Veliki pad povjerenja u institucije i političke partije proteklih godina u Sjevernoj Makedoniji rezultat je urušenog sistema i nekažnjivosti korupcije, kaže direktor Makedonskog centra za međunarodnu saradnju Aleksandar Kržalovski.
On u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ističe da su potezi koje Vlada u Skoplju preduzima, uključujući i istragu o tragediji u Kočanima, korak u dobrom smjeru, ali da treba sačekati i vidjeti kako će sve to biti privedeno kraju.
RSE: Šta podrazumijevate pod tim da je potrebna potpuna reforma političkog sistema kako bi se povećalo povjerenje građana u institucije?
Kržalovski: Makedonski centar za međunarodnu saradnju (MCMS) godinama mjeri povjerenje građana u civilno društvo, što je primarni fokus naših interesa, ali istovremeno i u institucije, jer je svaki politički sistem u suštini zasnovan na povjerenju. Tako se formulišu i demokratski sistemi – da većinska volja odlučuje kako će se stvari odvijati u državi.
Ono što predstavlja izobličenje, naročito u posljednje vrijeme, uključujući i kod nas, jeste sve manji nivo povjerenja u državne institucije, ali i u političke partije koje pretenduju na tu funkciju da vode državu. To povjerenje je već deceniju unazad na vrlo niskom nivou – oko 20 do 25 posto.
Posebno u našoj zemlji pravosuđe je na vrlo niskom nivou, iako se ne slažem s onima koji kažu da je taj procenat jednocifren. Taj jednocifreni procenat odnosi se samo na one građane koji imaju potpuno nepovjerenje, dok oni sa djelimičnim nepovjerenjem prema pravosudnom sistemu čine oko 15–20 posto. Međutim, i partije i državne institucije, uključujući vladu i parlament, rijetko prelaze prag od 25 posto, što predstavlja izuzetno nisko povjerenje birača.
Ono što nas dodatno zabrinjava jeste pad povjerenja i u nevladine organizacije – s 48 na 38 posto. To je relativno veliki pad i pretpostavljamo da je na neki način odraz nefunkcionalnosti sistema. Građanske organizacije, s druge strane, nisu doprinijele da se dogodi neka značajnija promjena kako bi se stvari popravile.
RSE: Nepovjerenje dovodi do sumnji, protesta, nezadovoljstva. I ovdje nije riječ samo o slučaju tragedije u Kočanima i sumnjama građana Kočana u selektivnu istragu i pravdu, već i općenito? Ima li rješenja?
Kržalovski: Rješenje, naravno, postoji. Druge zemlje su riješile te probleme, zato su uspješne i naprednije. Posebno skandinavske zemlje. Njih uvijek uzimam kao primjer, jer su među prvih deset u skoro svim statistikama istraživanja javnog mnijenja, uključujući i ono o sreći – što mi je nekad bilo nevjerovatno, da neko u Skandinaviji može biti sretan uz tako malo sunčanih dana, a mi ovdje da nismo. Ali, kad imate uređenu državu, očigledno to utiče i na povjerenje građana, ali i na osjećaj sreće.
Kod nas je jedan od glavnih problema nekažnjivost. Decenijama unazad, rijetko ko odgovara za ono što je uradio ili propustio da uradi – naročito funkcioneri u državnim institucijama i organima. U takvoj situaciji povjerenje opada.
Međutim, problem je i to što se, i pored tako niskog nivoa povjerenja, na kraju ipak bira 120 poslanika. I čini se kao da same partije poručuju: "Nije nas briga koliki će biti odziv birača – 40 ili 30 posto – jer će se na kraju svakako izabrati 120 poslanika". Na kraju im je najvažnije ko će dobiti dio vlasti, što je pogrešan pristup. Umjesto toga, trebali bi se boriti za veće povjerenje i više glasova na izborima.
Povjerenje se može povećati reagiranjem na nekažnjivost i stavljanjem tog problema pod kontrolu. Prvo malim koracima, a zatim i većim zahvatima u borbi protiv korupcije.
RSE: I ova vlada je došla s obećanjima o velikoj borbi protiv korupcije, koja je, prema svim istraživanjima, pa i vašim, bila i ostala problem broj jedan. Mislite li da sada ima vidljivih rezultata za građane?
Kržalovski: Generalno, kada je riječ o korupciji, vjerovatno su potrebne dvije do tri godine da bi se vidjeli veći rezultati i da bi se to uopšte počelo odražavati. I dalje je to kod nas veliki problem.
Mi istražujemo na regionalnom nivou, u svim balkanskim državama. Mi smo na prosjeku Balkana, gdje je gotovo svakom trećem građaninu u nekom obliku traženo mito, a gotovo svi kojima je traženo – i dali su. Dakle, odnos je bio negdje 35 posto naspram 30 posto. Sada je kod nas malo poboljšano – omjer je 37 posto naspram 26 posto. Ali to je i dalje veoma visok nivo korupcije, koja je gotovo opšteprihvaćena kao način ponašanja. A to nas vuče prema dnu – i tonemo.
I da, u pravu ste – borba protiv korupcije jeste doslovno u top pet prioriteta svake vlade. I realno, u 20 godina istraživanja, do prije tri godine to nije bio problem broj jedan, ali posljednje tri godine jeste.
Korupcija – i kao što ste rekli, i slučaj Kočani – to odražava, jer je očigledno riječ o slučaju možda ne velike, ali zato sistemske korupcije. Kao što ja kažem za koridore – da platimo 15 milijardi za nešto što smo platili šest milijardi prije samo pet godina, šest miliona eura po kilometru – to jeste velika korupcija. Međutim, u ovom slučaju, riječ je vjerovatno o velikom broju manjih koruptivnih radnji koje su dovele do velike tragedije, nažalost.
Ono što vidimo da Vlada sada radi, uključujući i u ovom slučaju – recimo da je to korak u dobrom smjeru, s istragom, pritvaranjima i slično. Međutim, treba da vidimo kako će se to završiti. Jer, imali smo i specijalno tužilaštvo, i optužnice, i sudske procese – ali gotovo ništa od toga nije dalo konkretne rezultate.
RSE: Da, ali kada ste sada spomenuli i istragu o slučaju Kočani – oni, gotovo svake sedmice, izlaze s novim zahtjevima i optužuju za selektivnu pravdu, konkretno neke ministre u Vladi i načelnike policije?
Kržalovski: Da, ali sama situacija je previše emotivna za sve nas koji smo bili svjedoci tog događaja i jasno je da postoji velika reakcija, posebno od strane onih koji su najviše pogođeni. Ja sam tokom prvog mjeseca obavio mnogo konsultacija s brojnim organizacijama civilnog društva, najprije radi pomoći žrtvama i njihovim porodicama, ali i zbog traženja odgovornosti.
Generalno, iako je bilo poziva – čak i od nekih organizacija s kojima blisko sarađujemo – za odgovornost sadašnje ministarske postave, za svakoga ko je odgovoran, većina njih, oko 90 posto, smatra da je ova tragedija zapravo odraz urušenog sistema koji postoji već dugo, i da bi ipak trebalo dati šansu ovoj garnituri koja je na vlasti svega 8–9 mjeseci, da se nosi s ovom situacijom.
Ipak, da, u pravu ste – a u pravu su i roditelji – jer, na kraju krajeva, ova vlast je sada odgovorna.
RSE: Kada je riječ o povjerenju ili nepovjerenju makedonskih građana, ono lagano opada i prema EU. Prema istraživanju Eurobarometra za 2024. godinu, 56 posto građana imalo je povjerenje u Evropsku uniju, dok je sada, 2025. godine, zabilježen pad od dva posto – dakle, 54 posto vjeruje u EU. Da li je to vjerovatno više zbog trnovitog puta s preprekama, nego stvarno nepovjerenje u vrijednosti EU?
Kržalovski: Ja bih povezao te dvije stvari. Inače, da – mi smo bili među prvima još 2004. godine. Tada je bilo i priznanje imena od Sjedinjenih Država. Mislim da je tada povjerenje bilo najveće – čak 97,2 posto građana je tada vjerovalo u EU i željelo članstvo.
Od tada pa nadalje, povjerenje stalno pada, što je donekle i očekivano, jer nema nikakvog napretka. I koliko god da smo mi krivi za to – posebno naše institucije, državni organi, sve dosadašnje vlade koje su na različite načine pokušavale ili nisu pokušavale riješiti taj problem – dio krivice ipak pripisujem i samoj Evropskoj uniji.
Upravo zbog vrijednosti koje ste spomenuli. Jer, ono što se događa nije u skladu s evropskim vrijednostima – koje su, usput rečeno, Evropljani jasno zapisali u Ugovoru o EU. U njemu se navodi šest temeljnih vrijednosti, a prva među njima je ljudsko dostojanstvo. Ako ovo što se dešavalo – i s imenom i s Grčkom, i sada s onim što Bugarska traži od nas – ne narušava naše dostojanstvo, onda stvarno ne znam o kakvim vrijednostima govorimo.
Ali očigledno je da je i sama Unija skup država u kojem su interesi država članica primarni – barem smo to naučili tokom ovih godina – a principi i vrijednosti dolaze tek poslije. Ako se možemo pridržavati tih principa – dobro, ali ako neka država članica smatra da treba nešto da dobije ili da spriječi neku kandidatkinju, onda se svi povlače, u ime konsenzusa i jedinstva, da bi podržali tu članicu.
RSE: Kada je riječ o političkoj kulturi – šta možemo očekivati uoči lokalnih izbora na jesen?
Kržalovski: Pa, lično, nakon 30 godina bavljenja i praćenja društvenih dešavanja, nisam veliki optimista da će se to brzo promijeniti. A i trebalo bi – mnogo toga treba da se promijeni.
Već ovih dana, kroz nastupe gradonačelnika Skoplja i Čaira, vidimo da je retorika i ponašanje neprimjereno i na vrlo niskom nivou. Vjerovatno će upravo takav ton obilježiti i nastavak predizborne kampanje.
Vrlo ilustrativan primjer za to bilo je i izbacivanje smeća. Zapravo, to je slika naše političke kulture posljednjih nekoliko – ne samo godina – nego vjerovatno i decenija. Imamo mnogo toga da popravimo na tom planu, i nažalost, ne očekujem da će se to brzo desiti, jer se kultura ne mijenja preko noći.
RSE: Znači, ovo što se sada dešava između Grada Skoplja i opštine Čair – konkretno između gradonačelnice Danele Arsovske i gradonačelnika Visara Ganiua – Vi stavljate u kontekst predizborne kampanje?
Kržalovski: Pa svakako. Gradonačelnica je imala tri godine da to uradi – ako je zaista bilo tako i ako je imala 150 slučajeva. Zašto je čekala tri mjeseca pred početak predizbornog perioda? Iako je najavila da se neće kandidovati, do izbora je ostalo tri-četiri, najviše pet mjeseci – i sada se sve ovo objavljuje na ovakav način.
Dakle, nije bilo razloga da se to ne uradi i ranije, jer situacija je bila ista i prošle godine, i pretprošle, pa čak i one godine kada je došlo do raskola između nje i partije koja ju je kandidovala.
Tako da, ne očekujem poboljšanje ni u retorici ni u ponašanju do izbora.