili na stepeništu i na svakom drugom pogodnom mjestu. Svake godine studenti imaju priliku da slušaju neku istaknutu ličnost na određenu temu, ali, sala nikad nije bila tako ispunjena. Ja sam govorio o događanjima u Srebrenici za vrijeme rata i prisutni su to sa velikom pažnjom slušali", priča on.
Na kraju predavanja, prisjeća se Hasan, zavladao je 15-minutni aplauz.
"Naravno, svakom čovjeku to godi, ali meni je u tom momentu bilo i neprijatno. Ljudi su mi kasnije postavljali brojna pitanja vezana za knjigu i događaje u Srebrenici. Oni će kasnije o svim tim saznanjima razgovarati sa prijateljima i drugim studentima i smatram da sam poslao pravu poruku onima koji nisu imali dovoljno saznanja o dešavanjima u Srebrenici za vrijeme rata", riječi su Hasana.
U svojoj knjizi Hasan Hasanović govori o genocidu, ali još ima onih koji to negiraju.
"U svakom genocidu i holokaustu, negiranje genodida je zadnja faza zločinačkih poduhvata. Treba prihvatiti to da ima onih koji negiraju genocid, ali, treba se boriti protiv toga. Treba tražiti od države da to zakonski sankcioniše. Treba tražiti od Evropske unije i od zemalja koje poštuju zakon međunarodnog prava, da one to u svoje zakonodavstvo ugrade i da kažnjavaju negatore genocida", poručuje Hasan Hasanović.
Hasan je u genocidu izgubio oca i brata, rodbinu, prijatelje i komšije, a kroz svoju knjigu nastoji da se pronađu svi krivci i izvedu pred lice pravde.