Iako važi za državu koja je proizvela mnoga sportska imena poznata diljem svijeta, BiH danas bori se da izađe na sportsku evropsku scenu. Talentovanih sportista i ima, ali nedostaje podrška države kako bi se iskoristio sportski potencijal. Tek pojedinci pronesu zastavu BiH na evropskim i svjetskim smotrama, a kolektivni sport je u ćorsokaku.
Novi selektor košarkaške reprezentacije BiH, Aleksandar Petrović, tek izabran na ovu dužnost najavio je plasman na Evropsko prvenstvo 2013. godine u Sloveniji. Slične najave čuju se uglavnom kada dođu novi selektori, ali rezultati do sada nisu bili onakvi kakve su najavili. Razlog tome je najčešće izostanak podrške države. Bez novca teško je ostvariti dobre rezultate.
Sportski savezi grcaju u dugovima a sponzori žele kontinuirane rezultate. Nekolicini ljudi okupljenih oko sportista teško je platiti pripreme, hotele, avionske karte, opremu, ali i dnevnice za igrače, kao i neki vid stimulacije za postizanje dobrog rezultata. Novoizabrani selektor Petrović kaže kako će bosansko-hercegovački košarkaši imati neophodnu finansijsku podršku.
„Što se tiče reprezentacije BiH, ona će biti pokrivena u svim stvarima, a to znači korektan smještaj, dobar trening, kvalitetna hrana, dnevnice igračima. Tu neće faliti ništa“, kaže Petrović.
Aleksandar Petrović
S druge strane, generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH, Harun Mahmutović, koji odlično poznaje stanje u bosansko-hercegovačkom sportu, plasman na evropsku košarkašku smotru ocijenio je kao novi pokret – bez novca do vrhunskih rezultata.
„Mi smo u novom projektu. Pokušavamo da napravimo dobar rezultat bez puno novca. Ukoliko uspijemo, napravit ćemo svjetske promjene“, rekao je on.
Osim fotografiranja nakon osvojenih medalja sa sportistima, bosansko-hercegovački političari ne nude ništa više. Finansijska pomoć nekolicini uspješnih bosansko-hercegovačkih sportista stiže uglavnom sa nižih instanci vlasti.
Država je ostala nijema i gluha i na bronzanu medalju sa EP u ruskom Kazanju, mlade bosansko-hercegovačke stonoteniserke Emine Hadžiahmetović. Iako je ovom medaljom Emina ostvarila jedan od najvećih poslijeratnih uspjeha bosansko-hercegovačkog stonog tenisa, to nije dovoljno da bi država podržala jednu od najtalentovanijih sportašica BiH. Njena sestra i trener, Amela Hadžiahmetović-Bičo, ističe da bez podrške porodice Emina ne bi imala ovakve rezultate.
„Niti jedna ta institucija, koja treba da taj novac, ne daje novac iz svog džepa. Nešto je dobila 2010., ali nakon 2011. i druge evropske medalje, ništa. Nekih slikanja jeste bilo, ali nakon tog slikanja ništa konkretno nije bilo. Mi od slikanja ne možemo trenirati niti možemo živjeti“, ističe ona.
Nema sistema finansiranja vrhunskih sportista
Iako je treći iz BiH, koji je osvojio zlatnu medalju na evropskom prvenstvu, te postao najbolji evropski džudista, Amel Mekić, nije imao podršku države. Podršku mu je dala porodica, te nekoliko pojedinaca.
Amel Mekić
„Ovo su bila turbulentna vremena. Bilo je teško, ali se iskreno nadam da će se napokon napraviti pravi sistem dijeljenja novca iz budžeta, da oni stvarno dođu u ruke onih koji najbolje prezentuju našu BiH, ili onih koji su stvarno u mogućnosti da naprave i osvoje neku veliku medalju“, kazao je Mekić.
Najveći problem bosansko-hercegovačkog sporta jeste nepostojanje sistema finansiranja vrhunskih sportista. Kolektivni sport je u ćorsokaku jer se svakom klubu novac daje na kašičicu, nikome dovoljno za podvig, ali taman da opstaje. Individualni sportisti donekle se i bore, pa uz pomoć sponzora i ličnih kontakata uspiju ostvariti rezultate. Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, prof.dr. Izet Rađo, smatra kako su uspjesi poput Mekićevog, ravni ekcesu.
„U moćnim i velikim državama postoje moćni sportski sistemi u kojima se zna da je legislitava tačno definisana. Zna se ko šta radi i na koji način radi. Tačno su određeni novci, koji se znaju kuda idu, kako se troše, kako se pravdaju i šta je funkcija tog novca“, navodi Rađo.
Da BiH nema izgrađen sistem finansiranja vrhunskog sporta, potvrđuje i nekada najbolji rukometni golman svijeta, igrač banjalučkog Borca, Abaz Arslanagić. Kaže kako se kao selektor rukometne reprezentacije BiH susreo sa problemima, koji su za svakog sportistu poražavajući.
„Ja kao selektor reprezentacije morao sam da hodam po Sarajevu i po državi Bosni i Hercegovini, da skupljam novac za osnovnu djelatnost, a to je takmičenje i putovanje“, navodi on.
Nekadašnji bosansko-hercegovački reprezentativac, danas trener u Francuskoj, Faruk Hadžibegić smatra kako bosansko-hercegovački političari moraju shvatiti koliko koristi BiH može imati od sporta.
„Sve zemlje svijeta ulažu puno u sport. Treba se poslužiti iskustvom naših susjednih zemalja, šta su uložili u sport, a sve što su uložili, vratili su kroz promociju države. Zbog čega to ne bi iskoristili“, pita se Hadžibegić.
Za razliku od susjednih zemalja koje su prepoznale važnost sporta i promociju države kroz sport, BiH još uvijek je daleko od toga. Bosansko-hercegovačka sportska scena ima talentovanih sportista, međutim bez podrške države brzo ih gubi jer veliki broj njih odluči se nastupati za neku drugu državu, koja će mu kao sportisti omogućiti sve uslove za usavršavanje, ali i normalan život.
