Ima već nekoliko mjeseci kako redakcija radija Slobodna Evropa u Kazakstanu želi da pokrene novu Internet stranicu. Sve su pripreme napravljene kako valja i čekala se samo tehničko povezivanje sa lokalnom telefonskom kompanijom. Ali - to što je bilo samo tehničko pitanje postalo je vrhunsko političko pitanje. Lokalna telefonska kompanija koja ima monopol na priključke Internetu je pronašla način da naša redakcija ne pokrene novu stranicu. Jednostavno je naš zahtjev - ignorirala. Nije rekla ni NE ni DA.
Prije mjesec dana je jedna druga redakcija našeg radija, ovaj put ona koja emitira za Turkmenistan pokušala da uspostavi radio most izmedju dvije osobe. Sve je dogovoreno na vrijeme, ljudi su pristali i pola sata prije početka snimanja - nijednom od njih nije radio telefon. Iz nekog "nepoznatog" razloga oba telefona su bila mrtva.
U Uzbekistanu je državna televizija emitirala televizijski prilog o nama kao "neprijateljskom" radiju i ne samo da je taj prilog emitirala nego ga je ponavljala danima po desetak puta. Čak su po starom sovjetskom običaju širom Uzbekistana održavani informativni sastanci na kojima su aktivisti govorili o neprijateljskoj aktivnosti našeg radija. Stariji će se sjetiti onih partijskih sastanaka i komiteta općenarodno odbrane i društvene zaštitite gdje smo slušali o neprijateljskoj aktivnosti i neprijateljima koji podrivaju ustavni poredak. Tako su za radio Slobodna Evropa u Uzbekistanu, doznali i oni koji za njega nisu znali pa se, siguran sam, broj onih koji se danas sakrivaju u spavaćim sobama i tiho traže signal našeg radija na kratkim valovima - povećao.
Prošli je mjesec ili nešto više u Tadžikistanu naš radio pozvao jednog honorarca i ponudio mu stalni ugovor. Mladić je dobro radio - mislili smo. On je, medjutim, ugovor odbio i održao konferenciju za tisak na kojoj se se "iznenada" pojavili svi državni mediji i silne televizijske kamere. Kampanja protiv našeg radija je počela. Kao i u slučaju Uzbekistana TV izvještaj je, u trajanju od 5 minuta i 30 sekundi, nekoliko puta ponavljan.
Već sam ranije pisao kako je radio Slobodna Evropa u Rusiji, do dolaska Putina na vlast, imala 33 stanice koje su nas prenosile i kako se taj broj sada sveo na - četiri.
Svaka bi analiza pokazala da se mnoge zemlje Centralne Azije udaljavaju od onoga što se nekada zvalo demokratskim putem te da režimi postaju sve više autoritarni. Stvari stoje još gore kad se shvati da ono što se zove demokratski svijet i ne diže baš previše galame protestirajući ili tražeći da se stvari promijene. Nedavno sam bio u Almati, Kazakhstanu, na Eurazijskom forumu. Tema rasprave je bila sloboda tiska i niko, ama baš niko sa zapada da pomene zemlju domaćina gdje nema govora o slobodi tiska.
Kazakhstan postaje, naravno, sve važniji radi energetskih izvora, isto kao i Turkmenistan, Uzbekistan ili Azerbejdžan naprimjer. Tako u toj "zavjeri" ćutnje mali lokalni diktatori mogu mirno spavati. Drugi je razlog povratka autoritarnih režima dakako u činjenici da se SAD bave same sa sobom i sa dva rata pa nemaju ni vremena da se bave drugim svjetskim stvarima. Uz sve to SAD su u mnogome izgubile barem dio kredibiliteta da nekom uopće i nabijaju na nos kršenje ljudskih prava kad su same odgovorne za torture u zatvoru Abu Ghraibe ili zalivu Quantanamo. Treći je razlog blizina velikog susjeda - Rusije koja vrlo često ima identične energetske interese sa zemljama centralne Azije, a i kad nema, činjenica da je Rusija susjed sama po sebi ima svoju težinu. Konačno, Rusiji ne pada na pamet da se nešto petlja oko kršenja ljudskih prava u ovim zemljama ili pak da iznosi zamjerke na autoritatirno ponašanja tamošnjih likera. I sama, naravno, takvo agresivno ponašanje prakticira unutar i van zemlje. Prije samo dva mjeseca, naprimjer, čim je Češka potpisala sporazum o raketnom štitu sa Sjedinjenim Državama, dotok nafte je iz Rusije smanjen za 50%!!! Iznenada se počelo sa opravkom naftovoda. Radovi nisu počeli niti će početi. Nafta je jednostavno preusmjerena na drugo tržište. Češka je dobila upola manje nafte, a ostali jednostavnu poruku - ili slušajte ili nema nafte. Kada je sličan dogovor potpisala i Poljska jedan je ruski vojni zvaničnik priprijetio da Poljska može postati cilj ruskog nuklearnog udara!!
Analitičar radija Slobodna Evropa, Daniel Kimmage u svojoj analizi na temu povratka autoritarnih režima tvrdi da je od raspada SSSR-a zapad kao paradigmu uzimao tranziciju, podrazumijevajući da će bivše zemlje pod komunističkom okupacijom htjeti da se okrenu reformama, slobodi i tržištu. Tako su formirane neke medjunarodne institucije, poput OSCE-a, koje su imale za zadatak da pomognu tim zemljama da uspješno obave svoju tranziciju te da se od diktatura okrenu ka demokraciji. I taj model se zaista može primjeniti na neke zemlje.
Diplomacija svake zemlje se kao svojim metodom u obavljanju medjunarodnih poslova i zaštiti interesa svoje zemlje služi ekonomijom, oružjem, kulturom, sportom ili pak - samo diplomacijom. Rusija se u slučaju Gruzije opredjelila za oružje, praćeno prijetnjama da će zaustaviti isporuku gasa Evropi (Medvedev Sarkoziju: "Budite oprezni, i mi možemo uvesti sankcije!"). Svaka zemlja bira sama koji će i kada metod upotrijebiti u spoljnopolitičkim odnosima. Čini se medjutim da su se takozvane petrol-države već opredjelile. Azerbejdžan, Kazakhstan, Turkmenistan, Rusija se već dugo kreću unatrag ka jačanju svojih autoritarnih sistema.
Sila je već odavno dominantna u unutarnjim odnosima ovih i nekih drugih država, korist se, sasvim prirodno, vuče i od činjenice da je energija danas glavna prednost svake diplomacije.
Kad mačke nema - miševi kolo vode.