Nakon invazije Rusije na Ukrajinu u februaru 2022, hiljade Rusa pobjeglo je od rata i političkog progona, tražeći sigurnost i slobodu u inostranstvu. Dok su neki izgradili nove živote, drugi se bore s neizvjesnošću i pitanjem povratka kući, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Čak i prije invazije, Pjotr, programer iz sjeverne regije Rusije, osjećao je da stvari idu loše. On i njegova supruga odlučili su napustiti zemlju neposredno prije 24. februara 2022. godine, početka invazije punog obima.
"Situacija u Rusiji bila je vrlo strašna. Osjećalo se kao da se sprema nešto loše", rekao je za Ruski servis RSE.
Poput mnogih koji su pobjegli, Pjotr, koji nije želio otkriti puno ime ni regiju iz koje dolazi, prvo je otišao u Tursku, zatim Gruziju, a nakon što su cijene stanarine i troškova života porasle, preselio se na Tajland. Na kraju su se vratili u glavni grad Gruzije, Tbilisi.
"Voljeli bismo ostati ovdje. Gruzija je nekako bliska našem duhu: neka vrsta slobode", rekao je.
Gotovo tri godine nakon početka rata, stotine hiljada Rusa još uvijek su izvan svoje zemlje, bježeći od rata ili političkog progona, ili oboje. I dok su se neki nevoljko vratili, drugi pokušavaju izgraditi nove živote kao digitalni nomadi ili političke izbjeglice.
Istraživanje online portala The Bell objavljeno u julu pokazalo je da oko 650.000 Rusa još uvijek živi u inostranstvu.
To je pad u odnosu na procjene od oko milion ljudi tokom dva talasa migracije: prvi neposredno nakon invazije, a drugi nakon Putinove objave mobilizacije u septembru te godine.
Osim Gruzije, gdje su se Pjotr i njegova supruga preselili, mnogi su završili u Armeniji, Turskoj, Kirgistanu i Kazahstanu.
Istraživanja sociologa sa nekoliko evropskih univerziteta tokom prve dvije godine invazije, pokazala su da su većina onih koji su pobjegli politički angažovani, visoko obrazovani i finansijski bolje situirani od prosječnih Rusa. Bili su uglavnom između 20 i 40 godina i često su radili u IT sektoru, dizajnu ili kreativnim industrijama.
Marina, poslovna trenerica koja je također tražila da se koristi samo njeno ime, preselila se u u gruzijsku crnomorsku luku Batumi u februaru 2022. godine.
"Shvatila sam da je nemoguće nastaviti raditi u Moskvi", rekla je. "Prodala sam stan u Moskvi, kupila drugi ovdje i preselila se."
"Odmah sam osjetila slobodu", dodala je. "U Moskvi stalno živiš pod pritiskom, ali ovdje možeš reći i raditi što želiš. Policija ovdje pomaže ljudima, ne progoni ih."
Poput Pjotra, Marina je bila zatečena nasilnim protestima u Tbilisiju posljednjih mjeseci. Neki Gruzijci su se suprotstavili pokušajima vladajuće stranke Gruzijski san da uvede zakon o "stranim agentima" po uzoru na ruski zakon.
"Isprva sam bila šokirana: Ono od čega sam pobjegla sustiglo me. Bilo je nemoguće vjerovati. Sada nije jasno kako će se sve završiti; protesti još traju", rekla je.
Olga, frizerka iz regije Sankt Peterburg, pobjegla je u Španiju sa suprugom i troje djece prije više od dvije godine. Njen suprug je javno kritikovao rat na društvenim mrežama i bio novčano kažnjen zbog sudjelovanja u javnim demonstracijama protiv rata.
"Objašnjavali smo da bi moj suprug mogao završiti u zatvoru zbog svojih antiratnih stavova, a naš sin bi mogao biti regrutovan i poslan u rat," rekla je.
Dobila je politički azil zahvaljujući španskom zakonu i otvorila salon za klijente s ruskog govornog područja, dok njen suprug teško pronalazi posao.
Neki koji su pobjegli iz Rusije nisu jasno protiv rata, što je trend koji se pokazuje u sociološkim istraživanjima u zemlji i izvan nje: ljudi koji se nužno ne protive direktno sukobu, ali ga sigurno ni ne podržavaju.
Poput prethodnih masovnih emigracija - kao što je bilo nakon Ruske revolucije 1917. - stručnjaci sumnjaju u masovni povratak izbjeglih Rusa, budući da se mnogi integrišu u zemlje u koje se presele ili se jednostavno drže podalje od represivne politike.
"Čini se da su nakon tri godine rata gotovo svi koji su se htjeli vratiti u Rusiju to već učinili ili će to učiniti u skorije vrijeme", napisao je komentator Vladimir Ruvinski u autorskom tekstu u Moscow Timesu ranije ovog mjeseca. "Ostali, većina, vjerovatno to neće učiniti."