Razija Mujanović, Mara Lakić, Jasmin Mrkonja, Muhamed Mujić, Vesna Bajkuša samo su neki od zaslužnih sportista koji su osvajali zlatne i srebrne medalje na olimpijadama, evropskim i svjetskim takmičenjima, i koji su danas potpuno zanemareni. Mogli su birati zemlju u kojoj će živjeti. Izabrali su BiH i jedini su zaslužni sportisti u svijetu koji nemaju penzije, niti im je status riješen.
Slavna košarkašica Razija Mujanović:
„Ja i drugi sportisti koji su se odlučili za BiH već 1992., mi smo mogli odlučiti se za neku našu susjednu državu ili za neku državu u Evropi. Međutim, sad se niko ne obazire na neka naša prava. Jednostavno, ljudi su zaboravili da mi postojimo uopšte.“
Nekadašnji rukometaš i trener Jasmin Mrkonja:
Jasmin Mrkonja„Iz reprezentacije Jugoslavije 1986., zlatna medalja iz Švajcarske, već pet godina uživaju te naknade. I ne samo što ih uživaju u finansijskom smislu, oni su maltene počasni građani u tom nekom sportskom smislu, i ne mogu čudom da se načude da kod nas to nije riješeno, a kamoli da smo tek sad počeli nešto ozbiljnije da govorimo. To zaista govori i o državi mnogo jer svaka pametna država će svoje veličine u bilo kom domenu života sigurno isticati. Mi smo najbolji ambasadori naše države ovakve kakva jeste. Zaista ne mogu da shvatim ovaj maćehinski odnos prema vrhunskim sportistima.“
Sport je od Dejtona u nadležnosti entiteta. Federacija nije učinila ništa da ovim ljudima riješi i oda priznanje. Na nivou države Zakon o sportu je usvojen, ali se ne primjenjuje. Usvojena je i uredba kojom se zaslužnim sportistima priznaje poseban status, ali su imali rok do kada ih granski sportski savezi moraju prijaviti. Problem je nastao što sportiste o tome niko nije obavijestio. Suad Džafić iz sektora za sport Ministarstva civilnih poslova BiH:
„Meni je žao što sportski savezi koji su jedini legitimni da izvrše prijavu za kategorizaciju sportista nisu obavili svoj dio posla.“
Republika Srpska je imala više sluha za zaslužne sportiste koji su odlučili živjeti u tom entitetu. Dejan Travar, viši stručni saradnik u Sekretarijatu za sport i omladinu RS:
“RS je 2007. godine donijela uredbu o nacionalnim sportskim priznanjima RS. Nisu to sportske penzije, to su naknade za doprinos razvoju sporta.“
Slađana Golić, za vrijeme dok je igralaZaslužni sportisti u RS uživaju status počasnih građana. Potvrdila nam je to i košarkašica Slađana Golić:
„Mislim da je odnos grada Banje Luke i RS fenomenalan prema nama sportistima, da su oni prepoznali da smo pravi ambasadori, a to je jedan od razloga što sam ostala ovdje da živim. Vlada RS je prepoznala i dala nam nacionalne penzije. Normalno da je tu trebao rezultat, to ne može dobiti svako.“
Nekadašnja košarkašica Mara Lakić kaže sportaši ne traže milostinju, samo ono što im pripada:
„Tražimo od Ministarstva civilnih poslova BiH da odmah izmijeni Pravilnik o kategorizaciji sportista BiH, da se odmah donese odluka o visini doživotne penzije od tri prosječne neto plaće. Tražimo da se odmah poslije usvajanja ovih odluka počnu isplaćivati doživotne penzije zaslužnim sportistima.“
Sportisti kojima smo se nekad ponosili, koji su mnogim generacijama bili uzor, danas su potpuno razočarani. Tražiće, kažu, rješenje svog statusa u narednih mjesec dana. Ukoliko ne naiđu na razumijevanje, dobro će razmisliti ima li smisla ostajati u državi koja ne mari za njihov uspjeh. Razija Mujanović:
„Što bi bilo žalosno za ovu državu da nema nijednog zaslužnog sportiste. A ne znam kako će se onda razvijati sport u budućnosti. Ko će biti uzor ovim mlađim generacijama? Sami ljudi na vlasti dovode do toga da sport izumire u ovoj državi.“
Slavna košarkašica Razija Mujanović:
„Ja i drugi sportisti koji su se odlučili za BiH već 1992., mi smo mogli odlučiti se za neku našu susjednu državu ili za neku državu u Evropi. Međutim, sad se niko ne obazire na neka naša prava. Jednostavno, ljudi su zaboravili da mi postojimo uopšte.“
Nekadašnji rukometaš i trener Jasmin Mrkonja:
Sport je od Dejtona u nadležnosti entiteta. Federacija nije učinila ništa da ovim ljudima riješi i oda priznanje. Na nivou države Zakon o sportu je usvojen, ali se ne primjenjuje. Usvojena je i uredba kojom se zaslužnim sportistima priznaje poseban status, ali su imali rok do kada ih granski sportski savezi moraju prijaviti. Problem je nastao što sportiste o tome niko nije obavijestio. Suad Džafić iz sektora za sport Ministarstva civilnih poslova BiH:
„Meni je žao što sportski savezi koji su jedini legitimni da izvrše prijavu za kategorizaciju sportista nisu obavili svoj dio posla.“
Republika Srpska je imala više sluha za zaslužne sportiste koji su odlučili živjeti u tom entitetu. Dejan Travar, viši stručni saradnik u Sekretarijatu za sport i omladinu RS:
“RS je 2007. godine donijela uredbu o nacionalnim sportskim priznanjima RS. Nisu to sportske penzije, to su naknade za doprinos razvoju sporta.“
„Mislim da je odnos grada Banje Luke i RS fenomenalan prema nama sportistima, da su oni prepoznali da smo pravi ambasadori, a to je jedan od razloga što sam ostala ovdje da živim. Vlada RS je prepoznala i dala nam nacionalne penzije. Normalno da je tu trebao rezultat, to ne može dobiti svako.“
Nekadašnja košarkašica Mara Lakić kaže sportaši ne traže milostinju, samo ono što im pripada:
„Tražimo od Ministarstva civilnih poslova BiH da odmah izmijeni Pravilnik o kategorizaciji sportista BiH, da se odmah donese odluka o visini doživotne penzije od tri prosječne neto plaće. Tražimo da se odmah poslije usvajanja ovih odluka počnu isplaćivati doživotne penzije zaslužnim sportistima.“
Sportisti kojima smo se nekad ponosili, koji su mnogim generacijama bili uzor, danas su potpuno razočarani. Tražiće, kažu, rješenje svog statusa u narednih mjesec dana. Ukoliko ne naiđu na razumijevanje, dobro će razmisliti ima li smisla ostajati u državi koja ne mari za njihov uspjeh. Razija Mujanović:
„Što bi bilo žalosno za ovu državu da nema nijednog zaslužnog sportiste. A ne znam kako će se onda razvijati sport u budućnosti. Ko će biti uzor ovim mlađim generacijama? Sami ljudi na vlasti dovode do toga da sport izumire u ovoj državi.“
