Dostupni linkovi

Da li bijeli kit 'špijunira' za Rusiju?


Hvaldimir, bijeli kit prvi put je uočen 29. aprila 2019. kod obala na sjeveru Norveške.
Hvaldimir, bijeli kit prvi put je uočen 29. aprila 2019. kod obala na sjeveru Norveške.

Bijeli kit koji je dobio nadimak Hvaldimir, postao je svjetski poznat još 2019. godine kada je uočen sa pojasom i nosačem za kameru oko glave što je navelo stručnjake da povjeruju da ga je obučavala ruska vojska.

'Hval' je kit na norveškom, a često rusko ime je Vladimir, koje nosi i ruski predsjednik Putin. Hvaldimir je kombinacija, norveške riječi i ruskog imena.

Od 2019. kit je putovao duž obale Norveške zaustavljajući se nekoliko puta na mjestima gdje može da lovi ribu, kako navodi uprava za praćenje ove zaštićene vrste.

Hvaldimir se u nedelju, 28. maja 2023. ponovo pojavio, ali kod zapadne obale Švedske u gradu Hunnebostrandu, sjeverno od Goteborga, drugog po veličina švedskog grada.

Samo sedmicu dana prije viđen je kod Osla u Norveškoj. Norveške vlasti su pozvale ljude da izbjegavaju kontakt sa morskim sisarom zbog njegove sigurnosti.

Navedeno je da postoji opasnost da Hvaldimir bude povrijeđen zbog većeg broja privatnih manjih brodova i čamaca u fjordu jer su se ljudi okupljali da vide američki nosač aviona, USS General R Ford, koji je bio u kratkoj posjeti norveškom glavnom gradu.

Kada je u norveškim vodama, bijeli kit se smatra zaštićenom vrstom morskog sisara a norveške vlasti su odbacile sva "pitanja i planove da se ulovi kit", prema navodima Olava Lekvea iz Norveške uprave za ribolov, piše Euronews.

Hvaldimir se kretao prema jugu brže nego normalno, udaljavajući se od dijelova na kojima beluga kitovi obično vole da borave, a to su hladne vode Grenlanda i ruske i norveške vode Arktika.

Ribari su ugledali bijelog kita koji je oko glave imao pojas sa oznakom na kopči "Oprema Sankt Peterburga", 29. april 2019.
Ribari su ugledali bijelog kita koji je oko glave imao pojas sa oznakom na kopči "Oprema Sankt Peterburga", 29. april 2019.

"Situacija se promijenila i on je prešao iz Norveške u Švedsku koja ima gušće naseljena područja, više brodova i topliju klimu", rekao je Sebastian Strand, pomorski biolog iz organizacije OneWhale za ABC Radio National. "Manje je zaliha ribe, tako da zabrinjava kako će se prehraniti."

Organizacija OneWhale je formirana i posvećena spašavanju i zaštiti kita Hvaldimira.

"Ne znamo zašto je sada tako brzo prešao tu veliku razdaljinu", rekao je Strand navodeći, kako prenosi The Guardian, da je to naročito zbunjujuće jer se kit udaljavao "vrlo brzo od svog prirodnog staništa".

Prvi put se pojavio u sjevernim regijama Norveške gdje je proveo više od tri godine polako se krećući dok posljednjih mjeseci nije iznenada ubrzao i pojavio se na jugozapadnim obalama Švedske.

Naučnici prate kretanje kita koji je dug nekoliko metara, težak oko jedne tome i procjenjuje se da ima između 13 i 14 godina. "To je starosna dob kada su hormoni kita na veoma visokoj razini", što može biti razlog zašto je Hvaldimir prešao veliku razdaljinu za svega par sedmica, naveo je Strand.

"Možda ga hormoni tjeraju da nađe ženku. Ili je usamljen, pošto su bijeli kitovi veoma društvena bića, moguće da traži druge pripadnike svoje vrste", rekao je biolog Strand.

Na web stranici organizacije OneWhale, navode da "Hvaldimir nije divlji kit. On se ponaša kao odbačena ili napuštena pripitomljena životinja. Umjesto da izbjegava ljude, on traži njihovo društvo".

Bijeli kitovi love i migriraju u jatima u kojima se može naći od nekoliko jedinki pa sve do stotina ovih morskih sisara. Zovu ih 'kanarinci mora' jer mogu da proizvedu širok spektar različitih zvukova.

Mnoge beluge ili bijeli kitovi migriraju kako se mijenja led na Arktiku. Kreću se prema jugu ujesen kada počinje da se formira led i vraćaju se kako bi se hranili u proljeće, kada se umanji ledeni pokrivač okena.

Takođe se mogu naći u blizini ušća rijeka, a ponekad se čak odvaže da zaplivaju uz rijeku. Bijeli kitovi se hrane raznim vrstama riba, poput lososa i haringe, kao i škampima, rakovima i mekušcima.

Tipočno se naseljavaju na obodima arktičkih voda oko Grenlanda, Rusije, Aljaske i sjeverne Norveške.

Jato bijelih kitova kod Aljaske (arhivrka fotografija)
Jato bijelih kitova kod Aljaske (arhivrka fotografija)

Najbliža populacija bijelih kitova Hvaldimiru je oko arhipelaga Svalbard koji s nalazi na polovini puta između sjeverne obale Norveške i Sjevernog pola. Biolozi misle da Hvaldimir nije vidio drugog bijelog kita od kada je u aprilu 2019. prvi put viđen kod obala Norveške.

Hvaldimira su tada ugledali ribali pored ostrva Ingoja i Rolvsoja, što je bilo čudno jer se bijeli kitovi rijetko viđaju na tim južnim tačkama Visokog Arktika.

Još čudniji je bio pojas i nosač za kameru na kojem je visio plastični znak sa utisnutim pečatom na kopčama na kojem je pisalo "Oprema Sankt Peterburg". Biolozi koji su ga našli uspjeli su da uklone pojas koji mu je bio fiksiran oko glave.

Nekoliko dana nakon spašavanja, smješten je u vode oko malog lučkog grada Hammerfest koji broji oko 11.000 stanovnika. Prvih nekoliko sedmica Hvaldimiru nije bilo lako jer mu je bilo teško da se samostalno prehrani. Kako bi mu sačuvali život, Norveška uprava za ribolov odobrila je program za praćenje i hranjenje Hvaldimira.

Usamljeni bijeli kit se za nekoliko mjeseci oporavio, napustio luku Hammerfest i počeo samostalno da se hrani. Od 19. jula 2019. on je 'slobodno plivajući' kit, prema norveškoj organizaciji koja je vodila program hranjenja.

Stručnjaci su 2019. za CNN rekli kako je Hvaldimir trenirana životinja i da dokazi sugerišu da je došao iz Rusije.

Jorge Ree Wiig, morski biolog u Norveškoj upravi za ribarstvo rekao je tada da je pojas koji je nosio, kako se čini, posebno napravljen i da je imao nosače za GoPro kamere sa strane.

Oznaka "Oprema Sankt Peterburga" pojačala je teoriju da je kit došao iz Murmanska u Rusiji i da ga je trenirala ruska mornarica.

"Ruska mornarica je i ranije obučavala bijele kitove za izvođenje vojnih akcija", rekao je Wiig, navodeći da se radilo o "čuvanju pomorskih baza, pomoć roniocima i pronalaženju izgubljene opreme".

Norveška obavještajna agencija je pokrenula istragu koja je, prema pisanju BBC-ja, utvrdila da je "kit najvjerovatnije bio dio ruskog istraživačkog programa".

Kako je za NPR rekao morski biolog Sebastian Strand iz organizacije OneWhale:

"One je bez sumnje treniran jer je odgovarao na uobičajene ruske signale za obuku. Nekoliko oblika ponašanja koje vidimo da ponavlja čak i do današnjeg dana, su ponašanja za koja znamo da ih uče vojni programi za obuku kitova".

Rusija ima istoriju obučavanja morskih sisara, delfina i kitova, za potrebe vojske. Web stranica Barents Observer, je 2019. identifikovala i objavila tri lokacije podvodnih kaveza za kitove pored pomorske baze u sjeverozapadnom području Murmanska.

U zalivu Olenja, u oblasti Murmansk nalazi se tajna baza specijalne mornaričke misije kojim upravlja Centralna kancelarija za istraživanje dubokog mora koja nosi nadimak GUGI. Barents Observer piše da se ne zna da li je Hvaldimir ikada bio treniran za bilo kakve špijunske misije, ali da fotografije sa stranice Covert Shores jasno povezuju program ruske mornarice sa obukom morskih sisara u zalivu Olenja.

Pretpostavlja se da su dva obora za morske sisare preseljena u zaliv Olenja (Zaliv jelena) oko 2019. godine jer na satelitskim fotografijama nisu bili vidljivi 2018. ili 2017. godine.

Zaliv Olenja u ruskoj oblasti Murmansk, gdje se nalazi vojna baza u kojoj se obučavaju morski sisari.
Zaliv Olenja u ruskoj oblasti Murmansk, gdje se nalazi vojna baza u kojoj se obučavaju morski sisari.

Kako je pisao BBC u tekstu iz 2021. godine, svrha obora za morske sisare i porijeklo kita ruska vojska nikada zvanično nije komentarisala.

Penzionisani ruski pukovnik, Viktor Baranec, rekao je za agenciju Reuters da je imao informacije kako naučnici na sjeveru Rusije "koriste bijele kitove za prikupljanje civilnih podataka, prije nego da ih šalju na vojne zadatke".

"Da smo koristili ovu životinju za špijuniranje, da li mislite da bismo na njega zakačili broj mobilnog telefona sa porukom 'Molimo nazovite ovaj broj'?", rekao je pukovnik Baranec. "Imamo vojne delfine za borbene uloge, ne držimo to u tajnosti."

"Na Sevastopolju (na aneksiranom ukrajinskom poluostrvu Krim) imamo centar za vojnu obuku delfina, koji se treniraju za različite zadatke od analize morskog dna do zaštite određenog vodenog parametra, ubijanje stranih ronilaca, kačenje mina na trupove stranih brodova", rekao je pukovnik Baranec.

Rusija ima istoriju obučavanja morskih sisara, delfina i kitova, za potrebe vojske. (Ilustrativna fotografija)
Rusija ima istoriju obučavanja morskih sisara, delfina i kitova, za potrebe vojske. (Ilustrativna fotografija)

Ruska državna televizija je 2017. godine izvijestila da se eksperimentiše da korištenjem bijelih kitova, delfina i nekoliko drugih vrsta foka kako bi se obučili da čuvaju ulaze u mornaričke baze, pomažu roniocima i moguće usmrte stranca koji ulazi u njihovu teritoriju.

Tokom period Hladnog rata Sovjetski Savez je navodno obučavao kitove da nanjuše mine i torpeda.

Međutim, beluge ili bijeli kitovi su izbačeni iz programa kada je utvrđeno da se ovi morski sisari razboljevaju od dugog plivanja u hladnim, polarnim vodama.

Kada je Rusija izvršila aneksiju ukrajinskog poluostrva Krim, 2014., preuzela je ukrajinsku mornaričku jedinicu koja je imala obučavane delfine, piše The National Geographic.

Ukrajinski "borbeni delfini" smješteni su u Sevastopolju gdje su obučavani.

Korištenje morskih sisara u vojne svrhe nije ograničeno na Rusiju, naime, američka mornarica ima sličan program od 1960-ih.

Sposobnost ovih životinja da otkriju i pronađu ciljeve na dubini ili u mutnoj vodi je nešto što savremena tehnologija ne može da postigne, zato ih vojska smatra vrlo vrijednim.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG