Svetlana će i ovu zimu dočekati u mraku. Trinaestu po redu.
Želela bi, kaže, da njeni unuci "dobiju sijalicu da bi normalno rasli".
Međutim, zbog duga koji je, kako kaže, dostigao više od 300.000 dinara, struja joj je isključena pet godina nakon što se 2008. uselila u socijalni stan u Kamendinu u Zemun Polju, na periferiji Beograda.
U početku su, kaže Svetlana Jovanović za Radio Slobodna Evropa (RSE), plaćali kiriju i Infostan oko 16.000 dinara, i račun za struju koji je iznosio između tri i pet hiljada dinara.
"Kad smo ostali bez socijalne pomoći, mi nismo više mogli da plaćamo račune", priča 62-godišnja Svetlana.
U tom stanu na obodu glavnog grada Srbije, koji im je dodeljen kao materijalno ugroženima, živi sa mužem, koji je invalid, ćerkom i troje male unučadi.
U Beogradu postoji ukupno 285 socijalnih stanova. A socijalne stanove u Kamendinu koristi oko 600 ljudi.
Nađa Marković, viša pravna savetnica u A 11 – Inicijativi za ekonomska i socijalna prava, kaže da je socijalno stanovanju u Beogradu "krajnje neodrživo i nepriuštivo", i u suprotnosti s onim što bi trebalo da bude.
"Njihovi računi za Infostan su ogromni, ako imamo u vidu da je to socijalan stan. Vi imate mesečni trošak samo za račune oko 20 i nešto hiljada. Onda ste često u situaciji da birate da li ćete da platite račune ili ćete da živite život jednostavno i plaćate hranu", objašnjava Nađa.
Zbog toga, kako kaže, stanari upadaju u velika dugovanja, koja idu ka izvršiteljima i potencijalnim prinudnim iseljenjima.
"Socijalni stan treba da bude neko održivo rešenje za ljude koji su u nekoj vrsti socijalne ugroženosti", ističe Nađa za RSE.
Međutim, kako kaže, Svetlanin slučaj nije usamljen - bez struje ili u strahu od iseljenja živi nemali broj korisnika socijalnih stanova u Zemun Polju.
"Dolazi do getoizacije tog dela stanovništva tamo", kaže Nađa.
Kako do socijalnog stana u Beogradu?
Porodice koje žive u socijalnim stanovima u Kamendinu su do stanova došle putem konkursa Grada Beograda, preko Sekretarijata za socijalnu zaštitu.
Nađa Marković iz A 11 objašnjava da se najpre podnosi dokumentacija koja dokazuje materijalni status, nakon toga se potpisuje ugovor o zakupu na određeno sa Gradom.
Stanari tu po pravnom osnovu mogu da borave pet godina, boravak produžava na zahtev korisnika. Grad je u početku subvencionisao troškove za 50 odsto, međutim to se promenilo 2014.
"Njihove obaveze su da plate taj zakup, koji sam po sebi nije veliki. Ali je problematično što se on obračunava kao stavka u računu za Infostan, u objedinjenom računu. Oni zbog tih velikih računa za Infostan ne mogu da plate odvojeno kiriju a odvojeno komunalije, nego moraju da plate ili ceo račun ili da ne plate ništa ako nemaju."
Takav konkurs grad nije raspisivao od 2018. godine.
Da li se radi na rešavanju problema ljudi koji žive u socijalnim stanovima, iz ovog Sekretarijata RSE nije dobio odgovor do objavljivanja teksta, kao ni od Sekretarijata za pravne i imovinske poslove. Nem na upite RSE bio je i Grad Beograd, kao i Ministarstvo za socijalnu zaštitu. Odgovor smo dobili jedino od Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu – da ne raspolaže podacima o socijalnim stanovima.
Porodica Jovanović zbog neplaćenog duga je dobila sudsku presudu da se iz stana iseli, a na vrata su im dolazili i izvršitelji.
"Dolazili su jedno deset puta da mi popisuju stvari, kad vide kako živim - beda, sirotinja, napišu nešto i odu", priča Svetlana.
Nađa iz A11 objašnjava da postupci iseljenja mogu da traju dugo.
"Ova dugovanja uglavnom umeju da uključe brdo izvršitelja. Dosta ljudi je dobilo to rešenje, ali nije donet finalni zaključak o izvršenju tog rešenja, odnosno da se pokrene iseljenje."
Svetlana za RSE kaže da su kucali na sva vrata gde su mogli kako bi pronašli izlaz iz svog problema.
Kada su se obratili Centru za socijalni rad, kako kaže, rečeno im je da dug moraju sami da plate.
Ali novca nemaju.
"Idemo po kantama, i po pijacama, od toga živimo. Uzmemo 500, hiljadu dinara da bi preživeli, ja, moja ćerka sa troje dece i moj muž invalid. On prima 14.000 samo tuđu nego i pomoć. I ćerka 20.000 dečji dodatak, da li može da se živi sa 34.000?", pita se ona.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), u Srbiji ispod praga rizika od siromaštva živi oko 20 odsto ljudi.
U 2024. godini to je bila svaka osoba koja živi sama, i ima prihod niži od 35 606 dinara (oko 300 evra).
Novčanu socijalna pomoć u Srbiji pre primene Zakona o socijalnoj karti 2022. godine primalo je više od 200.000 ljudi. Međutim, bez prava na tu vrstu pomoći ostalo je više od 40.000 ljudi nakon uvođenja registra Socijalna karta.
Registar predstavlja "jedinstvenu i centralizovanu evidenciju, u elektronskom obliku koja sadrži tačne i ažurne podatke o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca", a čiji je jedan od ciljeva pravednija raspodela socijalne pomoći.
Svetlana ne prima novčanu socijalnu pomoć, koja iznosi tek nešto više od 12.000 dinara (oko 100 evra), a zbog godina ne može da nađe posao.
"Ja odem na biro i tražim posao, oni kažu 'baba idi kući, spavaj, tvoje vreme je prošlo'", priča Svetlana.
Zato, kaže, moraju da se snalaze. Vodu za kupanje greju na plinskoj boci, telefon pune kod lokalnog obućara, i tu uslugu plaćaju 50-ak dinara, a noću prostor osvetljavaju svećama.
Sa svojim primanjima, porodica Jovanović ne može da priušti ni trećinu prosečna potrošačke korpe za 2025. godinu za tročlano domaćinstvo, koja iznosi 916 evra. Nedostižna je i ona minimalna – od oko 480 evra.
Pomoć su im, kaže Svetlana, jedino pružili Inicijativa A 11 i Združena akcija "Krov nad glavom" – od pravnog zastupanja do donošenja namirnica.
Nađa za RSE kaže da se A 11 godinama bavi problemom socijalnog stanovanja, ali da nikada nisu dobili odgovor ni od Sekretarijata za imovinske i pravne poslove, ni od Sekretarijata za socijalnu zaštitu.
Međutim, ova organizacija planira da ponovi "Inicijativu za rešavanje socijalnih i komunalnih problema korisnika socijalnih stanova u Zemun polju" koju su i ranije pokretali a koju su potpisali korisnici socijalnih stanova u Beogradu, da se pronađe sistemsko rešenje za stanara koji su u situaciji poput Svetlanine.
"Ukoliko se otpišu dugovi, da se napravi neki novi sistem, koji će imati stvarno niske komunalije i biti stvarno održiv i priuštiv ljudima koji su socijalno ugroženi", kaže ona.
Napominje da je situacija sa socijalnim stanovima nešto bolja u drugim gradovima Srbije, gde su troškovi stanovanja niži.
"Što je osnovni uslov kako ljudi ne bi upali u dugove i kako bi mogli sami sebe da izdržavaju", zaključuje Nađa Marković iz Inicijative A 11.