Piše: Steve Gutterman
Dana 16. oktobra, ruski zračni napadi pogodili su radionicu namještaja, pilanu i postrojenje za preradu maslina u sirijskoj pokrajini Idlib, usmrtivši 10 civila, uključujući jedno dijete, prema podacima Sirijske opservatorije za ljudska prava sa sjedištem u Velikoj Britaniji i snaga civilne zaštite Bijeli šljemovi.
Dva dana kasnije, ruski predsjednik Vladimir Putin je nastupao kao mirotvorac za Bliski istok tokom sastanka s novinarima iz zemalja članica BRIKS-a, uoči samita koji se održava ove sedmice, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Putin je rekao da je Moskva spremna učiniti sve što može da okonča ono što je nazvao "strašnim udarima na civilne ciljeve u pojasu Gaze", nudeći usluge Moskve kao posrednika. "Duboko se nadam da se eskalacija ovog sukoba može izbjeći" , kazao je Putin.
Iako su ruski napadi u Siriji u suprotnosti s ovom tvrdnjom, želja da se izbjegne širi rat može biti iskrena: Kremlj je zadovoljan trenutnim nivoom nasilja na Bliskom istoku jer može iskoristiti haos kako bi unaprijedio svoje interese u regionu, u Ukrajini i širom svijeta, kažu analitičari. Međutim, Moskva je oprezna prema mogućnosti veće eskalacije.
"Rat, nered i haotična politika SAD olakšali su Rusiji manevrisanje" na Bliskom istoku, rekao je Thanassis Cambanis, direktor Century Internationala, ogranka američkog think tank-a The Century Foundation, u komentaru poslanom e-mailom za RSE.
Postoji nekoliko razloga zašto trenutni nivo krvoprolića i nestabilnosti na Bliskom istoku odgovara Moskvi.
Jedan od njih je ono što Hanna Notte, stručnjakinja za rusku vanjsku politiku iz Berlina, naziva "dividenda odvlačenja pažnje". Kriza skreće pažnju svijeta sa Ukrajine, gdje ruske snage gotovo svakodnevno ubijaju civile u brutalnoj invaziji koja ulazi u četvrtu godinu i kojoj se ne nazire kraj.
Ova situacija prisiljava Vašington i američke saveznike da troše novac, oružje i resurse na Bliskom istoku, čak i dok se bore da obuzdaju Rusiju u ratu u Evropi, čiji će ishod imati velike posljedice za Zapad.
Osim te praktične koristi, tu je i propagandni bonus koji bi mogao biti još važniji za Putina, koji rat u Ukrajini prikazuje kao dio civilizacijskog sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom, te nastoji pridobiti što veći dio svijeta na rusku stranu.
'Sve veći zaokret'
Otkako je Putin pokrenuo punu invaziju na svog susjeda u februaru 2022. godine, "sukob sa Zapadom zbog Ukrajine postao je odlučujuća logika koja pokreće rusku politiku" na Bliskom istoku, rekla je za RSE Notte, viša saradnica u Centru za strateške i međunarodne studije.
U tom kontekstu, napadi Izraela u Gazi i Libanu predstavljaju bogatu priliku za Moskvu da pridobije zemlje Globalnog juga i širom svijeta, te prikaže nasilje na Bliskom istoku kao rezultat pogrešnih i destruktivnih politika Zapada, posebno Sjedinjenih Država.
Za Kremlj, korištenje krize na Bliskom istoku i rata u Gazi kao oružja protiv Vašingtona je "očigledno", rekao je Alex Vatanka, direktor Programa za Iran pri Institutu za Bliski istok sa sjedištem u Vašingtonu.
To "stvarno nanosi štetu SAD-u, ne samo na Bliskom istoku nego i na međunarodnom plani ali i unutar Sjedinjenih Država", rekao je Vatanka za RSE.
Istovremeno, uticaj Rusije na Bliskom istoku ima ograničenja. Iako Rusija trenutno može ostvariti značajnu ulogu u regiji bez mnogo ulaganja, erupcija šireg rata moglo bi razotkriti njene slabosti. Rat u Ukrajini je potaknuo Moskvu na "sve veći zaokret prema antizapadnim snagama u regiji", rekla je Notte.
To znači da se Rusija oslanja na Iran, koji joj daje oružje i pomaže u zaobilaženju sankcija, te na ono što Teheran naziva "Osovina otpora": poput Hamasa, palestinske grupe koju su SAD i EU označile kao terorističku; Hezbolaha u Libanu, koji je također označen kao teroristička organizacija od strane SAD-a, dok je EU na crnu listu stavila njegovo oružano krilo; i Huti pobunjenici u Jemenu.
Ograničen uticaj
Ipak, Rusija se i dalje bavi balansiranjem na Bliskom istoku: ne želi previše otuđiti Izrael ili države Perzijskog zaljeva. S druge strane, male su ili nikakve šanse da će te zemlje okrenuti protiv Sjedinjenih Država, čak i ako mogu sarađivati u nekim oblastima.
Rusija i Iran imaju "vrlo različite sisteme, vrlo različite svjetonazore" i povezani su uglavnom "kroz antiamerikanizam", rekao je Vatanka.
"Može li Rusija proširiti taj model na druge zemlje u regiji, poput Turske? Odgovor je ne", rekao je. "Samo zato što neka zemlja pristupi (Šangajskoj organizaciji za saradnju) ili BRIKS-u ne znači da je spremna potpuno promijeniti stranu i napustiti Sjedinjene Države."
Osim toga, uprkos toplim riječima i sporazumima – poput "sveobuhvatnog strateškog partnerstva" koje Rusija uskoro treba potpisati s Iranom – zagrljaj Moskve prema Teheranu i njegovim saveznicima ide samo onoliko daleko koliko Kremlj smatra da mu vlastiti interesi to dozvoljavaju, barem zasad.
"Rusi ne žele ojačati 'Osovinu otpora'. Oni žele iskoristiti 'Osovinu otpora'", rekao je.
Za sada, Vatanka je dodao, Putin želi očuvati status quo u regiji, koliko god on bio nestabilan i krvav.
Drugi stručnjaci se slažu oko toga.
'Određena nemoć'
"Količina napetosti i dosadašnji razvoj događaja nisu ugrozili ruske interese ili pozicije u regiji", rekla je Notte. "Ali mogli bismo biti na pragu preokreta, posebno ako dođe do izraelskih udara na Iran ili značajnog pogoršanja situacije u Siriji, gdje bi se ta ravnoteža mogla promijeniti, a rizici nadvladati neke od koristi."
Zbog toga što je rat u Ukrajini "prioritet i zahtijeva toliko resursa od Rusije", Moskva "ne želi da vidi situaciju povećane nestabilnosti u Siriji, gdje bi Rusija morala uložiti veće napore", rekla je.
Što se tiče Irana, izraelski napad bi mogao staviti njegovu odbrambenu industriju pod pritisak, dodala je, "što Rusija vjerovatno ne bi željela, s obzirom na pojačano partnerstvo s Iranom".
"Još jedna stvar koja bi se desila ako bi Izraelci napali Iran direktno jeste da bi određena ruska nemoć mogla biti otkrivena, jer ne vidim kako bi se Rusija mogla uključiti u odbranu Irana u slučaju takve eskalacije i izraelske odmazde", rekla je Notte. "Rusija bi vjerovatno morala ostati po strani, što bi moglo narušiti njenu reputaciju."
Moskva će nastaviti pokušavati da održava ravnotežu, ali "što više 'Osovina otpora' bude pod pritiskom u regiji, to bi se moglo više vidjeti kako Rusija pruža određenu pomoć iranskim partnerima poput Huta ili Hezbolaha", rekla je. "Rusija bi mogla postati aktivnija".
Facebook Forum