Voda u Krivoj rijeci je ozbiljno zagađena i spada u najgoru kategoriju zagađenih voda, te je kao takva neupotrebljiva za bilo koju namjenu.
Ovo je 3. aprila rekao gradonačelnik Krive Palanke Saško Mitovski, nakon što je ova opština u Sjevernoj Makedoniji dobila rezultate i od druge analize vode koju je izvršio Institut za javno zdravlje, rađene na zahtjev Ribolovnog društva Mrena.
I analiza prošle sedmice, koju je izvršila laboratorija Tehnolabor na zahtjev opštine, pokazala je zagađenje teškim metalima, uključujući olovo i cijanid.
Odgovornost za prisustvo toksina u Krivoj i Toraničkoj rijeci lokalna vlast vidi u firmi Bulmak 2016 Dooel, koja upravlja rudnikom Toranica.
"Apelujemo na nadležne da reaguju i bez dodatnih odlaganja. Apelujemo i na Državno tužilaštvo da pokrene postupak u skladu sa krivičnom prijavom koju smo podnijeli prošle sedmice", pozvao je Mitovski.
Osnovno javno tužilaštvo u Kumanovu, kako su potvrdili za Radio Slobodna Evropa (RSE), već vodi predistragu i ispituje mogućnosti za krivičnu odgovornost za Bulmak 2016 Dooel.
"Tužilaštvo će nastaviti da preduzima radnje u obliku odgovarajućih naredbi, smjernica i vještačenja za ispitivanje eventualne odgovornosti", navode u odgovoru za RSE.
Javnost očekuje odgovore za slučaj, nakon što su 14. marta na društvenim mrežama podijeljene fotografije i video-snimci koji prikazuju mutnu vodu Krive rijeke.
Šta je pokazala analiza?
Na pres-konferenciji 3. aprila, predstavljajući rezultate Instituta za javno zdravlje, Mitovski je naglasio da voda spada čak u petu klasu na osnovu uredbe o klasifikaciji, što je najgora kategorija.
Olovo, tvrdi on, bilo je prisutno sa 36,65 mikrograma po litru u odnosu na maksimalnu vrijednost od 10 mikrograma dozvoljenih po litru.
Mitovski, pozivajući se na analizu, rekao je da je prisustvo mangana 188,242 mikrograma u odnosu na dozvoljenih 50, cinka 113,187 mikrograma u odnosu na dozvoljenih 100, kadmijuma 2,158 u odnosu na 0,1 mikrogram.
Zamućenost, kako je naveo, iznosi 170 jedinica, a granična vrijednost je 10.
Ove zabrinjavajuće rezultate podijelio je 28. marta, odnosno nakon prethodne analize koju je uradila akreditovana laboratorija Tehnolabor.
Kako je tada rekao, koncentracija olova u Krivoj rijeci povećana je za nevjerovatnih deset puta. Osim toga, istakao je tada, koncentracija cijanida, fosfora i azota u Krivoj rijeci je veća za nekoliko stotina puta.
I Državni inspektorat za životnu sredinu u objavljenom izvještaju 28. marta ne spominje zagađenje cijanidom, ali navodi da su otpadne vode iz rudnika sadržavale suspendovane materije, mineralna ulja i metale: olovo, cink, kadmijum, mangan, arsen i druge, te da u vodama nije bilo mrtve ribe.
U prvobitnom izvještaju Inspektorata, objavljenom na dan kada se dogodio incident, nije navedeno koje materije su sadržavale otpadne vode koje su se izlile iz rudnika u dvije reke.
S druge strane, gradonačelnik Mitovski kaže da mu nije jasno kako Bulmak 2016 Dooel tvrdi da oni nisu uzrok ove havarije, ako se uzmu u obzir dvije analize i ekološka dozvola A koju posjeduje rudnik, a iz koje se vidi da Toranica u proizvodnom procesu koristi upravo kadmijum, cink, olovo i cijanid.
Tužioci i inspektori za životnu sredinu su 1. aprila održali sastanak o ovom slučaju, a na osnovu dokaza koji će biti prikupljeni, odlučit će da li će i kako dalje postupati.
Kompanija Bulmak 2016 Dooel, koja je vlasnik rudnika Toranica, odbacuje optužbe da su zagađivali vodu u Krivoj i Toraničkoj rijeci.
Nekim novinarima koje su 2. aprila pozvali u Krivu Palanku pokazali su analize urađene u nezavisnoj laboratoriji, a koje, kako tvrde, pokazuju da je iz rudnika iscurila tehnička voda koja nije sadržavala teške metale, a da je "voda u rijekama bila zamućena nakon padavina".
"Možda je bilo nekog zagađenja u Krivoj rijeci, ali mi smo uvjereni da smo, nakon dobijenih rezultata iz laboratorije i svih koraka koje smo preduzeli, kao kompanija koja ima najvišu ekološku dozvolu A, postupili u skladu sa zakonskim propisima i da uzrok zamućenja ili zagađenja ili bilo kakvih drugih posljedica nije od kompanije Bulmak, odnosno nije od rudnika Toranica", izjavio je direktor Bulkama, Toni Tonevski.
Nalazi dobijeni iz laboratorijske analize, ističu iz Bulmaka, ukazuju da je nivo cijanida bio niži od graničnih vrijednosti za vode treće klase, kao što je Toranička rijeka.
Rudnik problem rješava sa nadležnim ministarstvom
Međutim, za incident je istovremeno pokrenuta procedura sudske nagodbe u Ministarstvu za životnu sredinu i prostorno planiranje.
Zakon o životnoj sredini predviđa ovakve procedure u slučajevima zagađenja u kojima se novčana kazna određuje u zavisnosti od veličine incidenta.
Državni inspektorat za životnu sredinu, objavljujući da je pokrenuta sporazumna procedura, rekao je da je Bulmak prekršio zakon treće kategorije prema Zakonu o životnoj sredini, te da je predviđena kazna do 200.000 eura za pravno lice i 10.000 eura za odgovorno lice.
Međutim, ako je kompanija Bulmak 2016 Dooel, koja eksploatiše rudnik Toranica, prošle godine ostvarila prihod od 32 miliona eura, kazna od 200.000 eura otvara pitanje da li takve sankcije zaista mogu imati odvraćajući efekat na velike zagađivače.
Više od dva miliona eura kompanija je ostvarila iste godine, prema podacima kompanije CompanyWall, rejting agencije koja analizira finansijske podatke.
Bivša v.d. direktorice Državnog inspektorata za životnu sredinu Ana Petrovska, koja je bila na funkciji 2021. godine, kaže da se za veliki dio prekršaja zagađenja provode postupci sudske nagodbe, ističući da je "uvijek kod nas industrija bila zaštićena" uz obrazloženje da zapošljava ljude, ali i zato što "više-manje te djelatnosti doprinose političkom životu".
Ona kaže da su za pokretanje krivičnog postupka za takve slučajeve potrebni dokazi koji se uzimaju "u trenutku ispuštanja tih toksičnih materija", te se dostavljaju tužilaštvu i Ministarstvu unutrašnjih poslova.
"U situacijama kada neko želi da postupi, treba da postupi blagovremeno, da ima pristup akreditovanoj laboratoriji, da se uzorak prikupi na adekvatan način, kako bi tužilaštvo i sud imali osnova da dalje postupe", kaže Petrovska.
U izvještaju Državnog inspektorata navodi seda je do incidenta došlo zbog pucanja cijevi koja dovodi tehničku vodu, pri čemu se voda izlila i zamutila dvije rijeke, ali da je preduzeće saniralo kvar i zaustavilo curenje.
Ministar životne sredine Izet Medžiti (Mexhiti) rekao je nakon incidenta da će se uvesti nulta tolerancija za zagađivače, uz pojačane inspekcijske kontrole i potpunu transparentnost.
Inspektorat je utvrdio da kompanija nije sastavila obavezni zapisnik o incidentu, niti dostavila obavještenje Ministarstvu za životnu sredinu, kao što je predviđeno integrisanom ekološkom dozvolom A.
Minstroj, Nikolaj Valkanov i Multigroup
Bulmak 2016 Dooel je u vlasništvu Minstroja, čiji je vlasnik i direktor Nikolaj Valkanov. Minstroj je jedna od vodećih kompanija u rudarstvu u Bugarskoj, a 2016. godine je kupila makedonske rudnike Zletovo i Toranica.
Valkanov važi za uticajnog biznismena u Bugarskoj, potpredsjednika bivše ozloglašene kompanije Multigroup, simbola tranzicije, koja je oduvijek bila bliska vlasti.
Kompanije pod okriljem ove korporacije uglavnom su radile u državnim preduzećima, prenio je Bugarski servis Radija Slobodna Evropa 2022. godine.
Prije dvije godine, Nikolaj Valkanov je odlikovan ordenom Stara planina, najvišim državnim priznanjem koje dodjeljuje predsjednik Rumen Radev.
U obrazloženju ukaza predsjednika Radeva pisalo je da mu se orden dodjeljuje za "izuzetan doprinos i zasluge za ekonomski razvoj države".
Odluku o ordenu za Valkanova, koju je potpisao i tadašnji premijer u tehničkom mandatu Galab Donev i, kako je pisao Bugarski servis RSE, dodijeljen mu je u tajnosti, a u biografiji je "izostavljen" podatak da je Valkanov bio potpredsjednik kompanije Multigroup.
Ekološka udruženja građana takođe su zatražila pokretanje krivičnog postupka za ovaj slučaj.
Posljednjim izmjenama Krivičnog zakona od prošle godine su uvedene strože kazne za zagađenje životne sredine, uključujući krivično djelo "ekocid", koje se definiše kao dugotrajno i široko rasprostranjeno zagađenje koje izaziva ozbiljnu štetu.
Ekocid je teško dokazati
Za ekocid je predviđena kazna od najmanje deset godina do doživotnog zatvora, što ovaj zločin svrstava među najteža krivična djela.
Za zagađenje vazduha, vode i tla iznad dozvoljenih granica predviđene su kazne od jedne do pet godina zatvora, u zavisnosti od stepena zagađenja.
Dodatno, za izazivanje ozbiljne opasnosti po zdravlje ljudi ili uništavanje biljnih i životinjskih vrsta, kazne se kreću od tri do deset godina zatvora.
Iako se nove kazne smatraju preventivnim mjerama i mehanizmima odgovornosti, pravni eksperti ukazuju na izazove u dokazivanju krivičnih djela, posebno ekocida.
RSE je analizirao izmjene i dopune Krivičnog zakona. Tada je Aleksandra Cvetanovska, predsjednica Makedonskog udruženja mladih pravnika, rekla da će za dokazivanje ovog zločina biti potrebna uzročna veza.
"Ozbiljan izazov bit će dokazivanje upravo te uzročno-posljedične veze između preduzimanja ili propuštanja radnje i raširene štete po životnu sredinu. Dodatni izazov za dokazivanje ovog djela je namjera izvršioca da izazove štetu. Nesporno je da će za istraživanje i dokazivanje ovog krivičnog djela biti potrebni stručni nalazi", ističe ona.
Takođe, efikasno sprovođenje zakona će da zavisi i od kapaciteta tužilaca, inspektora i policijskih službenika, kao i od potrebe za specijalizovanim jedinicama za istraživanje kriminala u oblasti životne sredine.
