U sklopu obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici i sjećanja na žrtve, u Evropskom parlamentu (EP) postavljena je izložba fotografija koje, kako kaže njihov autor, fotoreporter novinske agencije Reuters Dado Ruvić, "same za sebe pričaju nečujnu priču o gubitku, nemoći, izgubljenosti, potrazi, nikad nestaloj nadi, ali najviše o istinskoj boli nezaraslih rana". O ovoj izložbi govori njen organizator, poslanik iz Švedske, Jasenko Selimović (rođen u Sarajevu, 1968.)
RSE: Kako protiče izložba, šta je njena poruka u okviru ukupne komemoracije za žrtve genocda?
Selimović: Cilj je da se na evropskom nivou komemoriše Srebrenica i podsjeti na ono što se dogodilo tamo, da se u centru, može se reći, evropske vlasti, pokažu slike žrtava ali i ljudi koji su doživjeli i preživjeli genocid, da evropska javnost, evropski šefovi vlada, parlamentarci putem fotografija vide šta se ustvari desilo i šta je jedan od razloga velike tragedije u Bosni i Hercegovini.
Izložba je odlično primljena, bio je veliki odziv, i parlamentaraca i drugih posjetilaca. Zamjenik predsjednika parlamenta je otvorio izložbu zajedno sa mnom i jednom djevojkom koja živi u Švedskoj a inače je dijete iz Srebrenice, koja je preživjela to sve. Ona se zove Teufika Šabanović i njen otac je ubijen u Srebrenici.
RSE: Osim velikog broja posjetilaca na izložbi, odvijala se i zanimljiva rasprava na dva okrugla stola. Jedan je nosio naziv „Može li umjetnost graditi mostove tamo gdje političari ne mogu?“
Selimović: Da, razgovarali smo o tome šta umjetnost može da uradi, koju ulogu može imati u osvješćivanju ljudi, na koji se način kroz umjetnost mogu ispričati priče koje su politički vrlo komplikovane ili koje se kroz politiku ne mogu do kraja ispričati. To se posebno odnosi na mjesta gdje treba da se ispričaju, na primjer u Srbiji, u Beogradu, gdje je to na politički način skoro nemoguće. U Sarajevu, čini mi se, i u Bosni i Hercegovini, svi manje-više znaju šta se desilo. Iako neki poriču istinu, oni je ipak znaju. Takođe smo raspravljali o tome može li umjetnost pomoći u procesu pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije..
Na okruglom stolu su učestvovali i gosti - Direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda i poznata dramaturginja Borka Pavićević, kosovski novinar Veton Surroi, njegov švedski kolega Goran Rosenberg te hrvatska pozorišna rediteljica Aleksandra Saša Broz.
RSE: Slažete li se da je Evropski parlament već pokazao dostojanstven odnos prema žrtvama genocida u Srebrenici?
Selimović: Evropski Parlament je usvojio Rezoluciju o Srebrenici, evo sada je postavljena izložba, bilo je i ranije komemorativnih skupova za žrtve genocida. Čini mi se da u Evropskom parlamentu nije bilo većih pokušaja da se negira ono što se desilo, da se poriče ali, bez obzira na to, treba stalno napominjati šta se desilo. Jer, kad se to desilo ili kad je rat tek počeo, u bivšoj Jugoslaviji, ali i u Evropi, preovladavalo je mišljenje da su Milošević, Karadžić i Mladić neki posljednji komunistički diktatori. Ali, tek ćemo poslije shvatili da, i kad komunizam propadne i kad Jugoslavija propadne, ovi ljudi nisu bili posljednji komunistički diktatori, nego prvi nacionalistički diktatori, prvi u ovom talasu koji se sada dešava Evropi. Evropa je na putu jačanja nacionalizma, koji je stravičan. Ima puno zemalja gdje je taj nacionalizam već ušao u srž društva, uvukao se u kičmu društva.
To se BiH desilo, sa najvećim mogućim i najgorim mogućim posljedicama – rat, smrt, izbjeglištvo, ljudi koji su pobijeni a kao kulminacija – genocid u Srebrenici. To je na prostoru bivše Jugoslavije bio prvi drastični pokazatelj šta će se desiti, šta se ustvari može desiti u ovom svijetu ako nastavimo putem kojim sada očito Evropa ide.
RSE: Želim Vas podsjetiti da Bosna i Hercegovina, odnosno njen parlament nije nikada usvojio Rezoluciju o genocidu počinjenom u Srebrenici, za razliku od nekih evropskih zemalja, pa i Evropskog parlamenta.
Selimović: Znam, i moram reći da je to sramotno. To je strašno sramotno, da se u zemlji u kojoj se to desilo nije usvojila Rezolucija kojom se osuđuje genocid ali i drugi zločini u BiH. To je toliko sramotno da ja nemam riječi kako da to opišem, ali ono što ja mogu da uradim jeste da se ovdje borim sa tim i da pokušavam u Evropskom parlamentu to da uradim. S druge strane, to će biti, naravno, jedan od uslova uključivanja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Sigurno će se tražiti ne samo Rezolucija, nego i da se promijeni čitav odnos Republike Srpske prema Srebrenici.
Drugi okrugli sto koji smo organizovali bio je posvećen ubrzanju procesa integrisanja BiH u EU. Pored ostalog se čulo da se svi koji poriču genocid u Srebrenici, moraju se s tim suočiti. I to je svima jasno. Ali, još jednom ponavljam da je neprihvatljiva činjenica da Bosna i Hercegovina nema Rezoluciju koju ima Evropski parlament i druge zemlje Evrope.
RSE: Vi ste zajedno s poslanikom EP iz Hrvatske Jozom Radošem formirali Grupu prijatelja BiH. Radoš je s vama bio i glavni organizator sjećanja na žrtve srebreničkog genocida. Na okruglom stolu je rekao da „istina o onome što se događalo, ne samo u Srebrenici, nego na čitavom prostoru bivše Jugoslavije nije univerzalna. A istina, bez obzira na različite poglede na iste događaje, može biti samo jedna“.
Selimović: Vrlo mi je važno to što Jozo Radoš radi, on puno pomaže u tome. Meni je vrlo važno da nam zemlje regiona, prvenstveno Slovenija i Hrvatska, daju podršku. Nisam siguran da iz BiH uvijek imamo podršku onom što radimo kao prijatelji ove zemlje. Čak imam nekad osjećaje da neki ljudi odmažu, da nam prave probleme na tom putu. Zato je za mene vrlo važno da sakupim parlamentarce iz Hrvatske i Slovenije, ali i iz drugih zemalja kako bi pomogli BiH da ubrza svoj evropski put.
Jozo Radoš je jedan od njih a tu je i Ivan Jakovčić, koji mi mnogo pomaže. Skoro svi slovenački parlamentarci pokušavaju da nešto pozitivno urade za BiH. Tu su i ljudi iz drugih zemalja Evrope koji rade sa nama, koji su nam zlata vrijedni. To je vrlo važno – da BiH nema protivnike u zemljama regije, nego da ima veliku pomoć.
Facebook Forum