U utorak 22. decembra navršilo se punih šest godina od presude Evropskog suda za ljudska prava, prema tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija, zbog toga što kao pripadnici “ostalih”, odnosno kao Rom i Jevrej, nemaju pravo da se kandiduju za Predsjedništvao i Dom naroda Parlamenta BiH. Toliko dugo,vlast u BiH nije provela presudu i nije uspjela učiniti jednakopravnim, u procesu kandidovanja i biranja, sve one koji nisu pripadnici tri konstitutivna naroda. Ali to nije jedina neprovedena presuda protiv BiH, koja je stigla iz Strazbura. Izgubljeni sporovi, odnosno pravične naknade i prijateljske nagodbe, BiH su do sada koštale 15 miliona KM. O tome govori Monika Mijić, zastupnica BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava.
RSE: Kakvu sliku BiH šalje Evropi i svijetu, kad već šest godina nije provela presudu Sejdić – Finci, odnosno kada krši Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda?
Mijić: Činjenica što Bosna i Hercegovina krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama važnije je pitanje za građane, za nas sve u Bosni i Hercegovini, nego za međunarodnu scenu. Sasvim je jasno da svijetu i Evropi šaljemo lošu sliku, ali – sa lošom slikom možemo živjeti, ali ne možemo živjeti sa činjenicom da se u Bosni i Hercegovini sustavno i strukturalno krše ljudska prava, a što dokazuju mnogobrojne presude donesene protiv Bosne i Hercegovine. Upravo te presude otkrivaju strukturalna kršenja ljudskih prava. Ne pojedinačna kršenja, nego opća kršenja koja obuhvaćaju veći broj osoba.
RSE: Presuda Evrospkog suda u već famoznom slučaju Sejdić - Finci nije jedina koju BiH nije provela. Koliko je još takvih i na šta se one uglavnom odnose?
Mijić: Trenutno je u postupku izvršenja dvadeset presuda protiv Bosne i Hercegovine. Te se presude uglavnom odnose na opće, strukturalne probleme, kao što su neizvršenje domaćih sudskih presuda, povrat vojnih stanova, diskriminatorne odredbe Ustava i izbornog zakonodavstva, neodgovarajući smještaj neuračunljivih počinitelja kaznenih djela, te preklapanje krivičnih i prekršajnih djela, usljed čega može doći do toga da se nekom dva puta sudi za isto djelo. Sve su ove presude izvršene u odnosu na konkretne aplikante, dakle, isplaćen je iznos koji je Sud dosudio pojedincu za utvrđeno kršenje ljudskih prava. Međutim, Bosna i Hercegovina u odnosu na ove presude nije poduzela opće mjere, kao što je izmjena zakonodavstva, gradnja odgovarajuće ustanove, izvršenje domaćih sudskih presuda. Dakle, to su opće mjere koje država mora poduzeti da bi otklonila utvrđenu povredu prava u odnosu na sve osobe koje su pogođene tom povredom.
RSE: Da li sve presude podrazumijevaju isplatu novčane odštete podnosiocima tužbi?
Mijić: Gotovo sve. To je praksa Suda – kad utvrdi povredu prava, gotovo u svim slučajevima Sud dosudi određeni iznos naknade, upravo zbog utvrđenog kršenja prava. Međutim, ima presuda u kojima Sud nije dosuđivao naknadu, bilo iz razloga što aplikanti nisu tražili pravičnu naknadu , bilo iz razloga što je Sud smatrao da u predmetnom slučaju utvrđenje povrede prava je samo po sebi naknada. Kao što sam rekla, u većini slučajeva ipak Sud dosuđuje određenu pravičnu naknadu.
RSE: Koliko je novca BiH do sada isplatila zbog kršenja ljudskih prava, konstatovanih u presudama Evropskog suda?
Mijić: Do sada je na osnovu presuda koje je Sud donio isplaćeno nešto više od četiri miliona KM ( dva miliona eura), a po prijateljskim nagodbama, oko 11 miliona KM (5,5 miliona eura ). Ove prijateljske nagodbe su se uglavnom zaključivale za predmete koji se tiču neizvršenja presuda domaćih sudova, tako da se ovaj iznos u većem dijelu odnosi na novčanu naknadu koja je dosuđena presudama domaćih sudova a manji dio na pravičnu naknadu koju je dosudio Evropski sud.
RSE: Koliko je sada tužbi iz BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava?
Mijić: Evo trenutno je oko tisuću postupaka protiv BiH. Taj broj je bio znatno veći, naprimjer u odnosu na prije pet godina, jer se najveći dio tužbi odnosio na povrat stare devizne štednje. Međutim kako je taj problem – prema mišljenju Suda uspješno riješen, broj predmeta iz BiH se prepolovio.
RSE: Da li je smanjen broj i zbog toga što je imovinskim zakonima omogućen povrat stanova i kuća, u najvećem broju slučajeva?
Mijić: Povrat vojnih stanova u BiH još uvijek nije generalno riješen, Zakon nije izmijenjen. Sve dok se to u cijelosti ne izvrši, Komitet ministara Vijeća Evrope će se i dalje baviti nadgledanjem presuda u kojim je Sud utvrdio povredu prava na imovinu zbog nemogućnosti povrata stana.
RSE: Kako ocijenjujete trenutno stane ljudskih prava u BiH, prema sadržaju obraćanja Evropskom sudu?
Ne samo prema prema sadržaju obraćanja pojedinaca nego i po presudama koje je donio Evropski sud, jasno je da je stanje ljudskih prava na dosta niskom nivou
Mijić: Ne samo prema prema sadržaju obraćanja pojedinaca nego i po presudama koje je donio Evropski sud, jasno je da je stanje ljudskih prava na dosta niskom nivou. Pogotovo što je u BiH jedan strukturalni, generalni problem neizvršenje presuda domaćih sudova i dužina trajanja sudskog postupka. U posljednje vrijeme sve je više žalbi upravo zbog toga, što je ustvari kršenje prava na pravično suđenje i pristup sudu, u šta spada neizvršenje presuda domaćih sudova, a to je srž vladavine prava. Prema presudama i na osnovu činjenice da brojne povrede nisu otklonjene općenito u BiH, iako Evropski sud ukazuje na njih, govori da je stanje u ovoj oblasti loše.
RSE: Može li se ipak, očekivati pomak u provođenju presude “Sejdić – Finci” i kao i presude po tužbi Azre Zornić, kojoj je Evropski sud potvrdio pravo da se kandiduje i bude birana, iako se nacionalno ne izjašnjava?
Mijić: Vijeće ministara je usvojilo Akcioni plan za izvršenje ovih presuda, većina članova radne grupe koja će na tome raditi je imenovana, još nisu imenovana tri člana koje daje Dom naroda. Tako da radna grupa nije još kompletirana i ne znaju se rokovi za poduzimanje mjera iz Akcionog plana za izmjenu Ustava i Izbornog zakonodavstva jer je predviđeno da ta radna grupa odredi datume za usvajanje ovih izmjena.
