Dostupni linkovi

Sana, zaštićeni park prirode ili minihidrocentrala


Rijeka Sana
Rijeka Sana
Bez obzira što je Prostornim planom Republike Srpske do 2015. godine gornji tok rijeke Sane predviđen za pretvaranje u zaštićeni park prirode, vlada tog bosanskohercegovačkog entiteta dala je koncesiju za gradnju minihidroelektrane.

Koalicija za zaštitu Sane koja broji 22 udruženja građana bori se za obustavljanje planova za izgradnju hidroelektrana na rijeci Sani. Pri tome organizuju i redovne izlete na samo izvorište rijeke kako bi javnosti ukazali i na druge načine održivog korištenja vodnih resursa te rijeke. Koordinatorka programa Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu sredinu iz Banjaluke Nataša Crnković istakla je neke detalje dosadašnjih aktivnosti Koalicije.

„Do sada smo kroz nekih pet proteklih godina vodili i još uvijek vodimo žestoku borbu protiv tih hidroelektrana. Do sad smo pokušavali i sa pravne strane da dva puta ’oborimo’ Studiju uticaja malih hidroelektrana na životnu sredinu – na sudu je presuda išla u našu korist. Ustvari, tužili smo nadležno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju za odobravanje ove studije. Kakvo je sada stanje, Ministarstvo je izdalo i ekološku dozvolu i odobrenje za gradnju, tj. djelimično rješenje za građevinsku dozvolu, a za ekološku dozvolu do sada su i opština Ribnik i predstavnici Koalicije, par organizacija, podigli tužbu protiv nadležnog ministarstva, a uskoro će isti postupak biti pokrenut protiv izdavanja tog djelimičnog građevinskog rješenja.“

Udruženja koja čine Koaliciju za zaštitu Sane tvrde da nakon onoga što investitor planira, više neće biti prepoznatljive netaknute prirode. Koncesionar planira da izmjesti rijeku Sanu iz gornjeg toka i da je cijevima odvede do mašinske zgrade. To će imati nesagledive posljedice, kaže Boro Marić iz Udruženja gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada. Po njemu je jedino rješenje raskinuti ugovor sa koncesionarom kako bi se zadržala oaza oko izvorišta Sane.

„Samim ujezeravanjem na ulasku u kanjon i nakon kanjona, sto posto se stvaraju alge i sigurno se degradira taj kvalitet vode. To je jedna od užasnih posljedica. Druga je da su planirali ostaviti cijeli kanjon od tri i po kilometra bez vode. Pokušavamo da spasimo taj biološki minimum, međutim, to je neuporedivo manje nego što je potrebno od onog što su oni planirali. Treće – gradnja tunela kroz brdo, u dužini od dva i po kilometra miniranjem, cijeli taj prostor će mnogo promijeniti, a znate vjerovatno da je taj prostor Prostornim planom predviđen za park prirode.“

Stručnjaci objašnjavaju da bi izgradnja hidroelektrane predstavljala najgori mogući oblik upravljanja prirodnim bogatstvom za sve građane koji žive uz Sanu. Osim nepovratno narušenih ambijentalnih vrijednosti, izgubila bi se i čistota Sane, koja se na svom izvoru bez problema može piti. Samo ta činjenica za Gorana Kivića, iz Udruženja građana Sanus iz Prijedora djeluje potpuno vanrazumski u daljem dozvoljavanju gradnje hidroelektrane.

„Taj gornji tok je kategorisan kao voda prve klase. Uzimajući u obzir da će pitka voda, što kažu neki ljudi u svijetu, postati druga nafta, neko drugo blago, ovaj potez pravljenja neke elektrane ili bilo čega, je uništavanje tog dobra, a koje mi treba da sačuvamo i ostavimo nekom u nasljeđe.“

Moguća ekonomska šteta

Gradnja hidroelektrane će, tvrde u Koaliciji za zaštitu Sane, imati i velike ekonomske štete. Koncesija je prvo prodana koncesionaru ‘EHE d.o.o’ iz Banjaluke, a potom d.d. ‘Interenergo’ iz Ljubljane, čime je, smatraju u Koaliciji, grubo prekršen prvobitni ugovor po kojem se koncesija prije izgradnje objekta ne može prodavati. Vlada RS takođe se uz prodaju koncesije za gradnju hidroelektrane obavezala otkupljivati električnu energiju, ističe Boro Marić.

„Koncesionar će narednih petnaest godina državi platiti negdje oko dva do pet miliona, a zauzvrat će naplatiti 15-25 miliona maraka. To je još uvijek nepouzdano; pokušali smo doći do bilo kakvih okvirnih brojeva. Oni mogu biti još veći zato što ta subvencija koju plaćaju krajnji korisnici, odnosno država, nekome ko proizvodi ekološku energiju uništavajući cijeli jedan eko-sistem, ti iznosi znači mogu biti veći.“

Dok koncesionar već izvodi pripremne radove na izvorištu Sane, u Koaliciji ne odustaju od namjere da zaustave gradnju. Razmišljaju, kažu, i o radikalnijim mjerama, ako bi to pomoglo u zaustavljanju gradnje. Nataša Crnković:

„Mi ćemo svakako, kao predstavnici čitave Koalicije, nastaviti ovu borbu i dalje, bez obzira kakav ishod bude bio. Tražićemo odgovornost nadležnih institucija koje su dozvolile ovakav, možemo reći – zločin nad prirodom i nad budućim generacijama koje su ovo područje trebale da dobiju u nasljedstvo od nas.“

Zanimljivo je da iz entitetske vlade nema reakcija na zahtjeve da se raskine koncesioni ugovor. Čudi i kako je uopšte bilo moguće da se dodijeli koncesija za gradnju hidroelektrane ako je i Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS dostavio stručno mišljenje sa deset razloga zašto se na izvorima Sane ne bi smjela izgraditi minihidorelektrana. Ignorisani su i planovi opština koje gravitiraju oko gornjeg toka Sane o razvoju prirodnog turizma. I Koalicija i oštećene opštine traže izradu nove analize korištenja voda rijeke Sane u gornjem toku, nadajući se, ovaj put, da će se objektivnije sagledati šta je stvarno korisno za očuvanje i razvoj toga područja
XS
SM
MD
LG