Slučaj Luke Ritza probudio društvo, maloljetničko nasilje smanjeno

U Hrvatskoj se pak, znatno smanjilo maloljetničko nasilje, barem prema policijskim statistikama. Prema podacima MUP-a, broj takvih kaznenih djela smanjen je u proteklih pet godina čak za 25 posto. Međutim, stručnjaci i roditelji upozoravaju da je nasilje među mladima i dalje velik problem, pogotovo novi oblik nasilja, putem interneta (Cyberbullyng).

„Moj Luka je imao 18 godina kada je postao žrtva maloljetničkog nasilja. Vraćao se sa jednog rok koncerta, 12. 6. 2008. godine, nije bilo čak ni kasno, oko jedan poslije ponoći. Na autobusnoj stanici su ga ubili zato što im je bilo dosadno, kako je ubojica izjavio. To je najstrašnija rečenica koju sam čula", priča majka Luke Ritza, zagrebačkog maturanta kojeg su zbog mobitela i tri kune pretukli maloljetni nasilnici, od 16 do 18 godina, umro je 12 dana kasnije, od posljedica ozljeda.

Zbog tragične sudbine, taj svestrani mladić (sjajno je pisao, crtao, svirao gitaru, imao svoj bend, djevojku i puno prijatelja) postao je simbolom borbe protiv uličnog nasilja u Hrvatskoj. Svačije je pravo disati, svačije je pravo živjeti, napisao je Luka, samo godinu dana prije smrti.

Na žalost, nastavlja Lukina majka, Suzana Ritz, hrvatsko pravosuđe nije dovoljno oštro kaznilo one koji su te noći „iz dosade“, nasilno i bez ikakvog povoda, prekinuli disanje njezina sina:

„Od njih pet, samo je jedan dobio kaznu zatvora od godinu i šest mjeseci i pušten je prije zbog dobrog vladanja jer je maturirao. Jedino što sam mogla reći nakon pravomoćne presude, i dalje stojim iza te rečenice, jeste da je - pravosuđe poslalo poruku", kaže Suzana Ritz.

Lukini su roditelji, zajedno s Lukinim prijateljima pokrenuli niz akcija i projekata kojima ukazuju na golemi problem maloljetničkog nasilja, a osnovali su i Savjetovalište Luka Ritz:

„U međuvremenu smo organizirali i grupe podrške za roditelje čija su djeca žrtve, ali isto tako i grupe podrške za roditelje čija djeca imaju poremećaj u ponašanju. Svaki roditelj to prepozna, ali ne želi svaki roditelj to priznati sam sebi jer njemu priznanje, da ima nasilno dijete, znači pitanje gdje je pogriješio u odgoju, a roditelji se ne vole suočiti sa tim.”

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta utemeljilo je godišnju nagradu Luka Ritz, kojoj je cilj promicati toleranciju i nenasilje među mladima. Vrlo je vrijedna bila i UNICEF-ova akcija Stop nasilju u školama.

Postoje hrabri telefoni i brojne aktivnosti koje su zadnjih nekoliko godina, uz pomoć države i europskih sredstava, pokrenule civilne udruge u Hrvatskoj. Rezultat svega toga je smanjeno nasilje - ističe Morana Makovec, voditeljica Službe za mlade u Ministarstvu socijalne politike i mladih:

„U 2013. godini smo izdvojili milion i pol kuna u tu svrhu, a to su nenasilno rješavanje sukoba među mladima, prevencija nasilja u partnerskim vezama među mladima i prevencija govora mržnje na Internetu. Naše Ministarstvo pokreće kampanju protiv govora mržnje na Internetu, koja će primarno biti usmjerena na mlade, ali je zapravo generalno usmjerena na senzibilizaciju javnosti pri sprečavanju i prepoznavanju govora mržnje. U svakom slučaju, to će biti nacionalna kampanja koja slijedi evropsku kampanju, odnosno kampanju Vijeća Europe, koju također provodi većina članica Vijeća Europe", navodi Morana Makovec.

Hrvatska je policija u 2012. zabilježila 472 kaznena djela s elementima nasilja i teškog nasilja - ističe voditelj odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta u Ministarstvu unutarnjih poslova, Dragan Josipović. I Josipović ocjenjuje da je smanjenje nasilja među mladima u Hrvatskoj rezultat intenzivirane i sve bolje prevencije:

„Procjena ide da je taj pad unatrag pet godina oko 25 posto u odnosu na raniji period, kada su u pitanju kaznena djela, ali značajno je za istaknuti da u Republici Hrvatskoj unatrag pet godina bilježimo i pad kažnjivih ponašanja mladih u vidu prekršajnih djela, prije svega u smislu različitih vidova narušavanja javnog reda i mira.”

Odrastamo s nasiljem

Prema iskustvu i ocjeni stručnjaka, maloljetničko naselje je najprisutnije kod završnih razreda osnovne škole i prva dva razreda srednje škole, što su nam potvrdili i učenici osnovne škole u zagrebačkom naselju Travno:

„Osmaši su nagori prema nama mlađima.”

„Nekada nas znaju gurati, kada se ne želimo maknuti. Jedan me dečko gađao nekakvom pračkom.”

„Na Facebook-u nam uvijek stižu uvrede.”

Nitko od 20-tak anketiranih gimnazijalaca Prve zagrebačke gimnazije nije svjedočio o nasilju u školi, tek ponekom naguravanju ili lakšoj tučnjavi u večernjim izlascima:

„Ne primjećujem nikakvo nasilje po hodnicima, niti sam ikada svjedočila tome u našoj školi, dok u osnovnoj da. Kao klincima je to nekako normalnije, a sada to više nije zrelo.”

„Jedino kada neko jako popije, a to su većinom dečki, a ne djevojke.”

„Znam jedan slučaj u kojem su se neki dečki organizirali da pretuku jednog dečka. Preko FB su mu organizirali zajednički inbox poruke. Policija je saznala za to i sve to obustavila to.”

„Općenito je sve krivo. Odgoj velikim dijelom, ali i okolina. Na televiziji je sve više nasilnih sadržaja i djeca odrastaju s time. Sve više to prihvaćaju jer vide da je to nešto svakodnevno i to se reflektira na njih. Na svakom programu je neko nasilje i to postaje normalno i uobičajeno.”

Voditelj Odjela za rad s mladima u osječkom PRONI centru, Goran Jelenić, upozorava na osobito opasno internetsko nasilje u partnerskim vezama, pa će se idućih mjeseci, u sklopu projekta - Nasilje, ne hvala -, financiranog kroz IPA program i sufinanciran sredstvima Vlade RH, u školama tri hrvatske županije, Sisačko-moslavačkoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj, održati niz radionica baš na tu temu:

„Pogotovo se to događa nakon raskida tako što objave nečije fotografije – kao ja sam bio sa ovom djevojkom, pa pokazuju slike okolo, što je stvarno neugodno za drugu osobu. To nasilje je kao dječja šala, ali zapravo ostavlja posljedice na mlade ljude, koji se zapravo onda povlače i zatvaraju. Neko to lakše prebrodi, neko ne", kaže Jelenić.

Psihologinja na Hrabrom telefonu, zagrebačke Poliklinike za djecu i mlade, Sandara Tolić, kaže da i roditelji i djeca traže pomoć zbog nasilja putem Interneta. Navodi najsvježiji primjer zagrebačke osmoškolke, čija majka im se obratila za pomoć jer joj kćerka ne može više izdržati zastrašujuću izoliranost i uvredljive poruke putem mobitela i Facebooka, samo zato što je povučenija:

„Također je imala odlične ocjene, pa su je zvali štrebericom u razredu. Između ostalog je bila slabijeg socio-ekonomskog statusa, što znači da nije imala najnoviji mobitel ili slično", navodi Sandara Tolić.

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, doktorica Gordana Buljan Flander, procjenjuje, suprotno policijskim statistikama, da se stanje u zadnjih pet godina baš i nije bitnije promijenilo i da 27 posto djece u Hrvatskoj, svakodnevno ili gotovo svakodnevno, doživljava neki od oblika nasilja:

„Proširili su se načini počinjenja nasilja, odnosno sve je prisutnije elektroničko nasilje, a to nasilje čak može biti i okrutnije od tradicionalnog, zato što počinitelj nema fizički pred sobom žrtvu, pa ne može vidjeti posljedice svog čina. Ne može vidjeti patnju na licu žrtve", konstatira doktorica Gordana Buljan Flander.