Bježeći pred Vojskom Republike Srpske, koja je u ljeto ratne 1995. godine zauzela Srebrenicu, 67-godišnja Fata Bektić uputila se s porodicom prema Potočarima, u potrazi za zaštitom u bazi mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.
Nakon informacije da je Srebrenica "pala", sa suprugom i tri kćerke napustila je 11. jula kuću u rodnim Bektićima, desetak kilometara od Srebrenice.
Pješačeći prema Fabrici akumulatora, u kojoj su bili raspoređeni pripadnici nizozemskog bataljona, put do Potočara uspjeli su preći svi - osim Fate.
"Krenuli smo kroz šumu, majka je bila na konju. Taman da siđemo u bazu, pukla je granata, zasula nas zemljom. Majka je pala, a konj pobježe. Umrla je na licu mjesta", prisjetila se njena kćerka Behija Rotić, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.
Pomoć su, kako kaže, potražili u bazi UN-a, a iz pravca Potočara stigli su muškaraci koji su joj pokopali majku.
"Otišli smo da nađemo nekoga, da je ne ostavljamo tu. Poslaše četvoricu, ne znam ko su bili. Bila je tu neka međa i pokopaše je. Drhtala sam i plakala, vidim izgubih sve. Ali, morali smo nastaviti do baze", kaže 58-godšnja Behija.
Posmrtni ostaci Fate Bektić pronađeni su u grobnici u blizini Potočara u junu 2021., a u januaru ove godine završena je DNK analiza i identifikacija.
Na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, 11. jula, Fata će biti ukopana kao jedina žena, među sedam žrtava koje će ove godine biti sahranjene.
Novac iz kutijice šibica
U napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine, snage Vojske RS ubile su više od 8.000 muškarca i dječaka, te protjerale više od 25.000 žena, djece i starijih osoba.
U noći pred 11. juli i zauzimanje tog gradića u istočnoj Bosni, koji je imao status zaštićene zone, hiljade stanovnika pobjeglo je u bazu UN-a, pet kilometara od grada.
Dan kasnije, Vojska RS preuzela je kontrolu nad bazom. Muškarci izdvajani, a žene, djeca i stariji autobusima i kamionima su premješteni na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH.
Mjesto u jednom od kamiona uspjeli su pronaći Behija, te njene dvije sestre i otac.
"Babo je imao 300 njemačkih maraka, u kutijici sa šibicama. Dao im je da nas ukrcaju u kamion i tako smo preživjeli", kaže Behija.
Tri decenije poslije, požutjela fotografija na ličnoj karti, izdana u vrijeme bivše Jugoslavije, Behiji je jedina uspomena na majku Fatu. Njihova porodična kuća u Srebrenici nikada nije obnovljena.
U Memorijalnom centru u Potočarima do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, a među njima je 27 žena, podaci su Insituta za nestale osobe BiH.
Najmlađa je Fatima Muhić, rođena 13. jula 1995. godine, dok je najstarija Šaha Izmirlić, koja je rođena 1901. godine.
Smrt u koloni
Strahujući da će biti ubijeni, ukoliko odu u bazu UN-a, hiljade muškaraca i mladića uputilo se 11. jula 1995. kroz šumu, prema teritoriji Tuzle, pod kontrolom Armije RBiH.
Žena u koloni gotovo da nije bilo, izuzev 22-godišnje Hasime koja je na put krenula sa suprugom i bratom.
"Većina muškaraca je išla putem šume, a rijetko koja žena. No, ona je odbila da ide u bazu UN-a u Potočarima i uputila se s nama na taj put, ne znam kako da ga nazovem smrti ili spasa", kazao je za RSE njen brat, Hasib Špiodić.
U napadu Vojske RS kolona je "razbijena" na dva dijela. Hasima i njen suprug nisu preživjeli i tijela su im pronađena 1996., nakon čega su sahranjeni u Memorijalnom centru u Potočarima.
"Bile su organizovane zasjede i razdvojeni smo. U tom egzodusu, u noći su se izgubili - zarobljeni su i ubijeni. Pronađeni su na mjestu gdje sam ih izgubio, u rejonu Krajinovića iznad Kravice. Vjerovatno su tu uhvaćeni i ubijeni", kaže Hasib.
Nakon 13 dana pješačenja kroz šumu, on je uspio stići do Kalesije i kaže da je "uspio preživjeti pukom srećom".
Hiljade nestalih žena
U ratu u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, nestalo je 3.838 žena, podaci su Instituta za nestale osobe BiH. Iz te institucije za RSE su naveli da je 59 žena nestalo u genocidu u Srebrenici, tokom jula 1995. godine.
Kada Hotić, članica udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa", kaže za RSE da je teško za svaku ženu pojedinačno utvrditi na koji način su umrle.
"Svaka je priča za sebe. Mnoge su odvedene, mlađe silovane, pa ubijene... Mnoge su poginule na putu. One koje su preživjele, nose traume i teško je opisati njihovu bol. Ona je gora od smrti", kaže Hotić.
Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici, u protekle tri decenije osuđeno je više od 50 osoba, na oko 780 godina zatvora.
Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant Vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
U vrijeme ratnih devedesetih, u BiH je ubijeno više od 100.000 osoba, a nestalo je njih više od 32.000.
Do danas se traga za posmrtnim ostacima 7.600 osoba, među kojima je još oko hiljadu žrtava koje nisu pronađene nakon genocida u Srebrenici.
