Dostupni linkovi

Povratak pojmova iz doba Hladnog rata 


Moskovljani čekaju da kupe meso u Moskvi 1991. Hoće li takvi redovi iz komunističkog doba postati ponovo uobičajeni u Rusiji?
Moskovljani čekaju da kupe meso u Moskvi 1991. Hoće li takvi redovi iz komunističkog doba postati ponovo uobičajeni u Rusiji?

Piše: Robert Coalson

Duga vladavina ruskog predsjednika Vladimira Putina bila je podstaknuta nostalgijom za Sovjetskim Savezom - od velikih stvari poput ponovnog uspostavljanja strogog političkog sistema od vrha ka dolje i državne dominacije medijima do simboličnih mjera poput obnove državne himne iz sovjetskog doba, doduše sa izmijenjenim tekstom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Sada, kada se rat Moskve protiv Ukrajine bliži trećem mjesecu i Rusija sve više osjeća pritisak zapadnih sankcija, brojni pojmovi iz doba Hladnog rata se vraćaju u svakodnevni život na način da se mnogi Rusi pitaju za čime su bili toliko nostalgični.

Jedan od posljednjih velikih izdisaja sovjetske kulture bio je masovno popularan film Mala Vera iz 1988., film u kojem su se alkoholizam, nasilje, pokušaj silovanja i očaj kombinovali kako bi uhvatili pesimizam, dosadu i cinizam koji je zavladao pred kraj Sovjetskog Saveza. Radnja filma odvijala se u luci Mariupolj na Azovskom moru, koja je u to vrijeme dobila ime Ždanov po ideologu iz staljinovog doba Andreju Ždanovu, koji je skovao izreku: "Jedini sukob koji je moguć u sovjetskoj kulturi je sukob između dobrog i najboljeg".

Mariupolj se preobrazio u nezavisnoj Ukrajini nakon raspada Sovjetskog Saveza i napredovao je prije invazije. Ali danas je to ponovo simbol – ovog puta patnje, smrti i razaranja koje je Rusija u ratu zadala Ukrajini.

RSE je prikupio djelomični popis riječi, fraza i pojmova za koje su mnogi mislili da su ostavljeni u svijetu 1984. godine, ali koji su se upečatljivo vratili u zemlju u kojoj je biznismen iz Ivanova nedavno kažnjen za "diskreditaciju ruskih oružanih snaga" zato što je samo stajao na ulici i dijelio besplatne primjerke distopijskog klasika Džordža Orvela (George Orwell).


Denuncijacija

U svom romanu Zona iz 1982. godine, disidentski sovjetski pisac Sergej Dovlatov napisao je da iako su ljudi s pravom osudili sovjetskog diktatora Josifa Staljina za masovne represije i ubistva, postoji još jedno pitanje koje se mora postaviti: "Ko je napisao četiri miliona javnih osuda?"

"Napisali su ih obični sovjetski ljudi", primijetio je.

Danas se obični Rusi sve više okreću jedni protiv drugih zbog bilo kakve izjave ili akcije neslaganja protiv rata u Ukrajini. Nastavnici koji razgovaraju o ratu u učionici posebno su podložni denuncijaciji (ruski: donosji) i gube posao zapanjujućom brzinom.

"Epizode još nisu masovni fenomen, ali ilustruju izgradnju paranoje i polarizacije u ruskom društvu", napisao je Njujork tajms (The New York Times) 9. aprila. "Građani osuđuju jedni druge u jezivom odjeku Staljinovog terora, podstaknutog službenom retorikom države."

Iseljavanje

Sovjetsko razdoblje obilježila su tri velika talasa emigracije - jedan nakon boljševičke revolucije 1917. i Ruskog građanskog rata, drugi podstaknut dislokacijama tokom i nakon Drugog svjetskog rata, i treći talas tokom 1960-ih, 1970-ih, i 1980-ih. Budući istoričari će vjerovatno označiti period ukrajinskog rata kao četvrti talas emigracije.

Iako je prerano za precizne podatke o broju Rusa koji su pobjegli iz svoje zemlje otkako je Moskva pokrenula invaziju velikih razmjera na Ukrajinu 24. februara, časopis Ekonomist (The Economist) naveo je cifru od više od 200.000 do sredine marta, nazivajući trend "stampedom odlazaka".

Kao i prethodni talasi emigracije, i ovaj uključuje značajan procenat visokoobrazovanih, samostalnih intelektualaca i profesionalaca. Za razliku od prethodnih talasa, ovog puta glavne destinacije uključuju bivše sovjetske republike poput Armenije, Gruzije, Kazahstana i Uzbekistana, jer su zapadne sankcije zatvorile mnoge druge opcije.

Prebjegli

Hladni rat je bio isprekidan povremenim prebjegom istaknutih ličnosti, često iz područja kulture i sporta, na Zapad. Godine 1961. Rudolf Nurejev – generalno smatran najvećim baletnim plesačem svoje generacije – prebjegao je iz Sovjetskog Saveza na aerodrom u Parizu, nastavljajući svoju legendarnu karijeru na Zapadu do svoje smrti 1993. godine. Njegov kolega baletan Mihail Barišnjikov prebjegao je u Toronto 1974.

Mnogi agenti KGB-a, pa čak i Staljinova kćerka, Svetlana Alilujeva, također su bili među najistaknutijim sovjetskim prebjezima (nevozvraščentsji, na ruskom).

Dana 17. marta, glavna balerina Boljšoj teatra Olga Smirnova napustila je Rusiju i otišla u Holandiju zbog njenog protivljenja ratu protiv Ukrajine. U objavi od 1. marta na Telegramu napisala je da se "stidi Rusije".

Ruska balerina Olga Smirnova nastupa tokom dobrotvorne predstave za Ukrajinu u Napulju 4. aprila 2022.
Ruska balerina Olga Smirnova nastupa tokom dobrotvorne predstave za Ukrajinu u Napulju 4. aprila 2022.

Britanske novine Ekspres (The Express) predstavile su svoju priču rečenicom: "Ruska primabalerina Olga Smirnova prebjegla je u Holandiju."

Odluku Smirnove Njujork tajms je nazvao "udarcem na ponos nacije". List je citirao njenog novog šefa u Holandskom nacionalnom baletu Teda Brandsena koji je rekao da ga ruski plesači kontaktiraju "svakodnevno".

"Vraćamo se u hladni rat", rekao je.

Dana 23. marta, Putinov savjetnik i istaknuti postsovjetski ekonomski reformator Anatolij Čubajs napustio je Rusiju i otišao u Tursku. Gornji dom ruskog parlamenta, Vijeće Federacije, 18. aprila razmatralo je ono što je nazvano Čubajsov zakon, prema kojem bi se svaki službenik koji zbog rata napusti dužnost i napusti zemlju upisao u poseban "javni registar" čime mu je zabranjeno da više ikada obavlja zvaničnu funkciju.

Ruska pravoslavna crkva u inostranstvu

Nakon boljševičke konsolidacije vlasti ranih 1920-ih, Rusku pravoslavnu crkvu u inostranstvu stvorili su emigranti koji su raskinuli s Moskovskom patrijaršijom. Godine 2007. Ruska pravoslavna crkva u inostranstvu ponovo se ujedinila sa moskovskom crkvom, u potezu koji je Putin sa oduševljenjem pozdravio.

Iako se tako dubok prekid nije dogodio, sukob Moskve sa Ukrajinom koštao je Rusku pravoslavnu crkvu još od 2014. godine, kada je Rusija zauzela ukrajinski region Krim i rasplamsala separatistički sukob u dijelovima istočne Ukrajine. O tim potezima je glasno govorio ruski pravoslavni patrijarh Kiril, koji je bio veliki pristalica Putina.

U januaru 2019., vaseljenski patrijarh Vartolomej iz Konstantinopolja dao je autokefalnost, odnosno nezavisnost, Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, čime je okončana više od tri vijeka moskovske patrijaršijske dominacije pravoslavlja u Ukrajini.

Otprilike polovina ukrajinskih pravoslavnih parohija pridružila se novoj crkvi, dok je polovina ostala lojalna Kirilu. Otkako je rat pokrenut u februaru, skoro polovina eparhija lojalnih Moskvi u Ukrajini prestala je da spominje Kirila u molitvama.

Ruski predsjednik Vladimir Putin i patrijarh Kiril
Ruski predsjednik Vladimir Putin i patrijarh Kiril

Druge pravoslavne crkve širom svijeta također su izrazile nezadovoljstvo Ruskom pravoslavnom crkvom.

U nedavnom intervjuu, Vartolomej – duhovni poglavar pravoslavlja na globalnom nivou – kritikovao je Kirila, rekavši: "Nije trebalo da se toliko poistovjećuje s predsjednikom Putinom, čak je rat Rusije protiv Ukrajine nazvao 'svetim'".

Njujork tajms je 18. aprila pisao da su se ruske pravoslavne zajednice u Italiji, Sjedinjenim Državama i Francuskoj zalagale za raskid sa Moskovskom patrijaršijom.

"U Holandiji je policija morala da interveniše u crkvi u Roterdamu nakon što su se parohijani sukobili zbog rata", napisao je njujorški list.

"Doktrinarni sporovi i intrige unutar Istočne pravoslavne crkve često traju decenijama, ako ne i vijekovima", piše list. "Ali izuzetnom brzinom, rat je proširio raskole koji su se dugo držali ispod površine."

Nestašice

Otkako je počeo rat, zapadne zemlje i drugi dijelovi međunarodne zajednice uveli su sankcije bez presedana protiv Rusije, a rezultat je, vrlo brzo, bio nestašica ili deficiti – na ruskom.

Redovno su se pojavljivale alarmantne priče o nestašici kritičnih uvoznih lijekova, kao i izvještaji o nestašici osnovnih namirnica. Sredinom marta, najveći trgovački lanac na Dalekom istoku uveo je sljedovanja za šećer, so i druge osnovne stvari usred panične kupovine.

Kupci stoje u redu pored pulta s hranom na pijaci u Omsku u februaru.
Kupci stoje u redu pored pulta s hranom na pijaci u Omsku u februaru.

Osim toga, prijavljena je nestašica papira za štampače jer se zemlja očigledno oslanjala na sredstva za izbjeljivanje uvezena iz Finske. Korisnici na Twitteru 17. aprila dijelili su slike prljavog smeđeg papira za prodaju pod eufemističkim nazivom sugestivnog, zelenog imena "Eko".

Životna sredina nije izgledala toliko bitna dva dana kasnije kada je objavljeno da će vlada, zbog nestašice uvezenih dijelova, dozvoliti proizvodnju svih ekoloških klasa automobila, uključujući Euro-0, što je povratak na evropski standard od prije 1992. "Analitičari primjećuju da potrošači nisu toliko zabrinuti za ekologiju", napisao je Kommersant.

Trgovci na crnom tržištu

Gdje postoji deficit, tu su 'fartsovshchiki', etiketa iz sovjetskog doba za trgovce na crnom tržištu tvrdom valutom, plavim farmerkama, zapadnjačkom muzikom i drugim proizvodima koje je bilo teško nabaviti u Sovjetskom Savezu.

Ruska rublja je naglo pala u prvim sedmicama rata zbog zapadnih sankcija, a 15. marta dnevni list Kommersant objavio je pojavu transakcija valute na crnom tržištu na internetu. Stručnjaci su upozoravali, navodi list, na administrativne i krivične kazne za učešće na tržištu u sjeni. List je citirao jedan onlajn oglas koji govori budućim kupcima da "pronađu trgovca pored Mekdonaldsa u Kijevskoj ulici u Moskvi da kupe dolare za 150 rubalja".

Iako je intervencija ruske vlade oživjela rublju, izgledi za još "fartsovščikija" nisu daleko.

Cenzura

Gotovo prije nego što je eho utihnuo od prvih ruskih snimaka rata, agencija za praćenje medija Roskomnadzor izdala je edikt kojim se zabranjuje da se događaji u Ukrajini opisuju kao "rat" ili "invazija", uz naredbu medijima i pojedincima samo da navode informacije iz zvaničnih vladinih izvora. Iako rusku riječ "cenzura" država nije koristila, ljudi su znali za cenzuru kada su je vidjeli.

Zemlja je 5. marta usvojila zakone kojima se stvaraju administrativni i krivični članci protiv "diskreditacije oružanih snaga Ruske Federacije", koji su već doveli do stotine osuđujućih presuda.

Od početka rata, Rusi su privođeni i novčano kažnjavani zbog kršenja zakona kao što je stajanje u javnosti sa natpisom "Ne ubijaj" ili čitanje poezije ruskog simbolističkog pjesnika Aleksandra Bloka da stoji u centru Irkutska držeći jednu bijelu ružu, što je referenca na antihitlerovsku omladinsku grupu u Minhenu tokom Drugog svjetskog rata.

S cenzurom, neizbježno, dolazi i autocenzura – "samotsenzura". Ruski YouTube kanal 1420, koji redovno objavljuje vox-pop video snimke Rusa koji odgovaraju na aktuelna pitanja, nedavno je objavio cifre o stopama odbijanja na koje nailazi prilikom sprovođenja njihovih nenaučnih anketa. Na pitanje da daju svoje mišljenje o NATO-u, odgovorila su 23 Rusa, a 134 su odbila. Zamoljeni da daju svoje mišljenje o ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, 28 je pristalo da odgovori, a 124 je odgovorilo "ne".

A na pitanje o cenzuri u Rusiji, 26 ljudi je pristalo da govori, a 95 je odbilo.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG