Crnogorska javnost ne pamti da je zbog neprofesionalnog ili nezakonitog rada procesuiran tužilac ili sudija. I oni koje je pratio loš glas, po običaju su završavali u advokaturi. Šta je advokatska komora učinila da se zaštiti od priliva sumnjivih kadrova?
Godinama unazad tužioci i sudije, koji su u fokusu javnosti bili zbog sumnji u neprofesionalan i nezakonit rad, kao po kazni završavali su u - advokatskoj komori.
Organizacije koje su pratile rad sudova i tužilaštva skretale su pažnju da izostaje utvrđivanje profesionalne odgovornosti onih koji bi, nakon što dobiju signal da su pretjerali, spas nalazili u advokatskoj licenci.
Predsjednik Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović kaže da vode računa o tome da svaki novi član mora ispunjavati uslove koji su definisani Zakonom o advokaturi.
"Prema našem Zakonu o advokaturi ko god je učinio neko krivično djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje posla, on ne može biti upisan u imenik advokata. Dešavalo se, i bilo je nekoliko slučajeva, da predstavnici pravosuđa, dakle bivše sudije i tužioci, nakon dobijanja razrješenja u tužilaštvu i sudstvu podnesu molbu za upis u advokatsku komoru", navodi Begović, te ističe:
"Mogu reći iskreno da je Komora u dva ili tri slučaja od Skupštine i od Sudskog savjeta tražila izjašnjenje pismeno u kome bi nas obavijestili o razlozima za razrješenje, međutim, nikada nismo dobili odgovor. Ili su ta lica, prije nego što su razrješena, na lični zahtjev im je prestao radni odnos, tako da Komora formalno nije imala zakonskih uslova da onemogući upis takvih lica u imenik."
I poznati podgorički advokat, Goran Rodić, koji napominje da nije u upravnim organima Komore, smatra da Komora često nije bila u prilici da pojednicima zatvori vrata, jer su izostajali utemeljeni i formalni razlozi.
"Sve priče koje se u javnosti pominju za određene kandidate koji dolaze iz redova tužilaca ili sudija, ostaju samo na nivou priče, jer je za formalni upis mjerodavna jedino eventulana odluka koja bi postojala a vezana je za kandidata, u smislu disciplinske odgovornosti, neke eventualne krivične presude vezane za nezakonit rad takvog kandidata", konstatuje Rodić.
Zoran Begović ovu praksu detektuje kao ozbiljan problem i kaže da razumije primjedbe da zbog neutvrđivanja odgovornosti sumnjivi kadrovi ostaju dio pravosuđa.
"To je problem sa kojim se u Komori susrećemo. Uvijek se postavlja logično pitanje kako neko ko nije podoban za obavljanje tužilačke ili sudijske funkcije može raditi u advokaturi, ali su nama ruke vezane upravo iz razloga koje sam ranije naveo, jer ne možemo uskratiti pravo na rad bilo kome, jer je to Ustavom zagarantrovano pravo", tvrdi Begović.
Goran Rodić ključnu odgovornost adresira na tužilaštvo i sudove koji su, umjesto da utvrđuju odgovornost svojih bivših kadrova, ljudima koji su javno sumnjičeni za neprofesionalnost i nezakonitosti u radu samo stavljali do znanja da je vrijeme da potraže novi posao.
"U tom bi dijelu trebalo ispitivati odgovornost u tužilaštvu i sudu, da li oni ikada pokreću pitanje odgovornosti protiv svojih službenika, tužilaca i sudija, za eventualne propuste u radu koji ih čine nedostojnim funkcije koju obavljaju", ocjenjuje Goran Rodić.
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa, Stevo Muk, smatra da je ovo samo još jedan prilog opštoj neodgovornosti koja vlada na svim nivoima u državi i društvu. On kaže da je ovaj oblik neodgovornosti posebno opasan za funkcionisanje sistema jer se odnosi na pravosuđe.
"Veliki broj, prije svega sudija, prelazi iz pravosuđa i pored brojnih navoda i indicija, nekad i očiglednih dokaza o njihovoj neodgovornosti, a da ta neodgovornost nije utvrđena u institucijama sistema. To onda doprinosi tome da mi kao društvo ne znamo šta je istina o njihovoj odgovornosti, odnosno nedogovornosti, pa oni odlaze sa najboljim ocjenama, iako je jasna percepcija javnosti koja je pratila njihov rad da to ne stoji", ističe Muk i zaključuje:
"Posljedica svega toga može biti da oni sa punim pravom tvrde i dalje da su svoj posao radili dobro jer nijedna institucija nije utvrdila njihove greške i odgovornost. To ih, naravno, može kasnije kandidovati da se ponovo vrate u pravosuđe ili čak na visoke državne funkcije. Tako da mislim da se ta praksa državi vraća kao bumerang na vrlo negativan način."
