Nekoliko stotina osoba osumnjičenih ili optuženih za krivična djela ratnog zločina ili kriminala skriva se u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, zavisno gdje su zločin počinili. Zbog zloupotrebe dvojnog državljanstva osuđeni kriminalci već godinama izbjegavaju zakon i pravdu, te dosuđenu zatvorsku kaznu.
Tome se, ipak, stalo u kraj potpisivanjem Sporazuma o izvršenju sudskih odluka između BiH, Hrvatske i Srbije, koji bi trebao stupiti na snagu već sljedećeg mjeseca.
Sporazum o izvršenju sudskih odluka između BiH, Hrvatske i Srbije konačno je usvojen i stupa na snagu čim ga potpišu ministri pravde ove tri zemlje.Kako je najavljeno iz Ministarstva pravde BiH, to bi se moglo desiti do 10. februara.
Na osnovu ovog sporazuma biće moguće isporučiti sva pravosnažno osuđena lica sa dvojnim državljanstvom koja su se, izbjegavajući zatvor, sakrila u jednoj od tri zemlje, kaže Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH koje je usvojilo ovaj sporazum i objašnjava:
„Odnosi se, grubo rečeno, na one koji su pobjegli iz jedne od susjednih zemalja koje imaju dvojna državljanstva. Sporazum u suštini sadrži izmjenu, jer je do sada, po tim sporazumima, trebala saglasnost onog ko je osuđen da bi izdržavao kaznu. Sada ne treba ta saglasnost. Ovlastili smo ministra da potpiše sporazum. Sporazum stupa na snagu odmah. Dakle, ukoliko sutra ministri potpišu sporazum, s onima koji imaju pravosnažne presude u susjednim zemljama, a nalaze se u BiH, može se postupati onako kao što se to radi u svim zemljama.“
Proteklih godina česta praksa optuženima, ali i osuđenima za ratni zločin ili kriminal bila je da pravdu izbjegavaju sklanjajući se iz jedne u drugu državu zaštićeni dvojnim državljanstvom. Sporazumom o izvršenju sudskih odluka između BiH, Srbije i Hrvatske omogućava da pravosnažno osuđeni sada kaznu mogu izdržavati i u zemlji u koju su pobjegli, što do sada nije bilo moguće, kaže zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut.
„Izvršenje sudskih presuda zapravo više ne zavisi od volje osuđenog lica, nego da je to odluka države u kojoj se to osuđeno lice nalazi. Dakle, ovim sporazumom praktično se uvodi mogućnost da jedna država, Hrvatska, ili druga država, BiH, se međusobno obavijeste i pošalju pravosnažnu presudu, ta presuda se potvrdi od domaćeg suda i lice se uputi na izdražavnje kazne. Podatak s kraja 2008. godine je da je to nekih 70, 80 slučajeva kada je u pitanju Hrvatska, isto toliko kada je u pitanju Srbija", kaže Arnaut.
VRAĆANJE POVJERENJA U REGIONU
Među poznatijim bjeguncima je nekadašnji predsjednik HDZ-a Ante Jelavicć, koji je 2005. godine uoči izricanja presude pobjegao u Hrvatsku, a Sud u Sarajevu ga osudio na deset godina zatvora. Sve ove godine pozivao se na odredbu Ustava koja ne dopušta izručenje hrvatskih građana drugim državama u takvim slučajevima.
U suprotnom smjeru Branimir Glavaš, koji je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora zbog ratnih zločina, pobjegao je u BiH.
Radovan Stanković pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora pobjegao iz zatvora u Foči. Ipak, van zakona za sada ostaje nekoliko desetina optuženih ili osumnjičenih za ratni zločin u BiH, a koji su se sklonili u susjedne Srbiju i Hrvatsku, upozoravaju u Tužilaštvu BiH.
Portparol Boris Grubešić ističe:
Nastojanje da se stane ukraj nekažnjivosti - Srđan Dizdarević„Mi se nadamo da će se u budućnosti riješiti i problem osoba sa dvojnim državljanstvima za kojima tragaju pravosudne institucije BiH. Tužiteljstvo BiH konkretno ima veći broj osoba osumnjičenika, naročito za kaznena djela ratnih zločina koji su nam nedostupni jer se nalaze u susjednim zemljama. I mi imamo podatke da se oni nalaze u susjednim zemljama. Međutim, izručenja su teško izvodiva jer se radi o državljanima koji imaju državljanstvo tih zemalja u kojima se nalaze. Dakle, ovo je samo jedan, prvi korak, a nadamo u budućnosti da će se riješiti i problem procesuiranja osoba koje se sakrivaju iza dvojnog državljanstva od kaznenog procesuiranja unutar zemalja regije - jer evidentno je da postoji veliki broj osoba u zemljama regije koji imaju dva, ili čak tri državljanstva.“
Iako je ostalo još da se radi na uspostavi vladavine prava, potpisivanje ovakvog sporazuma ipak je doprinos boljoj atmosferi i vraćanju povjerenja u regionu, ističe predsjednik Helsinškog komiteta BiH za ljudska prava Srđan Dizdarević i dodaje:
„Ja mislim da su tu bitne dvije stvari. Jedna je stvar da se konačno iskazalo nastojanje da se stane ukraj nekažnjivosti. Do sada zaista nije bilo moguće primijeniti zakon i nekažnjivost je ipak bila na snazi. I drugo, mislim da je ovo nekakav korak ka produbljivanju regionalne saradnje na zdravim temeljima i da to može samo da stvara bolji prostor i međususjedskim odnosima i relaksaciji odnosa u regionu.“
Tome se, ipak, stalo u kraj potpisivanjem Sporazuma o izvršenju sudskih odluka između BiH, Hrvatske i Srbije, koji bi trebao stupiti na snagu već sljedećeg mjeseca.
Sporazum o izvršenju sudskih odluka između BiH, Hrvatske i Srbije konačno je usvojen i stupa na snagu čim ga potpišu ministri pravde ove tri zemlje.
Proteklih godina česta praksa optuženima, ali i osuđenima za ratni zločin ili kriminal bila je da pravdu izbjegavaju sklanjajući se iz jedne u drugu državu zaštićeni dvojnim državljanstvom...
Na osnovu ovog sporazuma biće moguće isporučiti sva pravosnažno osuđena lica sa dvojnim državljanstvom koja su se, izbjegavajući zatvor, sakrila u jednoj od tri zemlje, kaže Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH koje je usvojilo ovaj sporazum i objašnjava:
„Odnosi se, grubo rečeno, na one koji su pobjegli iz jedne od susjednih zemalja koje imaju dvojna državljanstva. Sporazum u suštini sadrži izmjenu, jer je do sada, po tim sporazumima, trebala saglasnost onog ko je osuđen da bi izdržavao kaznu. Sada ne treba ta saglasnost. Ovlastili smo ministra da potpiše sporazum. Sporazum stupa na snagu odmah. Dakle, ukoliko sutra ministri potpišu sporazum, s onima koji imaju pravosnažne presude u susjednim zemljama, a nalaze se u BiH, može se postupati onako kao što se to radi u svim zemljama.“
Proteklih godina česta praksa optuženima, ali i osuđenima za ratni zločin ili kriminal bila je da pravdu izbjegavaju sklanjajući se iz jedne u drugu državu zaštićeni dvojnim državljanstvom. Sporazumom o izvršenju sudskih odluka između BiH, Srbije i Hrvatske omogućava da pravosnažno osuđeni sada kaznu mogu izdržavati i u zemlji u koju su pobjegli, što do sada nije bilo moguće, kaže zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut.
„Izvršenje sudskih presuda zapravo više ne zavisi od volje osuđenog lica, nego da je to odluka države u kojoj se to osuđeno lice nalazi. Dakle, ovim sporazumom praktično se uvodi mogućnost da jedna država, Hrvatska, ili druga država, BiH, se međusobno obavijeste i pošalju pravosnažnu presudu, ta presuda se potvrdi od domaćeg suda i lice se uputi na izdražavnje kazne. Podatak s kraja 2008. godine je da je to nekih 70, 80 slučajeva kada je u pitanju Hrvatska, isto toliko kada je u pitanju Srbija", kaže Arnaut.
VRAĆANJE POVJERENJA U REGIONU
Među poznatijim bjeguncima je nekadašnji predsjednik HDZ-a Ante Jelavicć, koji je 2005. godine uoči izricanja presude pobjegao u Hrvatsku, a Sud u Sarajevu ga osudio na deset godina zatvora. Sve ove godine pozivao se na odredbu Ustava koja ne dopušta izručenje hrvatskih građana drugim državama u takvim slučajevima.
U suprotnom smjeru Branimir Glavaš, koji je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora zbog ratnih zločina, pobjegao je u BiH.
Radovan Stanković pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora pobjegao iz zatvora u Foči. Ipak, van zakona za sada ostaje nekoliko desetina optuženih ili osumnjičenih za ratni zločin u BiH, a koji su se sklonili u susjedne Srbiju i Hrvatsku, upozoravaju u Tužilaštvu BiH.
Portparol Boris Grubešić ističe:
Iako je ostalo još da se radi na uspostavi vladavine prava, potpisivanje ovakvog sporazuma ipak je doprinos boljoj atmosferi i vraćanju povjerenja u regionu, ističe predsjednik Helsinškog komiteta BiH za ljudska prava Srđan Dizdarević i dodaje:
„Ja mislim da su tu bitne dvije stvari. Jedna je stvar da se konačno iskazalo nastojanje da se stane ukraj nekažnjivosti. Do sada zaista nije bilo moguće primijeniti zakon i nekažnjivost je ipak bila na snazi. I drugo, mislim da je ovo nekakav korak ka produbljivanju regionalne saradnje na zdravim temeljima i da to može samo da stvara bolji prostor i međususjedskim odnosima i relaksaciji odnosa u regionu.“
