Tačan broj dobrovoljaca iz Rusije i Grčke koji su ratovali na strani snaga VRS nije poznat, ali se bar u haškim dokumentima navodi da ih je bilo između 529 i 614. Smatra se da su neki od njih umiješani i u ratne zločine, te da su zajedno sa trupama Ratka Mladića ušli u Srebrenicu gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima. O njihovom učešću u ratu danas svjedoče brojni nadgrobni spomenici širom RS, kao i spomenuk ruskim dobrovoljcima koji se nalazi u Višegradu. No za sada nema sudskih presuda za zločine iako ima mnoštvo dokaza. Sve ovo dokumentovano je i u nedavno objavljenoj knjizi Aziza Tafre „Ruski i grčki plaćenici u ratu u BiH“.
Genadij Kotov, komandant kozačke jedinice formirane u okviru Ruskog dobrovoljačkog odreda VRS, poginuo je u februaru 1993. godine u borbama kod Višegrada. Još se prepričava kako se na dan njegove sahrane obrušavala zemlja u grobu svaki put kad su pokušali da ga sahrane:
„Nakon trećeg neuspješnog pokušaja da ovakvog ruskog teroristu spuste u zemlju Bosnu, pop Rajko je naredio da prisutni vojnici ispale plotun u otvorenu raku i nakon toga su ga uspjeli spustiti i zakopati. Višegradom je zavladao strah od ovog događaja, pa je odlučeno da nakon 40 dana ekshumiraju i da mu posmrtne ostatke prenesu u Volgodonsk.“
Ovaj detalj, koji je iz knjige Aziza Tafre „Ruski i grčki plaćenici u ratu u BiH“ pročitao glumac Muharem Osmić, dokaz je da su se u BiH na strani VRS borili i ruski dobrovoljci. Njima u čast upravo u Višegradu stoji i spomenik koji je napravila Vlada RS.
Ljudmila Bogoslavskaja majka je poginulog ruskog dobrovoljca koji je, mimo volje tadašnjih ruskih vlasti, došao da se bori u BiH:
„Nikada nisam pomislila da će moj sin doći u vašu zemlju. I nije samo on došao, nego i drugi mladići, kao i zreli muškarci koji se nisu uplašili da dođu ovdje u trenutku kada naša vlada nije htjela da pruži pomoć vašoj velikoj zemlji. A uvijek je bila tradicija da ruski narod pomaže svojoj slovenskoj braći. Naši mladići i muškarci su došli i dali ono što je za njih bilo najdragocjenije - svoj život.“
O učešću ruskih dobrovoljaca na svjedoče samo grobovi, već i knjige brojnih plaćenika, kao i video snimci njihovih zlodjela. Jedan od njih je i ruski pjesnik Eduard Limonov, koji je sa novinarima i haškim optuženikom Radovanom Karadžićem obilazio ratišta oko Sarajeva i pucao po opkoljenom gradu.
Od unproforca do dobrovoljca
Avdo Huseinović, autor feljtona o učešću dobrovoljaca iz Rusije i Grčke, navodi i primjere zbog kojih se, kaže, treba zapitati i o posljedicama.
„Meni je uvijek iznova jako interesantan slučaj majora Aleksandra Škrabova. Njegov grob se nalazi u Donjim Miljevićima. On je bio ovdje 1992. godine kao pripadnik ruskog bataljona UNPROFOR-a. Vratio se u Rusiju, a onda se vratio ovdje i stao na čelo ruskih plaćenika. Katil je poginuo na Nišićkoj visoravni. Zbog čega vam govorim o toj povezanosti unproforaca koji su bile ovdje, pa se vraćali u Rusiju, pa onda se opet vraćali ovdje? Mi moramo iznova postaviti o odgovornosti ruskog i ukrajinskog bataljona na teritoriji BiH. Nije slučajno da je ratni komandant odbrane Žepe, rahmetli pukovnik Avdo Palić onako lahko otet u Žepi pred očima ukrajinskog bataljona“, ističe Huseinović.
Haški tribunal procjenjuje kako je u redovima VRS bilo je između 529 i 614 ratnika iz Rusije, Grčke, Rumunije. Neke procjene govore i da ih je bilo više od 1.000. Dolazili su mimo znanja vlasti zemalja iz kojih su stizali, kanalima za koje autor knjige Aziz Tafro kaže:
„Oni su dolazili na način da su ih putem mafijaških ili nekakvih malih političkih partija mobilisali u Ruskoj Federaciji, plaćali, fomirali jedinice, ratovali, napravili čuda od zla u BiH.“
Ratovali i grčki dobrovoljci
Osim Rusa, u redovima plaćenika bili su i Grci. Ratko Mladić je u martu 1995. formirao grčku dobrovoljačku gardu u sastavu Drinskog korpusa, koja je učestvovala i u srebreničkom genocidu. O tome su pisali i brojni svjetski mediji, a kolika je njihova uloga bila istakao je i sam Mladić prilikom proslave Nove godine 31.12.1995. u Crnoj rijeci kod Han Pijeska, kada je posebno hvalio komandanta grčkih dobrovoljaca – izvjesnog Antonia:
“Imali smo pomoć od naše braće iz Grčke i da je svaki drugi Grk bio Antonije, i da je svaki drugi Srbin bio Antonije, nama bi bilo mnogo lakše, da ne kažem da je svaki drugi Rus bio Antonije takođe bi nam bilo lakše.“
Holandija je također 2004. u izvještaju o genocidu nad Bošnjacima navela da su u vrijeme pada zaštićene zone UN-a grčki dobrovoljci bili u kontaktu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. Otkrivene su video snimke grčke zastave nad Srebrenicom, pa čak i transkripti koji govore o izričitom zahtjevu Ratka Mladića da se izvjesi grčka zastava nad gradom da se počaste "hrabri Grci na našoj strani". I Karadžićeve veze s Grčkom nisu tajna:
„Mi danas nemamo mnogo prijatelja. Sa nama su sada samo Grci i Bog.“
Nekolicina bivših dobrovoljaca iz Grčke, Rusije, Rumunije i Ukrajine i danas žive u zabačenim selima u RS, gdje primaju penzije i invalidnine, navodi se u knjizi Aziza Tafre. Neki od njih danas su i na ratištima širom svijeta.