Poslanici Evropskog parlamenta većinom glasova usvojili su odluku da Sarajevo 2014. godine bude nominovano za Evropski grad kulture, što je prvi slučaj da grad izvan Evropske unije uopšte konkuriše za tu titulu.
Jedna od najvećih zagovornica ove ideje bila je njemačka zastupnica u Evropskom parlamentu i dobar poznavalac prilika na Zapadnom Balkanu, odnosno prijatelj Bosne i Hercegovine, Doris Pack.
Priznanjem Evropske unije pod nazivom, "Evropska prijestolnica kulture" želi se istaći bogatstvo, raznolikost i zajedničke karakteristike evropskih kultura, te poboljšati uzajamno razumijevanje evropskih građana.
Sarajevo je time dobilo veliku šansu, ističe prof. dr. Tatjana Ljujić-Mijatović, predsjednica Odbora za kandidaturu Sarajeva, i zamjenica predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajevo.
Kandidatura grada Sarajeva za - Evropska prijestonica kulture 2014, ilustrativna fotografija
"Time je pruženo priznanje ili mogućnost da se jednom, na najbolji način, predstavi Sarajevo domaćoj, evropskoj i svjetskoj javnosti, da predstavi one vrijednosti koje karakterišu Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu – tu multietničnost, tu različitost kultura, tradicija, načina života i tako dalje. Mi smo dobili tu nominaciju. U ovoj nominaciji mogao bi se poslati važan signal za multietični karakter grada Sarajeva – tako je rekla Doris Pack, koja je rekla tom prilikom da to može dovesti i do promjene razmišljanja političkih faktora u zemlji. Znači, ovo je jedan od načina da Sarajevo, odnosno Bosna i Hercegovina dođe brže u Evropsku uniju nego što to političari rade."
Ljujić-Mijatović: Te kandidature su gotove do 2019. godine. Članovi Vijeća i ja imali smo priliku da razgovaramo sa gradonačelnikom Maribora, na primjer, pa smo
išli u Istanbul, gdje nam je prezentirano šta je sve urađeno s novcem koji je dobio tom prilikom – napravio je trgove, obnovio infrastrukturu, jako puno toga. Međutim, mi smo sada na potezu da uradimo nešto, da se angažujemo, da napravimo tu aplikaciju, da odemo u Brisel da damo pismo namjere - što je procedura - da to želimo, i da predamo aplikaciju. Ne znam da li sam ja baš kompetentna da kažem, ali mislim da ne može to samo grad, to moraju i druge strukture u Kantonu i u Federaciji pomoći, jer se moraju investirati projekti. Kad mi damo projekte, onda dobivamo novac za to. Mislim da grad Sarajevo može jako puno uraditi, može izgraditi nove kulturne objekte i raditi na tome da se ta kultura poveže više, i u našoj zemlji i vani. Time se, ustvari, potvrđuje vrijednost grada, a ujedno on postaje u žiži evropske povijesti i kulture i može da dobije ono što mu stvarno odgovara.
Ljujić-Mijatović: Gradonačelnik Alija Behmen uputio je pisma mnogim gradovima za podršku, Međunarodnoj asocijaciji gradova nosilaca poruke mira, Uniji gradova centralne i jugoistočne Evrope, Mreži balkanskih gradova, Evropskoj koaliciji gradova protiv rasizma, i tako dalje, dakle, svim organizacijama koje su kompetentne i koje bi nas mogle podržati u toj našoj kandidaturi. Znači, mi već radimo, međutim, moramo dobiti signal sa Vijeća, da bi mogli da napravimo organizacionu šemu i da animiramo sve faktore koji su, po nama, relevantni u Kantonu, na nivou Federacije i države. To neće moći grad sam, to je, vjerujte, veoma veliki posao. Ja sam bila u Istanbulu i vidjela sam da oni imaju čak agenciju koja radi na tome godinama. U ovakvoj situaciji, sa nedostatkom novca, ne znamo kako će ići, ali, eto, mi smo pokušali da nešto uradimo za svoj grad i očito smo uspjeli.
Raskrsnica kultura
Ljujić-Mijatović: Mi nismo članovi Evropske unije, ali znamo svi da je Sarajevo sjedište i raskrsnica kultura, religija, raznih civilizacija. Misija projekta je vezana na temeljnim vrijednostima – prvo Pariske konvencije od '54. , gdje stoji da kulturno-historijska baština Evrope je i naša zajednička, a bazira se i na konvenciji UNESCO-a, gdje se preciziraju kulturne različitosti, zaopravo obrađuju se kulturne različitosti i sloboda izražavanja. Znači, upravo u ovim konvencijama je sažeto ono što Sarajevo ima. I znate, to je jako veliko priznanje, pogotovo na genezu u kojoj je Sarajevo bilo, šta se sve preživjelo. Osim toga, 2014. je stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata – upoznat je već Evropski parlament, 30. godišnjica Zimskih olimpijskih igara, 30. godišnjica festivala Sarajevska zima, znači, jedna simbolika koja nas je ipak dovela do nekog rezultata. A realizacija ovog projekta – možda to građane najviše interesuje – realizacijom ovog projekta uspostavlja se novi urbani ritam života unutar kojeg je moguća rekonstrukcija postojeće infrastrukture, kulturnih institucija, i izgradnja novih.
Sarajevo, ilustrativna fotografija, 08. oktobar 2010.
Ljujić-Mijatović: Ja zagovaram tu multietničnost otkad znam za sebe, i zagovaraću, jer znam šta je to, živjela sam u tom ambijentu, rođena ovdje, i mislim da je to jedina prava perspektiva za Sarajevo. Mislim da je Sarajevo bilo kulturni centar Evrope mnogo ranije, ali, evo, taj rat i sve što se desilo, narušilo je sve te vrijednosti. Ja lično smatram, a mislim i mnoge moje kolege, da je ovo stvarno jedan podsticaj, jedna mogućnost da opet ovom gradu i ovim ljudima vratimo ono što im pripada.
Ljujić-Mijatović: Vjerujte, mislim da ne možemo. Ne možemo ni politikom, ni situacijom u kojoj se nalazimo. I ja i svi vidimo da su ljudi na jako niskom nivou egzistencije. Sve je to teško. Teško je i ljudima objasniti da mi ulazimo u nešto što ipak treba neka sredstva, ali im treba objasniti da ćemo dobiti mnogo, mnogo više. Na primjer, koncertna hala, pa Vijećnica već jednom da se dovrši. Tu ima jako puno toga, ali mi nismo još tačno precizirali šta je to. Može da se izgradi jako puno, međutim, to ćemo, kad se budemo sastali, ako dobijemo zeleno svjetlo na Vijeću, sve tačno precizirati. Ja moram reći ovom prilikom da je ovo zasluga – svi smo mi radili – ali je ipak ovo zasluga gospodina Ibre Spahića, koji se maksimalno angažovao.
Gradsko vijeće Sarajeva ovih dana će razmatrati kandidaturu Sarajeva i ako odluka bude pozitivna, počeće obiman posao na pokazivanju svih aduta koje Sarajevo kao “evropski kulturni grad” ima.
Švedski grad Umea i latvijska Riga su već proglašeni kulturnim prijestolnicama 2014. godine.
Maribor u Sloveniji će naredne godine uživati u ovom statusu. Titula Evropske prijestolnice kulture uvedena je 1985. godine i od tada je više od 40 evropskih gradova nosilo taj naslov.
Jedna od najvećih zagovornica ove ideje bila je njemačka zastupnica u Evropskom parlamentu i dobar poznavalac prilika na Zapadnom Balkanu, odnosno prijatelj Bosne i Hercegovine, Doris Pack.
Priznanjem Evropske unije pod nazivom, "Evropska prijestolnica kulture" želi se istaći bogatstvo, raznolikost i zajedničke karakteristike evropskih kultura, te poboljšati uzajamno razumijevanje evropskih građana.
Sarajevo je time dobilo veliku šansu, ističe prof. dr. Tatjana Ljujić-Mijatović, predsjednica Odbora za kandidaturu Sarajeva, i zamjenica predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajevo.
"Time je pruženo priznanje ili mogućnost da se jednom, na najbolji način, predstavi Sarajevo domaćoj, evropskoj i svjetskoj javnosti, da predstavi one vrijednosti koje karakterišu Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu – tu multietničnost, tu različitost kultura, tradicija, načina života i tako dalje. Mi smo dobili tu nominaciju. U ovoj nominaciji mogao bi se poslati važan signal za multietični karakter grada Sarajeva – tako je rekla Doris Pack, koja je rekla tom prilikom da to može dovesti i do promjene razmišljanja političkih faktora u zemlji. Znači, ovo je jedan od načina da Sarajevo, odnosno Bosna i Hercegovina dođe brže u Evropsku uniju nego što to političari rade."
RSE: Brojni gradovi su takođe kandidovani i za naredne godine.
Ljujić-Mijatović: Te kandidature su gotove do 2019. godine. Članovi Vijeća i ja imali smo priliku da razgovaramo sa gradonačelnikom Maribora, na primjer, pa smo
Gradsko vijeće Sarajeva ovih dana će razmatrati kandidaturu Sarajeva i ako odluka bude pozitivna, počeće obiman posao na pokazivanju svih aduta koje Sarajevo kao “evropski kulturni grad” ima.
išli u Istanbul, gdje nam je prezentirano šta je sve urađeno s novcem koji je dobio tom prilikom – napravio je trgove, obnovio infrastrukturu, jako puno toga. Međutim, mi smo sada na potezu da uradimo nešto, da se angažujemo, da napravimo tu aplikaciju, da odemo u Brisel da damo pismo namjere - što je procedura - da to želimo, i da predamo aplikaciju. Ne znam da li sam ja baš kompetentna da kažem, ali mislim da ne može to samo grad, to moraju i druge strukture u Kantonu i u Federaciji pomoći, jer se moraju investirati projekti. Kad mi damo projekte, onda dobivamo novac za to. Mislim da grad Sarajevo može jako puno uraditi, može izgraditi nove kulturne objekte i raditi na tome da se ta kultura poveže više, i u našoj zemlji i vani. Time se, ustvari, potvrđuje vrijednost grada, a ujedno on postaje u žiži evropske povijesti i kulture i može da dobije ono što mu stvarno odgovara.
RSE: U tom kandidatskom statusu mnogo je obaveza. Između ostalog, treba osigurati podršku drugih evropskih gradova.
Ljujić-Mijatović: Gradonačelnik Alija Behmen uputio je pisma mnogim gradovima za podršku, Međunarodnoj asocijaciji gradova nosilaca poruke mira, Uniji gradova centralne i jugoistočne Evrope, Mreži balkanskih gradova, Evropskoj koaliciji gradova protiv rasizma, i tako dalje, dakle, svim organizacijama koje su kompetentne i koje bi nas mogle podržati u toj našoj kandidaturi. Znači, mi već radimo, međutim, moramo dobiti signal sa Vijeća, da bi mogli da napravimo organizacionu šemu i da animiramo sve faktore koji su, po nama, relevantni u Kantonu, na nivou Federacije i države. To neće moći grad sam, to je, vjerujte, veoma veliki posao. Ja sam bila u Istanbulu i vidjela sam da oni imaju čak agenciju koja radi na tome godinama. U ovakvoj situaciji, sa nedostatkom novca, ne znamo kako će ići, ali, eto, mi smo pokušali da nešto uradimo za svoj grad i očito smo uspjeli.
Raskrsnica kultura
RSE: To je priznanje za grad, odnosno državu koja nije članica EU.
Ljujić-Mijatović: Mi nismo članovi Evropske unije, ali znamo svi da je Sarajevo sjedište i raskrsnica kultura, religija, raznih civilizacija. Misija projekta je vezana na temeljnim vrijednostima – prvo Pariske konvencije od '54. , gdje stoji da kulturno-historijska baština Evrope je i naša zajednička, a bazira se i na konvenciji UNESCO-a, gdje se preciziraju kulturne različitosti, zaopravo obrađuju se kulturne različitosti i sloboda izražavanja. Znači, upravo u ovim konvencijama je sažeto ono što Sarajevo ima. I znate, to je jako veliko priznanje, pogotovo na genezu u kojoj je Sarajevo bilo, šta se sve preživjelo. Osim toga, 2014. je stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata – upoznat je već Evropski parlament, 30. godišnjica Zimskih olimpijskih igara, 30. godišnjica festivala Sarajevska zima, znači, jedna simbolika koja nas je ipak dovela do nekog rezultata. A realizacija ovog projekta – možda to građane najviše interesuje – realizacijom ovog projekta uspostavlja se novi urbani ritam života unutar kojeg je moguća rekonstrukcija postojeće infrastrukture, kulturnih institucija, i izgradnja novih.
RSE: Pomenuli ste neke bitne godišnjice iz prošlosti, ali u sadašnjosti je za Sarajevo ipak najvažnije da pokaže svoje multietničko lice.
Ljujić-Mijatović: Ja zagovaram tu multietničnost otkad znam za sebe, i zagovaraću, jer znam šta je to, živjela sam u tom ambijentu, rođena ovdje, i mislim da je to jedina prava perspektiva za Sarajevo. Mislim da je Sarajevo bilo kulturni centar Evrope mnogo ranije, ali, evo, taj rat i sve što se desilo, narušilo je sve te vrijednosti. Ja lično smatram, a mislim i mnoge moje kolege, da je ovo stvarno jedan podsticaj, jedna mogućnost da opet ovom gradu i ovim ljudima vratimo ono što im pripada.
RSE: Ipak, ne možemo biti zadovoljni onim što je Sarajevo danas.
Ljujić-Mijatović: Vjerujte, mislim da ne možemo. Ne možemo ni politikom, ni situacijom u kojoj se nalazimo. I ja i svi vidimo da su ljudi na jako niskom nivou egzistencije. Sve je to teško. Teško je i ljudima objasniti da mi ulazimo u nešto što ipak treba neka sredstva, ali im treba objasniti da ćemo dobiti mnogo, mnogo više. Na primjer, koncertna hala, pa Vijećnica već jednom da se dovrši. Tu ima jako puno toga, ali mi nismo još tačno precizirali šta je to. Može da se izgradi jako puno, međutim, to ćemo, kad se budemo sastali, ako dobijemo zeleno svjetlo na Vijeću, sve tačno precizirati. Ja moram reći ovom prilikom da je ovo zasluga – svi smo mi radili – ali je ipak ovo zasluga gospodina Ibre Spahića, koji se maksimalno angažovao.
Gradsko vijeće Sarajeva ovih dana će razmatrati kandidaturu Sarajeva i ako odluka bude pozitivna, počeće obiman posao na pokazivanju svih aduta koje Sarajevo kao “evropski kulturni grad” ima.
Švedski grad Umea i latvijska Riga su već proglašeni kulturnim prijestolnicama 2014. godine.
Maribor u Sloveniji će naredne godine uživati u ovom statusu. Titula Evropske prijestolnice kulture uvedena je 1985. godine i od tada je više od 40 evropskih gradova nosilo taj naslov.
