Generacije rođene nakon rata u Bosni i Hercegovini odrastaju uz različite lekcije o genocidu u Srebrenici, dok se u evropskim školama on uglavnom izučava sporadično. To pokušava promijeniti Memorijalni centar Srebrenica, kako u domaćim tako i u evropskim učionicama.
Memorijalni centar objavio je dva priručnika za podučavanje o genocidu u Srebrenici namijenjena nastavnicima u BiH i zemljama Evropske unije.
Inicijativa dolazi dvije godine nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila Rezoluciju o Srebrenici, kojom su države članice pozvane da u obrazovnim programima zastupe genocid i suprotstave se njegovom negiranju.
Almasa Salihović iz Memorijalnog centra kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da su priručnici zasnovani na historijskim činjenicama, sudskim presudama i svjedočanstvima preživjelih.
"Uradili smo priručnik kao dodatak kurikulumu za nastavnike historije, a paralelno i priručnik na engleskom jeziku namijenjen međunarodnoj publici. Sadrži fotografije, kao i sve činjenice o genocidu u Srebrenici koje bi trebali znati ljudi koji možda nisu na pravi način istražili ovu temu", kazala je.
U napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine, snage Vojske RS ubile su više od 8.000 bošnjačkih muškarca i dječaka.
Iz tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih nacija protjerano je više od 25.000 žena, djece i starijih osoba, dok naknadno presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde potvrdile da je počinjen genocid.
- Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u Srebrenici
Američki univerzitetski profesor David Pettigrew, koji je i član programa za izučavanje genocida na univerzitetu Yale, kaže da su Rezolucijom UN-a evropski obrazovni sistemi dobili poticaj da uvrste lekcije o genocidu u Srebrenici u nastavne programe.
On ističe da je obrazovanje jedna od najvećih nada u borbi protiv negiranja genocida i revizionizma, kao i memorijali i obilježavanja koja doprinose podizanju svijesti.
"Rezolucija je podsticaj da se o genocidu u Srebrenici govori u školama. No, imat će efekta samo ako je nastavnici budu koristili kao instrument istine, u nastojanju da se ostvari pravda i spriječe budući genocidi", kazao je.
Predstavljanje priručnika
Priručnici Memorijalnog centra obrađuju događaje koji su prethodili genocidu u Srebrenici, tok zločina i njegove posljedice. Nastavnicima nude prijedloge za podučavanje i diskusiju sa učenicima te dodatne materijale za rad.
Planirano je da budu predstavljeni obrazovnim institucijama evropskih država koje su u Generalnoj skupštini UN-a, u maju 2024., podržale Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Do sada su predstavnici Memorijalnog centra posjetili Austriju, Sloveniju i Dansku, a do kraja godine planirani su razgovori u 13 država.
"Cilj nam je razgovarati s ministarstvima obrazovanja, memorijalnim institucijama, muzejima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima kako bismo vidjeli na koji način lekcije o genocidu u Srebrenici mogu doći do učionica tih zemalja", navela je Salihović.
Upite o tome da li će razmatrati inicijativu da u nastavne programe škola uvrste šire izučavanje genocida u Srebrenici, RSE je uputio ministarstvima obrazovanja Austrije, Slovenije i Nizozemske, iz kojih do objave teksta nije odgovoreno.
Kako Evropa uči o genocidu?
Evropske zemlje nemaju jedinstven pristup podučavanju o genocidu u Srebrenici i razlikuje se od države do države.
U Nizozemskoj je uvršten u nacionalni kanon, zbirku najvažnijih tema iz nacionalne i svjetske povijesti koje predstavljaju osnovu za nastavu.
Uz upozorenje da je u Srebrenici počinjen najveći masakr u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, nizozemski kanon podsjeća na presude Haškog tribunala te činjenicu da je u vrijeme genocida u zaštićenoj zoni UN-a bio raspoređen Hiljade Srebreničana, koji su nakon ulaska Vojske RS pobjegli u bazu nizozemskog bataljona u Potočarima, 13. jula 1995. istjerane su iz baze Ujedinjenih nacija.
Članovi porodica žrtava tužili su Nizozemsku zbog uloge njenog bataljona u genocidu. Vrhovni sud Nizozemske presudio je 2019. godine da je država snosila "vrlo ograničenu" odgovornost za smrt oko 350 muškaraca koje su pripadnici Dutchbata udaljili iz baze iako su znali da su izloženi ozbiljnoj opasnosti..
Istaknuto je da je zbog njegove uloge u Srebrenici, odnosno neuspjeha da zaštiti muškarce koji su utočište potražili u njegovoj bazi, nakon rata provedena istraga, a tadašnji nizozemski premijer podnio ostavku.
Iako je navedeno da su nizozemski vojnici bili slabo naoružan i imali vrlo ograničene mogućnosti djelovanja, u kanonu je zaključeno Srebrenica "ostaje otvorena rana".
Bjorn Wansink, profesor na Univerzitetu u Utrechtu i suradnik evropske mreže nastavnika historije EUROCLIO, kaže za RSE da se genocid u Srebrenici, s obzirom na to da je dio nizozemskog kanona, smatra osnovnim historijskim znanjem koje bi svaki Nizozemac trebao imati.
Međutim, Wansink pojašnjava da kanon ima veću ulogu u osnovnom nego u srednjem obrazovanju, u kome genocid u Srebrenici nije dio službenog kurikuluma, ali nastavnici imaju slobodu da podučavaju.
U istraživanju "Sigurna zona? Srebrenica u holandskim nastavnim materijalima" koje je prije nekoliko godina proveo nizozemski historičar Marc van Berkel, ocijenjeno je da se genocid u Srebrenici spominje u nastavi iz historije uglavnom kroz perspektivu pripadnika nizozemskog bataljona UN-a.
Iako je Srebrenica najveći ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, još je dug put do njenog potpunog prepoznavanja.- ističe Bjorn Wansink
Kontekst rata u BiH obrađuje se vrlo površno, dok se genocid u Srebrenici najčešće prikazuje kroz perspektivu pripadnika nizozemskog bataljona UN-a, pri čemu su žrtve u velikoj mjeri zanemarena, navodi se u istraživanju.
"Iako je Srebrenica najveći ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, još je dug put do njenog potpunog prepoznavanja. Jedna od razlika je u tome što je holokaust mnogo vidljiviji u Nizozemskoj i često se predstavlja kroz narativ o Nizozemcima kao žrtvama nacističke Njemačke", kaže Wasnik.
Wasnik smatra da generalno nastavni planovi i programi u mnogim zemljama nastoje izbjeći fokusiranje na "tamnije strane" historije.
Stava je da Rezolucija UN-a o Srebrenici može doprinijeti sistematičnijem podučavanju, ali naglašava da je nastava historije izrazito političko pitanje i da će mnogo ovisiti o razvoju političkih prilika u Nizozemskoj.
"S jačanjem desno-populističkih pokreta moramo biti oprezni da se nastava ponovo ne počne koristiti za promoviranje nacionalizma i jednostrane perspektive prošlosti", ističe on.
Šta mladi znaju?
Ranije istraživanje, koje je objavila nizozemska mirovna organizacija PAX, pokazalo je i da mladi u toj zemlji gotovo ništa ne znaju o Srebrenici dok čak 95 posto ispitanih za geocid gotovo da nije čulo.
Slična su za RSE potvrdile i američke studentice koje trenutno borave na stručnoj praksi u Češkoj.
Madeline Smith, 20-godišnja studentica Univerziteta Washington and Lee, kaže za RSE da se s temom genocida u Srebrenici nije susrela ni na univerzitetu.
"Ne znam ništa o genocidu u Srebrenici. Bojim se da se s tom temom nisam susrela ni tokom školovanja ni kroz grupe u kojima sam aktivna na univerzitetu. Koliko znam, na mom univerzitetu u nastavi uopće nema sadržaja o genocidu u Srebrenici", ističe ona.
I 20-godišnja Bella Sauer, studentica Univerziteta Indiana, ističe da o genocidu u Srebrenici nije učila u školi.
"Nikada se s tom temom nisam susrela u nastavnim programima. Sve što znam jes da se Srebrenica nalazi u BiH, za koju, također, nisam znala sve dok na drugoj godini studija nisam počela pohađati predmete iz međunarodnih studija", kazala je za RSE.
Različite lekcije u BiH
Dok Memorijalni centar pokušava stvoriti uvjete da se o genocidu u Srebrenici više uči u evropskim školama, ni tri decenije od okončanja rata u BiH nazire se konsenzus za zajednički obrazovni pristup tim temama.
Rat iz 90-ih godina prošlog stoljeća, uključujući genocid u Srebrenici, različito se izučava u školama sa nastavnim planovima na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
O tome da priručnik o genocidu u Srebrenici postane dio kurikuluma, Memorijalni centar razgovara sa vlastima u Federaciji BiH, dok u drugom entitetu RS odbacuju presude kojima je zločin u Srebrenici okvalificiran kao genocid.
Salihović kaže da nije isključeno ni da će doći do otpora u pojedinim kantonima u Federaciji BiH, u kojim nastavni planovi također nisu ujednačeni, dok su za sada sporazumi potpisani sa kantonalnim vlastima u Sarajevu, Tuzli i Zenici.
"Vjerujemo da će ga u nekim sredinama biti, naročito tamo gdje ne postoji bošnjačka većina koja bi bila spremna prihvatiti ovakav pristup. Neka ministarstva mogu smatrati da su postojeće lekcije o genocidu u Srebrenici dovoljne", navela je.
Različita izučavanja u školama u BiH?
Zbog moratorija Vijeća Evrope, učenici osnovnih škola u Bosni i Hercegovini do 2018. nisu učili o ratu, dok im je u današnjim udžbenicima različito interpretiran.
U udžbenicima za devet razred osnovne škole u Republici Srpskoj (RS), osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić predstavljeni su kao važni akteri stvaranja RS-a, dok se genocid u Srebrenici tretira kao "zauzimanje Srebrenice i Žepe od Vojske RS-a".
Među mjestima stradanja navedena je i Srebrenica, ali nema spomena da je u tom gradu Vojska RS-a ubila više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i da je međunarodnim presudama taj zločin okvalificiran kao genocid.
U udžbenicima povijesti za deveti razred osnovnih škola, koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, rat u Hrvatskoj zauzima mnogo bitniju ulogu nego rat u BiH, objavljeno je 2023. u izvještaju Misije OSCE-a.
Genocidom u Srebrenici udžbenici se bave kroz samo nekoliko rečenica, dok oni na hrvatskom jeziku ne koriste riječ genocid nego ga opisuju kao "najveće stradanje civilnog stanovništva nakon Drugoga svjetskog rata".
Podučavanje o genocidu u Srebrenici uvršteno je u zakone o obrazovanju koji su stupili na snagu u Kantonu Sarajevo u maju 2017. No, kako je navedeno u analizi, nije spomenuta osjetljiva tema srpskih civilnih žrtava iz okoline srebreničke enklave.
Pettigrew ocjenjuje da različita tumačenja prošlosti potkopavaju mogućnost utvrđivanja istine, ostvarivanja pravde i suprotstavljanja negiranju genocida.
"Činjenica da postoje različiti prikazi povijesti potkopava svaku mogućnost utvrđivanja istine, postizanja pravde i otpora poricanju i revizionizmu. Ne može biti pomirenja bez istine i pravde. Mora postojati jedna istina, temeljena na presudama", kazao je.
Melisa Forić, autorica izvještaja "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost", smatra da je inicijativa Memorijalnog centra logičan korak nakon Rezolucije o Srebrenici u UN-u.
No, upozorava da obrazovne politike u BiH u najvećoj mjeri oblikuju političke stranke koje su na vlasti.
"Ako se jednog dana promijeni politička klima, moguće je očekivati određeni napredak. Međutim, ako ostane ovakva kakva je posljednjih 20 ili 30 godina, ne vjerujem da možemo očekivati značajnije promjene", kazala je.
Forić ističe da nije realno ni očekivati da će veliki broj nastavnika samoinicijativno ulaziti u osjetljive teme, bez institucionalne podrške, ali da je važno razvijati zainteresiranost učenika za ove teme.
"Nastavnik mora biti spreman ponuditi odgovore zasnovane na činjenicama. Problem je što udžbenici često nude selektivne i jednoperspektivne interpretacije. Zato sudski utvrđene činjenice i baze predstavljaju izuzetno vrijedan resurs i daju nastavnicima sigurnost", kaže ona.
Teško do jedinstva
Kao i u entitetu RS, i vlast u Srbiji naziva genocid u Srebrenici "teškim zločinom" i bila je jedan od najglasnijih protivnika usvajanja Rezolucije o Srebrenici UN-a maju 2024. godine.
Historičar Dragan Popović ističe da su i udžbenici ogledalo državne politike prema prošlosti i pokazuju koju verziju historije vlast želi promovirati.
"Samo jedna udžbenik u Srbiji, koji su napisali ugledni historičari iz Beograda, govori o Srebrenici kao velikom zločinu. U ostalim se ona tek usput spominje, među brojnim zločinima, ili se uopšte ne izdvaja. Izraz 'genocid' apsolutno je neprihvatljiv i ne bi prošao nijednu komisiju Ministarstva prosvjete", naglasio je Popović.
Ističe da je, u trenutnom političkom okruženju, teško očekivati jedinstven pristup u podučavanju, ali da zbog toga ne treba odustati.
"Važno je da ta tema ostane živa i da se o njoj govori. Ne znači da se ne treba pripremati se za trenutak kada političke okolnosti budu dozvolile da se o tome uopšte razgovara.. Tek tada počinje prava rasprava šta mora ući u udžbenike kao nesporna činjenica, a oko čega će postojati različite interpretacije", ističe on.
Smatra da u evropskim zemljama postoji prostor da se govori i o genocidu u Srebrenici, jer je riječ o događaju koji je obilježio kraj 20. stoljeća.
"Međutim, ne verujem da će se mnoge države tome detaljno posvetiti. Iskustvo pokazuje da svaka zemlja u prvi plan stavlja ono što je za nju važno. Tako se, recimo, često govori više o ulozi Ujedinjenih nacija i međunarodne intervencije nego o samim žrtvama", kaže on.
Tri decenije od genocida u Srebrenici osuđeno je više od 50 osoba na oko U godinama nakon prvih hapšenja 1996., za genocid i ratne zločine u tom gradiću u istočnoj Bosni, pred Haškim tribunalom, te sudovima u Bosni i Hercegovini i regiji procesuirani su civilni i vojni zvaničnici bosanskohercegovačkog entiteta RS.
Među njima su bili Radovan Karadžić, bivši predsjednik RS i Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske RS, koji su osuđeni na doživotni zatvor..
Unatoč presudama kojima je potvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, nisu zaustavljeni pokušaji njegovog negiranja, kao ni veličanja osuđenih za ratne zločine.