Umjesto u školi, neke djevojčice u Sjevernoj Makedoniji djetinstvo provedu u prisilnim brakovima. Dječji brakovi su i dalje problem jer institucije ne prepoznaju uvijek dječije brakove kao trgovinu djecom kažu iz makedonskog udruženja Otvorena porta La Strada.
Prema definiciji, dječiji i prisilni brak su različiti pojmovi, ali su u Sjevernoj Makedoniji isprepleteni. Oba termina imaju zajedničke korijene u istim socioekonomskim faktorima, kulturološki i u rodnoj nejednakosti – navodi se u najnovijoj analizi udruženja Otvorene porte.
Programska direktorica ovog udruženja Marija Todorovska kaže da su takvi brakovi zapravo oblik trgovine djecom, koji je u posljednjih pet godina u porastu.
"U posljednjih pet godina identifikovano je 17 slučajeva trgovine djecom s ciljem prisilnog braka, gdje su evidentni oblici ekonomske prisile, emocionalnog i psihološkog nasilja, kao i fizičkog nasilja – što predstavlja oblik surove eksploatacije", objašnjava Todorovska za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Djevojčice koje su na ovaj način udavane imaju između 12 i 14 godina.
Prema riječima Todorovske, ove djevojčice nisu u dobi u kojoj mogu dati pristanak na brak, jer su i dalje zavisne od roditelja. A kada uđu u brak, te djevojčice zauvijek napuštaju školske klupe. Neke od njih nikada nisu ni pohađale školu.
U takvom, prerano prekinutom djetinjstvu, ispunjenom hroničnom anksioznošću, dolazi do trudnoće, koja još više učvršćuje ekonomsku zavisnost.
Tako, prema podacima popisa iz 2021. godine, 1,9 posto djevojčica uzrasta od 15 do 19 godina već je rodilo dijete – od njih 76 posto ima jedno dijete, 19,5 posto dvoje, a mali broj tri ili više djece.
Porođaji u adolescenciji su posebno česti među djevojčicama iz romske zajednice: 13,1 posto u poređenju sa 5,7 posto među djevojčicama iz turske zajednice i samo 0,6 posto kod Makedonki.
Najmlađa žrtva imala 11 godina
Među djevojčicama koje su postale majke u ovoj dobi je i djevojčica iz romske zajednice u ruralnom području Sjeverne Makedonije. Do svoje 15. godine tri puta je bila podvrgnuta pokušaju prisilnog braka.
Ovaj slučaj, koji je opisan u analizi Otvorene porte, prijavila je sama žrtva. Međutim, nije kvalifikovan kao trgovina ljudima ili prisilni brak.
Djevojčica je bila smještena u sklonište, ali je nakon tri mjeseca vraćena u isto rizično okruženje, pod stalnim pritiskom i izložena mogućnosti daljnje eksploatacije.
Druga djevojčica, godinu dana mlađa od spomenute, bila je podvrgnuta dvama prisilnim brakovima koje su organizovali njena majka i očuh. Četrnaestogodišnja Romkinja je bila opečena cigaretama, zaključana u sobe, lišena hrane i vode te joj je bila onemogućena komunikacija sa porodicom. Oba braka su sklopljena u inostranstvu.
Djevojčica je, međutim, uspjela pobjeći iz kuće, a kada su je institucije pokušale vratiti majci, povjerila se policiji. Nada da će je to spasiti od povratka u nasilno okruženje bila je uzaludna. Iako je djevojčica upućena udruženju Otvorena porta i smještena u sklonište, vraćena je kući.
Ni ovaj slučaj nije dobio nikakav pravni epilog, a počinioci su prošli bez ikakvih krivičnih prijava.
Za razliku od ovog slučaja, psihološka manipulacija koju je doživjela druga Romkinja otkrivena je na vrijeme i okvalifikovana kao trgovina djecom. Trinaestogodišnju djevojčicu je otac nagovorio da se uda u inostranstvu, ali nakon što ju je policija presrela na aerodromu u Skoplju, institucije su pokrenule postupak nakon kojeg su ne samo otac, već i majka dobili zatvorske kazne.
I pored toga, ovaj slučaj pokazuje manjkavosti jer djevojčica nije dobila smještaj nakon napuštanja skloništa, niti pristup obrazovanju, a još manje pristup mentalnoj zdravstvenoj zaštiti.
Neprepoznavanje krivičnog djela
Marija Todorovska iz udruženja Otvorena porta La Strada kaže da prisilni brak često nije prepoznat kao krivično djelo povezano s trgovinom ljudima, pa počinioci često prolaze nekažnjeno.
"Prisilni brakovi češće se kvalifikuju kao djela koja se odnose na privatne porodične konflikte, poput porodičnog nasilja ili zanemarivanja maloljetnih lica, što na neki način dovodi do blažih pravnih posljedica ili do potpunog odbacivanja predmeta", ističe Todorovska.
Prema njenim riječima, izazov predstavlja i ograničen kapacitet Centra za privremeni boravak žrtava trgovine ljudima, gdje u istom trenutku može biti smješteno samo šest osoba.
Centar vodi Otvorena porta uz finansijsku podršku Ministarstva za socijalnu politiku, demografiju i mlade, ali Todorovska naglašava da se pokriva samo oko 30 posto ukupnih troškova.
Prisilni brak kao oblik trgovine djetetom regulisan je Članom 418. Krivičnog zakona, koji predviđa zatvorsku kaznu od najmanje osam godina. Član 197. istog zakona predviđa kaznu zatvora od tri mjeseca do tri godine za "punoljetno lice koje živi u vanbračnoj zajednici s maloljetnim licem koje je navršilo 14 godina, a nije navršilo 16 godina".
Tužilaštvo do ovog trenutka nije odgovorilo na pitanja RSE o tome koliko predmeta je otvoreno u posljednje tri godine a koji se odnose za ove dvije odredbe.
Policija je, pak, u periodu od januara do septembra ove godine registrovala jedno krivično djelo trgovina djecom, gdje je žrtva bila prisiljena na sklapanje prisilnog braka. Žrtva je bila 11-ogodišnja djevojčica, navelo je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Za ovaj krivični slučaj prijavljena su četiri počinioca.
U prethodnoj godini registrovano je i jedno takvo krivično djelo, u kojem je 14-godišnjakinja bila prisiljena na sklapanje prisilnog braka, a protiv jednog počinioca podignuta je optužnica.
Dječiji brakovi najzastupljeniji u romskoj zajednici
Na suočavanju s pojavom maloljetničkih brakova i trudnoća radi i Ženska inicijativa Šuto Orizari, odakle ističu zabrinutost zbog činjenice da su oni najzastupljeniji u romskoj zajednici.
Programska rukovoditeljica ovog udruženja Aziza Sali smatra da obrazovni proces, posebno u srednjim školama, nije dovoljno praćen, a upravo je edukacija izuzetno važna za podizanje svijesti o štetnim posljedicama ranog stupanja u brak.
"Potreban je integriraniji i sistemski pristup u suočavanju s pojavom maloljetničkih brakova i trudnoća, odnosno pojačana saradnja između škola i centara za socijalni rad", ističe Sali za RSE.
Rani brak oduzima djevojčicama pravo na djetinjstvo, a trudnoća u tako mladoj dobi stavlja u rizik i majku i bebu.
"Majke maloljetnice često osjećaju stres, anksioznost i depresiju zbog rane preuzete uloge roditelja i nedostatka podrške iz sredine", dodaje Sali.
Ona i ostali članovi udruženja pružaju stručnu podršku tim djevojkama, a u međuvremenu organizuju i radionice, obuke i kampanje koje podižu svijest ne samo među mladima, nego i među roditeljima.
Trgovina djecom za seksualnu ili radnu eksploataciju
Međutim, makedonsko zakonodavstvo ne zabranjuje potpuno sklapanje maloljetničkih brakova.
Oni su dozvoljeni Zakonom o porodici, gdje, iako je navedeno da je minimalna starost za sklapanje braka 18 godina, izuzetak se može napraviti za osobu koja je navršila 16 godina, ukoliko ima dozvolu nadležnog suda u vanparničnom postupku i ako se utvrdi da je fizički i duševno zrela za brak.
Pri tome, sud postupa na osnovu mišljenja zdravstvene ustanove i nakon što se pribavi stručna pomoć Centra za socijalni rad. Prijedlog za dobivanje dozvole može podnijeti samo sama osoba, a sud je dužan saslušati nju, njene roditelje ili staratelja, kao i osobu s kojom želi sklopiti brak, navodi se stoji u Članu 16. ovog zakona.
Takvih brakova ima sve više, pokazuju podaci koje je RSE dobio od Ministarstva za socijalnu politiku, demografiju i mlade, kao koordinatora Nacionalnog mehanizma za upućivanje žrtava trgovine ljudima.
Od 2021. do 2023. godine ukupan broj novih zahtjeva za sklapanje braka sa maloljetnim osobama koje su navršile 16 godina iznosio je 205 zahtjeva, kažu iz ovog ministarstva.
Od tih 205 zahtjeva, najviše ih je podneseno u Pelagonijskom regionu - 39, dok je pet manje bilo podneseno u Jugozapadnom regionu.
Što se tiče identifikacije žrtava trgovine ljudima, Ministarstvo navodi da je prošle godine u zemlji dominirala trgovina ljudima s ciljem regrutacije stranih žrtava iz Srbije, Ukrajine, Kolumbije i Bangladeša.
"Dok su domaće žrtve, uglavnom djeca iz Skopskog, Vardarskog i Jugoistočnog regiona, eksploatisane su u Skopski, Pološki i Vardarski region, s ciljem seksualne i radne eksploatacije", naglašavaju iz Ministarstva.
Oni objašnjavaju da se takva eksploatacija najčešće vrši u ugostiteljskim objektima ili objektima koje obezbjeđuju trgovci ljudima s ciljem sticanja profita putem seksualne eksploatacije, te na gradilištima u svrhu radne eksploatacije. Dio žrtava trgovine djecom završava u maloljetničkim brakovima.
Poziv od UNICEF-a za veće akcije
Prošle godine je predstavnica UNICEF-a Patricia DiGiovanni pozvala na veće akcije za okončanje dječijih brakova.
Ona je tada podijelila "zabrinjavajuće podatke" prema kojima je "45 posto Romkinja u dobi između 20. i 24. godine u zemlji bilo u braku ili živjelo u vanbračnoj zajednici prije 18. godine života, dok je 15 posto žena iz iste grupe bilo u braku ili živjelo u vezi prije 15. godine života".
Iz Kancelarije UNICEF-a za RSE navode da situacija u Sjevernoj Makedoniji odražava slične trendove u zemljama Zapadnog Balkana, gdje su maloljetnički brakovi i dalje češći nego u ostatku Evrope.
Ističu i da "dozvola za brak sa 16 godina uz sudsku odluku stvara pravne praznine koje omogućavaju maloljetničke brakove".
Prema UNICEF-u, potrebno je ojačati zakonodavstvo kako bi se uklonile sve moguće pravne praznine, potpuno uskladiti sa međunarodnim standardima i nastaviti napore za smanjenje siromaštva.
Iz kancelarije UNICEF-a podsjećaju da 30 posto djece u zemlji živi ispod nacionalne granice siromaštva, što je stopa koja je 50 posto viša nego kod odraslih.
Na kraju, potrebno je suočiti se i s patrijarhalnim stavovima koji stavljaju tradicionalne rodne uloge i "čast porodice" ispred autonomije i prava djevojčica, poručuju iz Kancelarije UNICEF-a u Sjevernoj Makedoniji.
Dodaju da "odluke o dječijim brakovima često donose muški članovi porodice".
Stoga, "potrebni su veći napori kako bi se ohrabrile i podržale djevojčice da nastave obrazovanje, da mogu sa punim pristankom odlučivati o svojoj budućnosti, a zajednice da se uključe u promociju njihovog blagostanja i potpunog razvoja njihovog potencijala".
Iako UNICEF ističe da rade na ovom pitanju, odgovornost za poduzimanje odgovarajućih mjera prvenstveno pripada vladama.
Makedonska vlada je u novembru 2019. godine na Samitu u Nairobiju formalno obećala da će eliminisati dječije brakove do 2030. godine.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.