Prema podacima Hrvatske narodne banke, Rusija je u Hrvatsku, od 1993. do kraja 2012., uložila 176 milijuna eura i nalazi se tek na 15-tom mjestu po obimu stranih ulaganja u Hrvatsku. Većina analitičara ocjenjuje da ruski kapital ima puno gora iskustva s hrvatskim administrativnim barijerama i ad hoc odlukama, nego država Hrvatska i domaći radnici s ruskim investitorima.
Ruski kapital nema značajnijeg udjela u Republici Hrvatskoj, ali stvarne investicije su ipak nešto veće od statističkih podataka jer se mnoge ne plasiraju iz matičnih zemalja, nego preko tvrtki kćeri - ističe direktorica Sektora za međunarodne odnose Hrvatske gospodarske komore, Sunčanica Skupnjak - Kapić:
„Najbolji primjer za to je Luk Oil, koji je u stvari bila i najznačajnija investicija iz 2008. godine. Ona nije bila evidentirana i nije se bilježila kao investicija iz Rusije. Zadnja značajna akvizicija je ruska banka Sberbank, koja je sredinom veljače prošle godine zaključila proces akvizicije 100% udjela u grupaciji Volksbank bank International, u koju spada i Volksbank bank Hrvatska.“
Zasad su, ističe predstavnica Hrvatske gospodarske komore, na prvom mjestu poslovanja nekretninama, građevinarstvo, hoteli i restorani, a u posljednje vrijeme velik interes pokazuju za ulaganja u područje energetike i transport energenata.
Ruski Lukoil uspješno širi maloprodajnu mrežu benzinskih postaja od Vukovara, preko Zagreba, do Jadranske autoceste. Ima ih više od 40, i ta je investicija, kaže Skupnjak - Kapić, već dosegnula 100 milijuna američkih dolara, a tu su i dva terminala za pretovar nafte u Vukovaru i Omišlju na Krku. No, sve je to još uvijek neznatno u odnosu na ruski interes i želje:
„Nije postojala jasna strategija prema odnosima sa Rusijom u gospodarskom smislu. Dobro je došao, kao i svaki drugi kapital. Prema našim saznanjima, uglavnom poštuju sve nacionalne zakone i standarde poslovanja.“
Ruski milijarder Viktor Vekselberg vlasnik je luksuznog restorana u dubrovačkim zidinama, s pogledom na gradsku luku, a Dubrovčani, s kojima smo razgovarali, kažu da je korektan prema radnicima:
„Ima oko 15 zaposlenih. Svi su zaposleni na neodređeno i svi dobivaju plaće redovito, prema ugovoru.“
U ruskom su veleposlanstvu u Zagrebu jako nezadovoljni zbog nerealiziranih ruskih investicija na otoku Mljetu i Haludovu na Krku, zbog čega savjetnik u veleposlanstvu Ruske Federacije u Zagrebu, Georgij Mirzojan, i nije bio voljan za širi razgovor o ruskim ulaganjima u Hrvatsku jer je, kako je rekao, investicijska klima u Hrvatskoj, za ruski privatni kapital, nepovoljna:
„Klima je nepovoljna za zaštitu kapitala. Ima puno problema sa Mljetom. Naša velika tvrtka je u to uložili puno novaca i izgubili ga. Isto tako je i sa Haludovom. Ruski kapital gubi svoj novac ovdje", kaže Mirzojan.
Hrvatska posla
Na te dvije, više od desetljeća, blokirane ruske investicije u turizmu, na štetu ruskih investitora, a i same Hrvatske, upozoravaju i svi hrvatski analitičari, kao primjer lošeg odnosa prema stranom kapitalu.
Vladimir Yevtushenkov
Osobito strši slučaj Mljet, gdje je prije desetak godina, jedan od najbogatijih Rusa, i Putinov prijatelj, Vladimir Jevtušenkov, kupio zemljište za 2,8 milijuna eura, s namjerom gradnje hotela. No zbog međusobnog prepucavanja lokalnih stranaka, a i države, nekretninu, ni nakon 10 godina, nije uspio upisati u zemljišne knjige, niti išta otpočeti.
„Ne ulazim u to da li je to njemu trebalo biti prodano ili nije, ali kada je već to njemu prodano, on je ugovor sklopio, on je novce uplatio i on je trebao preuzeti vlast. S druge strane, da li će to pripasti županiji, gradu ili državi, to se već trebala dogovoriti hrvatska strana, ne opterećujući stranog investitoru. Ali na žalost, to su hrvatska posla i po tome nas ocjenjuju u svijetu“, kaže sveučilišni profesor i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, doktor Ljubo Jurčić.
„Obzirom da je Jevtušenkov prijatelj Putina, onda se i ruska država tu angažirala. Čak se i po ruskim novinama znaju pitati zašto se toliko Kremlj angažira oko njihovih oligarha, kada je u pitanju privatni aranžman. Obzirom na to da je većina od njih zahvaljujući Kremlju i dobila to svoje enormno bogatstvo, onda oni imaju to neko nepisano pravilo da preko toga štite i neke svoje državne interese", ocjenjuje novinar Jutarnjeg lista Vlado Vurušić.
Vurušić navodi i slučaj hotelskog kompleksa Haludovo, na otoku Krku, u koji je ruski biznismen Ara Abramian, još prije 15 godina, uložio 50 milijuna eura. Namjeravao je i daljnjih 150 milijuna, ali lokalne vlasti, navodno, ne žele kockarnicu i svojevrsni sredozemni Las Vegas na svom području, o čemu Abramian, navodno, nije govorio kad je postojeći kompleks kupovao:
„Tu je došlo do nekakvog spora. Mislim da on i nije solventan.“
Nisu realizirana ni velika energetska ulaganja, među kojima je najpoznatiji propali projekt Družba Adria, a ruski Mečelj je sam odustao od Željezare Sisak, na koju je potrošio blizu 40 milijuna eura jer nije bilo isplativo poslovati s više od 1.700 radnika, koje Mečelj nije smio otpuštati.
Ruski su biznismeni, ističu naši sugovornici, posljednjih godina često tražili priliku da investiraju na jadranskoj obali i u kopnenoj Hrvatskoj. Osim u slučaju splitske Sjeverne luke i nekoliko manjih hotela u Dramlju, Crikvenici i Novom Vinodolskom, nema ruskog investitora koji u Hrvatskoj nije naišao na probleme.
„Slika Hrvatske u očima Rusa defakto izgleda kao da je Hrvatska odbojna i neprijateljski raspoložena prema ruskom kapitalu jer ne rješava dvije velike investicije. S druge strane, prekinut je ugovor o snadbjevanju plinom, pa je i taj poslovni odnos prekinut. Tako da je zapravo odnos između Rusije i Hrvatske na ekonomskoj strani u minusu, a recipročno tome se održavaju i minimalni politički odnosi“, smatra doktor Ljubo Jurčić.
Neki analitičari prozivaju hrvatskog premijera Milanovića da, kao i bivša, Sanaderova Vlada, zazire od ruskog kapitala kako bi se svidio Amerikancima. Suludo je, kaže novinar Vurušić, strahovati od ruskog utjecaja kroz ruski kapital i opravdavati se ulaskom u Europsku uniju, kad je on već odavno prisutan u europskim zemljama:
„Ruske investicije u Hrvatskoj su na nivou nekih 100 milijuna eura, a u Austriji su 10 milijardi eura. Zemlje EU možda imaju puno bolje mehanizme koje paze koji ruski kapital ulazi, ali ga ne sprječavaju", zaključuje Vurušić.
